Faruk Kajtaz, politički analitičar iz Mostara, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ aktualni društveno-politički trenutak u Bosni i Hercegovini. Bilo je govora o porukama vrha HDZ-a BiH s „Groblja mira“ na Bilima iznad Mostara, višegodišnjoj devastaciji monumentalnog Partizanskog-spomen groblja u Mostru i njegovoj sudbini, te namjerama Darijane Filipović, kandidatkinje za članicu Predsjedništva BiH, koja se nalazi u Washingtonu, gdje navodno lobira za izmjnene izbornog zakona u BiH.

Na „Groblju mira“ na Bilima iznad Mostara, pod pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, odana je počast žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća, Domovinskog rata te drugih ratova i stradanja kroz povijest hrvatskoga naroda.

„To je naša odgovornost – da istinu, slobodu i mir umnažamo. Želimo društvo u kojem se pravo ne mjeri brojnošću, u kojem ravnopravnost nije ustupak koji brojniji daju manje brojnima, nego pravo koje pripada svakome jednako. Mir nije odsutnost rata. Mir je sigurnost, pravda i povjerenje, a trajnog mira nema bez pravde i bez istine“, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Darijana Filipović. No, izjednačavanjem ustaških zapovjednika, poput suosnivača Crne legije i zloglasnog ustaškog krilnika Rafaela Bobana, čije ime se također nalazi u sustavu obilježavanja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, s nevinim ljudima i civilima koje je taj isti ustaški režim ubijao, poništava se povijesna istina. Kakvu poruku šalje vrh HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske kada se odaje počast zločincima i koliko je to dobro ili loše za kandidatkinju HDZ-a BiH za članicu Predsjedništva BiH Darijanu Filipović?

- Od prvog dana je jasno da je „Groblje mira“ na zapadnim obroncima Mostara zamišljeno kao projekat, kojim će se relativizirati prošlost pod izgovorom „suočavanja s realnostima“ i potrebom „istinskog pomirenja“. Pozivanjima na Rezolucije Vijeća Evrope o osudi totalitarnih komunističkih režima nastoji se pošto-poto staviti znak jednakosti, pri čemu se upadljivo insistira na zločinima počinjenim „pod petokrakom“, dok se o ustaškom režimu i svemu onome što je proizveo - upadljivo šuti ili se tek tu i tamo nešto spomene.  Šta više, ova ideologija, njene insignije i pozdravi se suštinski promoviraju tako što se insistira na takozvanoj „dvostrukoj konotaciji“, što ne samo nije logički moguće, već je i jasna poruka šta vladajuća desna garnitura „protežira“, bez obzira na ponešto drugačija zalaganja na širem – evropskom nivou.

Osim toga, uz sve svoje mane, pa i teške zločine koji su, nema sumnje - počinjeni u ime ideologije, komunistički sistem u SFRJ ili bolje reći - socijalistički režim, nije bio ni blizu onoga što su slični sistemi proizveli u istinskim komunističkim zemljama-režimima Varšavskog pakta i pod „čizmom“ SSSR-a i Moskve. Zapravo, puno je vrlo jakih argumenata kako je SFRJ bila suštinski „zapadni favorit“ i važna „karika“ u doba Hladnog rata i to ne samo u Evropi. Što se tiče gospođe Filipović, ona – čini mi se – ionako najviše govori ono što joj se pripremi u „PR kuhinji“, pa ni ovo nije izuzetak. 

Dok HDZ s obje strane granice oplakuje ustaše i domobrane, samo nekoliko kilometara niže u Mostaru propada monumentalni spomenik Partizansko spomen-groblje, za čiju devastaciju nikada nitko nije procesuiran niti je odgovarao. Pa tako imamo paradoks u Mostaru, dok se pripadnicima zloglasnog ustaškog fašističkog pokreta odaje pošta, osloboditeljima Mostara – antifašistima partizanima koji su dali svoje živote za slobodu Mostaraca, razbijaju se spomenici. Jasno je kakvu ulogu u pokušaju prekrajanja povijesti ima HDZ BiH, no postoji li glas razuma među drugim političkim partijama u Mostaru?

- Sve je to dio iste priče, generalnog plana i poruke. Groblje mira je zamišljeno kao „alternativa“ Partizanskom spomeniku u Mostaru. Svojevrsna „ideološka protuteža“. Način da se sve do kraja relativizira i plasira u kontekst; „svi su jednako krivi“. Odnos prema Partizanskom spomeniku je svojevresno „ogledalo“ planskog zanemarivanja i potiskivanja ne samo kolektivne memorije na jedan važan evropski antifašistički pokret, već i vrijedne kulturne tradicije, koja je ostala da svjedoči o jednoj epohi u istoriji Evrope i svijeta. Ovih dana se uveliko priča i o mogućoj gradnji objekata u neposrednoj okolini Partizanskog spomenika, dok je prilaz monumentalnom kompleksu Bogdana Bogdanovića, već odavno postao neformalno parkiralište!? Što se tiče „glasova razuma“ – ja ih iskreno ne čujem ili su vrlo slabi i svode se na pojedinačne primjere. Na sceni je „šutnja, koja se čuje“. Poruka koja nije izgovorena, ali je svima jasno šta je njen sadržaj.

U medijima se pojavila informacija kako su Dragan Čović i Milorad Dodik nedavno dogovorili postizbornu koaliciju koja bi, nakon izbora, ukoliko u Predsjedništvo BiH budu izabrane Darijana Filipović i Željka Cvijanović, rezultirala pomilovanjem Milorada Dodika. Što to znači za kandidata DF-a Slavena Kovačevića, jesu li nakon svega porasle njegove šanse na izborima?

- Što se tiče Dodika i Čovića - sve je moguće. To je najfunkcionalnija politička koalicija u BiH i šire! Sve tu fino „šljaka“ – poput najboljeg švicarskog sata. Politike su generalno i precizno usaglašene, a o razlikama se ne debatira previše, već se pragamatično preko toga prelazi, a sve zarad – „viših ciljeva“. Veliko je pitanje i da li Čoviću uopšte odgovara da u Predsjedništvo bude izabrana kandidatkinja HDZ-a jer će na taj način izgubiti narativ u ugroženosti Hrvata u BiH i na kome već skoro deceniju gradi svoju politiku. Pa, i kao izgovor zbog čega tako čvrsto i uporno koalira sa Dodikom. Nikada ne treba zaboraviti Čovićevu rečenicu izrečenu u Skupštini RS... „čuvajte Republiku Srpsku“. To je sama suština te koalicije. Čović samo želi ono što Dodik – već ima!

Što se tiče Slavena Kovačevića, mislim da on još nije izgradio vlastiti politički identitet, te da je predugo u poziciji „drugog Komšića“. Osim toga njegova politika mora biti proaktivna, a ne svoditi se samo na reakcije na ono što su u javnosti ranije kazali Dodik ili Čović. On mora pokazati da zna politički razmišljati svojim glavom i da namjerava proširiti svoj koalicijski kapacitet... više prema političkom centru.

Odgovara li Draganu Čoviću stabilizacija političkih prilika ili lider HDZ-a BiH ipak najbolje „pliva“ u trenutnim političkim okolnostima?

- Dejtonska BiH nije zamišljena kao politički stabilno društvo. Čitav niz je mogućnosti destabilizacije sistema i prilika ukoliko to nekome „odgovara“. Čak i ucjena, jer je to moguće u sistemu koji je namjerno predimenzioniran i postavljen na principima favoriziranja etničkog u odnosu na građansko. Kriza je, nažalost, naše „prirodno stanje“ i to će sve biti tako dok se ne pojave odgovorni političari, koji neće uvijek „klati kravu radi kile mesa“ i kojima će interesi građana, pa time i konstitutivnih naroda, za čija se prava navodno bore, biti ispred njihovih vlastitih.

Darijana Filipović nalazi se u SAD-u gdje, navodno, lobira za izmjene izbornog zakona u BiH. Kakav rasplet očekujete s obzirom da je teren za dolazak delegacije HDZ-a BiH pripremio Čovićev američki lobist Max Primorac?

-HDZ BIH ima jakog zagovornika u trenutno relativno utjecajnom Maxu Primorcu, koji je, ne treba to zaboraviti, pisao neke dijelove nove "desne političke Biblije"  - "Project 2025". Po ugledu na Dodika i Čović je angažirao lobiste što ima smisla obzirom da su Trumpovoj administraciji jedino važni konkretni interesi i koncesije. Njih - Trumpove ljude od povjerenja - širi politički kontekst prilika na Balkanu, uglavnom, ne zanima i u tome Dodik, te sada i Čović vide svoju šansu. Ovakva lobiranja treba uzeti vrlo ozbiljno, ali glavno pitanje nije šta će u SAD uraditi Filipovićka, već kako na to reaguje "političko Sarajevo".  Sudeći po onome kako se reagovalo u slučaju Dodika - Sarajevo ni sada nema neki jasni plan, već naivno vjeruje u neke stare geopolitičke "istine".

(M.I.)