„Zimski vuk”, dokumentarni film o Novaku Đokoviću, premijerno je prikazan na platformi „Prime Video”. U njemu je slavni srpski teniser otkrio neke potresne događaje koji su ga oblikovali kao osobu i kao tenisera. Između ostalog, prisjetio se svog odrastanja i perioda kada su on i njegova porodica bježali u skloništa.

Prisjetio se tako 1999. godine i vojne intervencije NATO-a u Srbiji, zemlji agresoru koja je izazvala rat na području bivše Jugoslavije. Tada je došlo do NATO-ovog bombardovanja Beograda, a tada 12-godišnji Đoković morao je usred noći bježati u skloništa. „Sjećam se jedne od prvih noći tog bombardovanja. Naša zgrada nije imala sklonište, pa smo morali trčati u drugu. To je bilo zastrašujuće jer je bilo 2, 3 sata ujutro i bio je potpuni mrak. Vidio sam ljude kako trče u panici i ne znaju gdje pobjeći, kako pokušavaju spasiti svoje živote”, otkrio je Đoković.

'Vrištao sam pomozite mi'

A tokom tog bježanja prema skloništu desilo mu se nešto što mu je ostalo urezano u sjećanje za sva vremena. „Spotakao sam se i pao. Vidio sam svoju porodicu kako trči ispred mene nekih 10, 15 metara. Vrištao sam i vikao: 'pomozite mi, pomozite mi'. Nisu me čuli i nastavili su trčati. Onda sam se okrenuo, pogledao prema našoj zgradi i vidio kako avion izbacuje bombe prema obližnjoj bolnici, tako stojeći na kiši i u mraku”, rekao je Đoković.

Teške uspomene iz tog perioda evocirao je i Novakov brat Marko: „Na početku je to bila prava horor priča. Kao malo dijete ne možeš ni zamisliti da se tako nešto može desiti. Tokom večeri bismo se svi skupili u uglu našeg malog doma i samo se molili da se ništa ne desi.”

Na jesen 1999. godine Novak Đoković je napustio Srbiju i preselio se u Minhen, gdje je trenirao u Akademiji Nikole Pilića, čovjeka kojeg je nazivao svojim 'teniskim ocem'.