Piše: Aleksandar Trifunović (Buka)

Ovih dana se u Banjaluci užurbano završavaju kružni tokovi koji se grade mjesecima. Zadužili su nas, da bi nam za naše pare, uoči izbora, svečano otvarali “svoje” kružne tokove.

U onom najvećem bi trebalo da stoji ogroman kip cara Lazara, nabavljen, naravno, mimo propisanih procedura. Car koji je nekada birao između dva carstva, završiće na mjestu na kojem se samo kruži. Precizniji spomenik carevini mediokriteta teško je zamisliti.

U drugom su već rasuti betonski listovi s citatima iz knjiga. Ko bi tačno trebalo da ih čita? Vozač dok se prestrojava, ili pješak koji, u potrazi za kulturom, mora pretrčati nekoliko saobraćajnih traka? Prva gradska čitaonica u koju se ulazi ili staje na sopstvenu odgovornost. Ne preporučujem.

Na Palama se kompletan politički vrh Republike Srpske okupio da presiječe vrpcu na raskrsnici koja ide ukrug. Za to postoje samo dva objašnjenja, ili su svi drugi problemi u ovoj zemlji riješeni, ili su od njihovog rješavanja odustali. Odustali su, naravno.

Kampanja je ponovo pokazala kako stranke procjenjuju vrijednost građana: nekoliko kokošaka, 50 maraka i boca mlakog piva u zamjenu za četiri godine nečijeg života.

Siromaštvo nije moralna mana. Trgovina tuđim siromaštvom jeste. Ološi.

U međuvremenu, Banjaluka je preživjela najduži niz uzastopnih dana s temperaturom iznad 30 stepeni ikada zabilježen. Suša je do kosti ogolila nemoć i nezainteresovanost sistema; ostavila naselja bez vode i grad u kojem se ljeti jedva diše. Iduće godine će, logično, biti još gore.

Umjesto prilagođavanja galopirajućim klimatskim promjenama, ozbiljnog pošumljavanja i zaštite Vrbasa kao posljednje slamke spasa dobili smo još betona. Još zgrada, i dobićemo još zgrada.

U jesen ulazimo bez ikakvog rješenja za zagađenje vazduha. Prvo loženje otvoriće novu sezonu smoga u najzagađenijem gradu regije. Ali tu, postizbornu vrpcu, niko neće presjeći. Vazduh nije predizborna tema. Budućnost je, očigledno, za slabiće.

Kružni tok je zato savršen spomenik našoj politici, ringišpil koji sa svakim izborima vozi sve luđe. Muzika je sve glasnija, prošlost se vrti u sredini, vlasnici skupljaju žetone koji ispadaju iz praznih džepova, a mi se držimo da ne ispadnemo i grčevito ubjeđujemo sebe da zapravo putujemo.

Pivo je, naravno, mlako. Sve je luđe, a kampanja još nije zvanično ni počela.