Ismet Hadžić bio je jedan od najvažnijih igrača u periodu kada je jugoslavenski fudbal bio na vrhuncu moći. Rođeni Tuzlak i legenda zagrebačkog Dinama nije ni slutio da će nakon blistave karijere završiti na ulici, piše Nova.rs.

Blistava karijera i status legende

Rođen 7. jula 1954. godine u Tuzli, Hadžić je sedam godina proveo u dresu tuzlanske Slobode, upisavši 164 nastupa. Njegov talent odveo ga je u Dinamo, gdje je postao klupska ikona sa 145 odigranih mečeva, da bi karijeru na kraju završio u Prištini.

Bio je jedan od ključnih igrača u osvajanju titule prvaka Jugoslavije 1982. godine s Dinamom, a godinu dana kasnije podigao je i pehar Kupa Jugoslavije. Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je pet nastupa, debitirajući 1. aprila 1979. godine u pobjedi nad Kiprom (3:0), iste godine kada je s nacionalnim timom osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Splitu.

"Kompjuter u glavi", ali prevelika vjera u ljude

Legendarni Miroslav Ćiro Blažević za njega je govorio da ima "kompjuter u glavi", ali je Hadžićeva najveća slabost bila to što je previše vjerovao ljudima. Svi sportski uspjesi ostali su u sjeni teškog života koji je uslijedio nakon završetka karijere. Posuđivao je novac koji mu se nikada nije vratio, što ga je na kraju dovelo do potpunog siromaštva.

"Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Posudio sam nekim prijateljima 80.000 maraka i poslije toga se nikada nisu javili. Odgojen sam tako da pomažem svima koji su mi tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100.000 eura. Nisam bio škrt," ispričao je jednom prilikom Hadžić.

Tužna istina i život na ivici

Prisjećajući se tih dana, Hadžić je pojasnio kako je gubio bogatstvo:

"Znalo se desiti da sjedimo za stolom i da neko kaže kako mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih im, jer meni u tom momentu nisu bile potrebne. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali posuđeno ili su vraćali premalo. Neki su me i izbjegavali. Posebno sam bio slab kada bi spomenuli djecu."

Shrvan izdajom, utjehu je potražio u alkoholu. Priznao je da bi i danas vjerovatno posudio novac, ali da je na teži način naučio kako posuđivanje novca uništava prijateljstva. Alkohol mu je uzeo i "ostatke ostataka", a s potpunog dna izvukao ga je Zlatan Arnautović, koji je preko novinara pokrenuo akciju spašavanja.

Bundek kao Azurna obala

Nekadašnji šampion završio je tako što se kupao na javnim mjestima i sređivao u jednom zagrebačkom parku.

"Ne mogu reći da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živio... Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, tamo sam jeo i zeleno voće, i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u mnogo teškoj situaciji, ostao sam bez svega," zaključio je Hadžić.

Posljednje trenutke svog života proveo je u Zagrebu. Preminuo je 14. jula 2015. godine nakon duge i teške bolesti, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag na fudbalskom terenu i tešku životnu lekciju van njega.