Ovoga puta tvrdi da je razgovarao sa zaposlenima iz Republike Srpske u institucijama BiH u Sarajevu koji se, kako kaže, žale na "nepodnošljivu atmosferu, pritiske i provokacije muslimansko-bošnjačke komponente".

Međutim, u njegovoj priči nema nijednog konkretnog imena, institucije, događaja ili dokaza. Takve priče su preko režimskih medija plasirane i u vrijeme kada je Dodik čekao presudu, pa su odjedanput "Srbi koji rade u institucijama BiH bili meta provokacija na poslu".

Dodik danas piše na X-u kako su mu rekli da se "plaše javno govoriti o onome što navodno doživljavaju", iako je on to tražio od njih.

Ako je neko izložen mobingu, prijetnjama ili diskriminaciji, to treba ozbiljno ispitati. Ali ozbiljna optužba traži i ozbiljne dokaze: ko je vršio pritisak, kada, gdje, na koji način i da li je slučaj prijavljen nadležnim institucijama?

Umjesto toga, Dodik ponovo koristi formulaciju o "muslimansko-bošnjačkoj komponenti", čime pojedinačne eventualne probleme pretvara u kolektivnu etničku optužbu.

A posebno je zanimljivo ko danas govori o zaštiti Srba koji rade u institucijama BiH.

Isti Milorad Dodik godinama je pozivao Srbe da napuste institucije Bosne i Hercegovine. Nije ih pozivao jednom. To je bila jedna od ključnih političkih poruka njegove politike prema državnim institucijama.

Još više od toga, u martu 2025. godine javno je govorio i o mogućnosti konfiskacije imovine ljudima iz Republike Srpske koji nastave raditi u državnim institucijama, posebno u pravosudnim institucijama BiH.

Dakle, poruka je tada bila - napustite institucije. Ko ne posluša, prema Dodikovim tadašnjim porukama, postaje problem. A danas je priča potpuno drugačija, jer idu izbori.

Danas su ti isti ljudi "naši ljudi", profesionalci i predstavnici srpskog naroda kojima Republika Srpska treba pružiti zaštitu.

To je samo jedan u nizu primjera Dodikove kontradikcije u izjavama i prijetnjama.

Ako su institucije BiH toliko neprijateljske i ako Srbi u njima zaista trpe sistemski pritisak, zašto ih je Dodik godinama pozivao da ih napuste, a istovremeno prijetio onima koji to ne učine?

A ako su ti ljudi ipak profesionalci koji legitimno rade svoj posao u institucijama Bosne i Hercegovine, zašto ih je onda politički kažnjavati i prijetiti im konfiskacijom imovine?

Ne mogu se ljudi prvo proglašavati izdajnicima zato što rade u institucijama vlastite države, prijetiti im oduzimanjem imovine, a onda ih, kada pred izbore zatreba nova politička tema, predstavljati kao žrtve institucija od kojih je upravo on pokušavao odvojiti.

Još je problematičnije što se konkretni navodi o pritiscima ponovo zamjenjuju pričom o "muslimansko-bošnjačkoj komponenti". Jasno je da je riječ o predizbornoj političkoj propagandi.

Srbi koji rade u institucijama BiH nisu manje Srbi zato što rade za državu Bosnu i Hercegovinu. Oni nisu izdajnici zato što nisu poslušali političke pozive da napuste svoja radna mjesta. I njihova prava ne proizlaze iz toga što ih je neki političar proglasio "svojim ljudima", nego iz zakona i Ustava.

Uostalom, činjenica da su svi ti ljudi, uprkos godinama Dodikovih poziva, ipak ostali na svojim radnim mjestima govori mnogo više od njegovih današnjih objava.