Američki general u penziji Ronald J. Johnson kandidat je za novog ambasadora Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Bosni i Hercegovini.

Johnson nije karijerni diplomata, nema prethodno diplomatsko iskustvo u Bosni i Hercegovini niti na Zapadnom Balkanu, ali iza sebe ima više od četiri decenije iskustva u vojsci, međunarodnoj sigurnosti i odbrambenoj politici.

Prema podacima Bijele kuće, Johnson je "istaknuti vojni lider, stručnjak za međunarodnu sigurnost i strateški savjetnik sa više od četiri decenije profesionalnog iskustva".

Penzionisan je u činu brigadnog generala, a u američkom Marinskom korpusu služio je od 1975. do 2010. godine. Tokom karijere obavljao je zadatke na Bliskom istoku, u Evropi, na Karibima i u Centralnoj Aziji, a bio je i vojni posmatrač Ujedinjenih naroda u Libanu i na Sinaju.

Nakon penzionisanja ostao je aktivan u oblastima sigurnosti i odbrane.

Posebnu pažnju privukao je njegov autorski tekst za Washington Reporter iz prošle godine, u kojem se zalagao za jačanje američke proizvodnje naoružanja kroz saradnju sa saveznicima. U tom kontekstu direktno je spomenuo i Bosnu i Hercegovinu.

Takva ideja ima uporište i u potencijalima domaće namjenske industrije. Stručnjak za vojnu industriju Berko Zečević ranije je za DW govorio o mogućnosti povećanja proizvodnje u fabrici "Pretis" u Vogošći, uz dodatne investicije i angažovanje novih kapaciteta. Prema njegovim procjenama iz 2024. godine, proizvodnja bi mogla biti povećana na oko 100.000 projektila godišnje.

Za razvoj takve saradnje potrebno je stabilno političko i sigurnosno okruženje, pa su očekivanja od mogućeg novog američkog ambasadora u BiH različita.

U RS očekuju manje intervencionizma

Profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Nina Sajić smatra da je još nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2024. godine očekivala manje jednostran pristup američke politike prema Balkanu i veću spremnost Washingtona da sasluša i srpsku perspektivu.

Sajić smatra da se više od godinu i po kasnije mogu uočiti određeni signali u tom pravcu.

Za nju bi ključna promjena bila da se BiH prestane posmatrati "gotovo isključivo kroz jedan, sarajevski politički filter", te da se entitet Republika Srpska i njeni legitimni predstavnici tretiraju kao sagovornici s kojima se direktno razgovara, piše srbijanski Danas.

Ukoliko bi dolazak Johnsona bio dio šireg pristupa Trumpove administracije, Sajić očekuje promjene prvenstveno u metodama američke diplomatije – manje intervencionizma u unutrašnja politička pitanja i više insistiranja na direktnom dijalogu i dogovoru domaćih političkih aktera.

To bi, prema njenom mišljenju, moglo pozitivno utjecati i na odnose unutar Bosne i Hercegovine.

Dugogodišnja praksa u kojoj pojedini domaći politički akteri očekuju intervenciju međunarodnih predstavnika, smatra Sajić, nije podsticala kompromis, već je često smanjivala potrebu za njim i stvarala svojevrsnu "kulturu zavisnosti od međunarodne intervencije".

Ako Washington bude slao poruku da se rješenja moraju tražiti prvenstveno između domaćih političkih aktera, to bi, zaključuje Sajić, moglo vratiti dio političke odgovornosti institucijama i izabranim predstavnicima u Bosni i Hercegovini.

Hrvatski pogledi

Politikolog Milan Sitarski, predsjednik Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara, smatra da je za hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini povoljno što nesuglasice između Trumpove administracije, institucija Evropske unije i pojedinih država članica nisu bile dovoljno duboke da bi ozbiljnije ugrozile transatlantske odnose.

U takvim okolnostima, kaže Sitarski, moguće je istovremeno razvijati saradnju i sa Washingtonom i sa Briselom.

Očekuje da bi i novi američki ambasador mogao djelovati u pravcu, kako navodi, "konstruktivnog realizma" i zaštite postojećeg, odnosno federalističkog ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.

Biznis prije svega?

Profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Nedžma Džananović Mirašćija smatra da je za čvrste prognoze o Johnsonovom eventualnom mandatu još rano, posebno zbog procedure potvrđivanja, ali i "fleksibilnosti i taktika Bijele kuće koje podstiču neizvjesnost".

Ipak, racionalno je očekivati da će energetika i namjenska industrija ostati visoko na dnevnom redu, smatra ona.

"Ova administracija upravo i izbjegava imenovanje karijernih diplomata kako osnovna politička poruka ne bi bila razvodnjena eventualnom diplomatskom kurtoazijom", kaže Džananović Mirašćija.

Kao jedan od izazova za novog ambasadora vidi složen međunarodni kontekst u Bosni i Hercegovini, posebno prisustvo Evropske unije i njenih država članica.

Posebno će, prema njenom mišljenju, biti zanimljivo pratiti odnose novog ambasadora s drugim visokim američkim zvaničnicima u Bosni i Hercegovini, kao i s predstavnicima međunarodnih organizacija.

"Lokalni politički i međunarodni kontekst u BiH često predstavlja znatno veći izazov nego što se to čini kada gledate iz Washingtona", upozorava ona.

Džananović Mirašćija smatra da bi novi ambasador, posebno s obzirom na to da nije karijerni diplomata, mogao donijeti drugačiji pristup i novu dinamiku.

Prema njenoj ocjeni, prethodna američka administracija, iako su je činili ljudi s dugogodišnjim poznavanjem Balkana i lokalnih prilika, za sobom je ostavila ojačane proruske aktere u regionu.

"Nadajmo se da će ova ekipa donijeti bolje rezultate", zaključuje Džananović Mirašćija.

(Vijesti.ba)