Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje pokušaj Bakira Izetbegovića da rat u Bosni i Hercegovini opisuje formulacijama „građanski rat“ ili rat koji je „dobivao elemente građanskog rata“. Takve riječi nisu bezazlena omaška niti pitanje semantike. One predstavljaju opasno relativiziranje agresije na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, pravosnažno presuđenih ratnih zločina i patnje desetina hiljada žrtava.

Ne iznenađuje, stoga, što je zahtjev za reviziju presude protiv Srbije propao kada je postupak vodio čovjek koji danas agresiju na Bosnu i Hercegovinu naziva građanskim ratom, dok potpredsjednik njegove stranke Haris Zahiragić, javno zagovara uvođenje etničkih megakantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U vremenu kada se u Bosni i Hercegovini i regiji i dalje pokušava slaviti i rehabilitirati lik Ratka Mladića, čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, Izetbegović bira riječi koje pomažu upravo onima koji žele zamagliti historiju i razvodniti odgovornost. U Srebrenici je počinjen genocid. To nije stvar stranačkog ukusa, nego utvrđena činjenica.

Nakon 1.601 ubijenog djeteta u Sarajevu, masovnih grobnica, opsade gradova, progona i stotina stratišta širom Bosne i Hercegovine, govoriti o „građanskom ratu“ znači pokazati zapanjujuću političku neodgovornost i nedostatak poštovanja prema žrtvama. Svako ko danas relativizira karakter rata direktno podriva borbu protiv negiranja zločina i pokušaje da se krivnja sakrije iza maglovitih, podjednako raspoređenih fraza.

Bakir Izetbegović i SDA moraju objasniti građanima: je li ovo njihova nova politika? Jesu li spremni, zarad vlastite dnevne političke računice, preuzeti retoriku onih koji decenijama negiraju agresiju, umanjuju genocid i pokušavaju abolirati ideologije koje su dovele do najtežih zločina počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetskog rata?

SDA godinama pokušava zadržati monopol nad ratnim sjećanjem, predstavljajući se kao jedini tumač patriotizma i zaštitnik žrtava. Kada, međutim, njen predsjednik posegne za narativom o „građanskom ratu“, postaje jasno da je riječ o politici bez principa: glasnoj kada treba trgovati emocijama, a nijemoj i neodlučnoj kada treba braniti istinu. Žrtve ne smiju biti rekvizit za predizborne govore niti se njihovo stradanje smije prilagođavati nečijim koalicijskim i dnevnopolitičkim potrebama.

SDP BiH poručuje da nema i neće biti pristanka na prepravljanje prošlosti. Bosna i Hercegovina ima pravo na istinu, pravdu i dostojanstveno sjećanje. To podrazumijeva puno poštovanje svake nevine žrtve, bez obzira na njenu nacionalnost, vjeru ili mjesto stradanja, ali i jasnu, nedvosmislenu osudu svih politika koje relativiziraju zločine i poriču njihovu težinu.

Od Bakira Izetbegovića očekujemo javno i nedvosmisleno objašnjenje ove izjave, bez pozivanja na „pogrešno shvaćen kontekst“. Od SDA očekujemo da se ogradi od svake kvalifikacije koja ide naruku negatorima presuđenih zločina. Šutnja bi bila saučesništvo u relativiziranju, a dodatna objašnjenja ne mogu promijeniti osnovnu činjenicu: žrtve Bosne i Hercegovine zaslužuju istinu, a ne političku trgovinu riječima.

Bosna i Hercegovina ne smije biti zemlja u kojoj se Ratko Mladić veliča, a agresija preimenuje. Ni Bakir Izetbegović, ni SDA, ni bilo ko drugi nemaju mandat da zbog vlastitog političkog interesa brišu ono što su preživjeli, svjedoci, porodice žrtava i međunarodni sudovi već utvrdili.