Helikopter tipa Gazela kojim je tokom rata prevožen Ratko Mladić ponovo se pojavio – ovaj put u Centralnoafričkoj Republici, godinama nakon njegovog hapšenja i osude u Haagu. Prema pisanju srpskog analitičara Aleksandra Radića, letjelicu je koristila ruska plaćenička grupa Wagner, a jedan njen primjerak uništen je u nesreći 2024. godine.

Ratne fotografije često prikazuju osuđenog ratnog zločinca u kokpitu, sa slušalicama na ušima, kao suputnika posade. U zadarskom zaleđu, tokom opsade Sarajeva i u Srebrenici – svuda gdje bi srpska vojska osigurala pristup, Mladić je doletio helikopterom tipa Gazela. Ista ta letjelica pojavila se, igrom slučaja, na sasvim drugom kraju svijeta nakon što je Mladić uhapšen i osuđen na doživotni zatvor za ratni zločin pred Haškim tribunalom.

Velom tajne obavijena je helikopterska nesreća koja se, navodno 26. maja prošlog mjeseca, dogodila u Srbiji, a vlast Aleksandra Vučića pokušala je zataškati detalje. Višenamjenski policijski helikopter srušio se tokom trenažnog leta s manje visine, pri čemu su dvojica pilota lakše povrijeđena, prenijeli su naposlijetku srpski mediji. Da je helikopter uništen, a incident prešućen, otkriveno je krajem maja na sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove, kada je opozicija optužila vrh policije da je skrivao informaciju o nesreći helikoptera čija se vrijednost procjenjuje na pola miliona eura.

Pišući o nesreći lakog jurišnog helikoptera Gazela, srpski vojni analitičar Aleksandar Radić naveo je da se takvim helikopterom, u vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, prevozio general Ratko Mladić.

Aleksandar Radić, vojni analitičar, napisao je za nedjeljnik "Nedeljnik": "U Helikopterskoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije postoji polovičarska 'gazela', u kojoj je lični helikopter predsjednika Vučića, srebrno-plavi H215, čiji klima-uređaj na boku strši poput ormara pričvršćenog za inače dotjeranu letjelicu. U istoj jedinici koristi se i S-76B koji je nekada pripadao Slobodanu Miloševiću. 'Gazele' su brze i lako upravljive, ali osjetljive – nesreće s njima nisu rijetke. Za Jugoslavensku narodnu armiju iz Francuske su prve dvije 'gazele' stigle 1973. godine i ubrzo su uništene u nesrećama. Od 21 primjerka iz francuske proizvodnje i 155 komada proizvedenih u fabrici 'Soko', više od 60 je uništeno ili otpisano zbog šteta koje nisu bile isplative za popravak, ili je oboreno u ratu. Dio 'gazela' prodat je na civilnom tržištu, dio je uništen u nesrećama, u zemlji i inostranstvu, a dio su izgubili pripadnici grupe Wagner u Centralnoafričkoj Republici tokom borbene misije – tačnije, primjerak koji je ranije korišten u našem ratu za prevoz generala Ratka Mladića."

Pad helikoptera Ratka Mladića

U Centralnoafričkoj Republici ruska paravojna organizacija Wagner djelovala je godinama – na papiru kao privatna kompanija, a u stvarnosti kao plaćenička vojska pod daljinskom kontrolom Kremlja. Novinski izvještaj o mogućem porijeklu Mladićevog helikoptera pronađen je na nizozemskom specijalizovanom portalu "Scramble", objavljen 8. marta 2021. godine. Tog dana se u Centralnoafričkoj Republici srušio helikopter tipa Gazela koji je koristio Wagner, što je otvorilo pitanje da li je riječ upravo o letjelici koja je nekada prevozila Mladića.

Prema tom izvještaju, helikopter je bio na putu da pokupi ranjene ruske plaćenike. Grupa Wagner – čije je djelovanje u zemlji već bilo poznato – pružala je podršku konvoju vojnika Centralnoafričke Republike koji je bio napadnut, a letjelica je pozvana da evakuiše ranjene pripadnike te grupe. Na putu do konvoja, Gazela se suočila s tehničkim problemima, nakon čega je pilot odlučio da prinudno sleti. Tokom slijetanja helikopter se prevrnuo i srušio. Dvočlana posada je preživjela, ali je letjelica proglašena otpisanom; nije razjašnjeno da li je počela gorjeti nakon pada ili ju je posada sama zapalila kako bi spriječila da padne u neprijateljske ruke.

Zračne snage Centralnoafričke Republike nisu opremljene helikopterima tipa SA341/342 Gazelle, pa je najvjerovatnije riječ o letjelici iz flote kojom upravljaju privatne vojne kompanije aktivne na afričkom kontinentu. Južnoafrička kompanija "Dyck Advisory Group", naprimjer, bori se protiv terorista i krivolovaca u Mozambiku. Poznato je da privatne vojne kompanije u nestabilnim područjima poput Centralnoafričke Republike, Demokratske Republike Kongo, Somalije, Mozambika i Južnog Sudana koriste helikoptere Alouette III, Bell 206 Jet Ranger i Gazelle.

Još jedna nesreća Gazele koju je koristio Wagner zabilježena je 2024. godine, kada se helikopter s petoricom plaćenika srušio na sjeveru Centralnoafričke Republike, blizu granice s Čadom. Dvojica su poginula, a trojica su prevezena u bolnicu. Prema navodima Aleksandra Radića, upravo je taj lakojurišni helikopter Gazela nekada prevozio Ratka Mladića – od zadarskog zaleđa, preko Srebrenice, do Sarajeva – a Wagnerovci su ga, čini se, nabavili u Srbiji.

U jednoj od najsiromašnijih i najnestabilnijih država svijeta, Wagner se 2018. godine pojavio kao nova sila koja je preoblikovala tok sukoba. Ruska paravojna organizacija, koja je sada u procesu prelaska u takozvani "Africa Corps" pod direktnom kontrolom Kremlja, postala je ključni oslonac režima predsjednika Faustina-Archangea Touadére. U zamjenu za brutalnu vojnu podršku koja je spasila vladu od kolapsa, plaćenici su dobili pristup ogromnom bogatstvu zemlje – rudnicima zlata, dijamanata i drugim strateškim resursima. Njihovo prisustvo, međutim, nije donijelo mir, nego je stvorilo novi sloj nasilja, eksploatacije i teških kršenja ljudskih prava, pretvarajući borbu za vlast u profitabilan, ali krvav posao.

Centralnoafrička Republika je od 2012. godine zarobljena u vrtlogu nasilja. Sve je počelo vojnom kampanjom muslimanskih pobunjenika okupljenih u koaliciju Seleka, koji su početkom 2013. svrgnuli tadašnjeg predsjednika Françoisa Bozizéa i zauzeli glavni grad Bangui. Njihova vladavina terora izazvala je reakciju hrišćanskih i animističkih milicija, poznatih kao anti-balaka, što je zemlju gurnulo u potpuni građanski rat obilježen masakrima i masovnim kršenjem ljudskih prava. Iako su afričke i francuske snage 2014. istjerale Seleku iz Bangija, a mirovna misija Ujedinjenih naroda (MINUSCA) preuzela odgovornost, nasilje se nastavilo.

Kada je Faustin-Archange Touadéra izabran za predsjednika 2016. godine, njegova vlast jedva da je sezala izvan glavnog grada. Uprkos prisustvu hiljada mirovnjaka UN-a i francuskih vojnika, pobunjeničke grupe kontrolisale su veći dio teritorije i njenih resursa. U takvim okolnostima, Touadéra se okrenuo Moskvi. Godine 2018. potpisan je sporazum između dvije vlade koji je omogućio dolazak ruskih "specijalista", uglavnom bivših vojnih oficira, koji su trebali obučavati lokalne oružane snage (FACA). Bio je to zvanični paravan za ulazak grupe Wagner, koja je popunila sigurnosni vakuum nastao postupnim povlačenjem Francuske, bivše kolonijalne sile.

Uloga plaćenika brzo je prerasla okvire obuke. Postali su lična garda predsjednika Touadére, elitna udarna snaga u borbi protiv pobunjenika i, najvažnije, garant opstanka njegovog režima. Njihova ključna uloga potvrđena je početkom 2021. godine, kada su, zajedno s vladinim snagama i mirovnjacima iz Ruande, odbili veliku ofanzivu pobunjeničke koalicije na Bangui.

Poslovni model Wagnera u Africi bio je jasan od samog početka: vojne usluge nisu se naplaćivale u gotovini, već unosnim koncesijama za eksploataciju prirodnih resursa. Ova transakcija pretvorila je Wagner u ključnog ekonomskog aktera čije su metode obilježene nasiljem, zastrašivanjem i potpunim ignorisanjem zakona.

Zlato, dijamanti i nasilje

Preduzeća povezana s Wagnerom i njegovim pokojnim osnivačem Jevgenijem Prigožinom, poput "Lobaye Investa", "Midas Ressourcesa" i "Diamvillea", dobila su dozvole za rudarenje zlata i dijamanata u najbogatijim područjima zemlje. Wagner se, međutim, nije zaustavio na osiguravanju lokacija – lokacije su preuzimane silom. Njihov pristup, kako navode istražitelji, bio je dosljedan: eliminisanje konkurencije, zastrašivanje državnih zvaničnika i dobijanje dozvola pod netransparentnim uslovima.

Rudnik zlata Ndassima, jedno od najvećih nalazišta u zemlji, postao je simbol njihove operacije. Od 2020. godine je pod potpunom kontrolom Wagnera, a plaćenici su blokirali službene inspekcije i prijetili državnim agentima koji su pokušali ući na posjed. Iako rudnik od kraja 2022. radi punim kapacitetom i, prema procjenama, generiše oko 100 miliona američkih dolara godišnje, zvanični dokumenti ne pokazuju nikakvu prijavljenu proizvodnju niti zabilježen izvoz. Dio zlata prodaje se lokalno radi finansiranja operacija, dok se najveći dio krijumčari iz zemlje, uključujući i tajne letove preko Somalije za Dubai.

Ova predatorska praksa ilustrovana je incidentom iz januara 2025. godine, kada je grubi dijamant od 177 karata, jedan od najvećih ikada pronađenih u Centralnoafričkoj Republici, nestao bez traga. Dogovor o prodaji, vrijedan pet miliona dolara, naglo je otkazan nakon intervencije lokalnog vođe Wagnera. Dragulju se izgubio svaki trag, a ne postoji zapis o njegovom legalnom izvozu.

Ekonomska eksploatacija neodvojiva je od sistematskog nasilja. Stručnjaci Ujedinjenih naroda i organizacije poput Human Rights Watcha dokumentovali su brojne slučajeve teških zločina koje su počinili plaćenici Wagnera, često u saradnji s lokalnim snagama. Izvještaji govore o mučenjima, proizvoljnim pritvaranjima, silovanjima, seksualnom nasilju te masovnim i pojedinačnim ubistvima civila. Human Rights Watch je još 2019. zabilježio prve slučajeve zlostavljanja, a u julu 2021. svjedoci su opisali incident u kojem su naoružani ljudi koji su govorili ruski jezik ubili najmanje 12 nenaoružanih muškaraca na kontrolnom punktu. Jedna od žrtava ispričala je istražiteljima UN-a kako su ga Rusi držali, tukli i odsjekli mu prst.

Civili snose najteži teret nasilja na rudarskim lokacijama, gdje se suočavaju sa zlostavljanjem i prisilnim raseljavanjem. Jedan muškarac, protjeran s rudarskog nalazišta Yidéré, opisao je svoje iskustvo: "Način na koji se Rusi ponašaju prema nama je nehuman. Ubijaju ljude i obezglavljuju tijela."

U maju 2023. stanovnici jednog naselja u Bangiju organizovali su štrajk protiv "kontinuiranog uznemiravanja, otmica, mučenja i zastrašivanja" od strane ruskih plaćenika. Njihova brutalnost nije ograničena na Centralnoafričku Republiku – sličan obrazac nasilja zabilježen je i u Maliju, gdje se Wagner i lokalne snage terete za masakr stotina ljudi u selu Moura.

Nakon pogibije Jevgenija Prigožina i Dmitrija Utkina u avionskoj nesreći u avgustu 2023. godine, Kremlj je počeo proces preuzimanja Wagnerovih operacija u Africi. Cilj je bio centralizovati kontrolu i formalizovati rusko vojno prisustvo pod novim brendom "Africa Corps", koji je direktno podređen ruskom Ministarstvu odbrane. Dok je u zemljama poput Malija ta tranzicija sprovedena relativno brzo, u Centralnoafričkoj Republici naišla je na otpor. Predsjednik Touadéra i njegov uži krug navodno su izrazili nevoljkost da u potpunosti zamijene veterane Wagnera. Razlozi su višestruki: Wagner se smatra operativno efikasnijim zbog uspostavljenih veza i poznavanja terena, a njegovi komandanti izgradili su bliske lične odnose s lokalnim elitama, što je ključno za funkcionisanje sistema.

Najveća prepreka je, ipak, finansijske prirode. Prema izvještajima, Moskva sada od vlade u Bangiju zahtijeva da usluge Africa Corpsa plaća u gotovini, što siromašna država ne može priuštiti. Vlada preferira nastavak modela plaćanja kroz mineralne resurse, čime izbjegava direktne troškove. Zbog toga se u Centralnoafričkoj Republici stvorila hibridna situacija: dok se formalno uvodi Africa Corps, ključni ljudi Wagnera i dalje zadržavaju kontrolu nad najprofitabilnijim operacijama i održavaju bliske veze s predsjednikom.

Ova promjena nosi i nove rizike za Rusiju. Dok su se Wagnerovi zločini i neuspjesi mogli pripisati "privatnoj kompaniji", za postupke Africa Corpsa odgovornost će snositi direktno Kremlj – svaki vojni neuspjeh ili izvještaj o zločinima postaće udarac ruskom državnom ugledu na međunarodnoj sceni.

Pad helikoptera Gazela u Centralnoafričkoj republici DRUŠTVENE MREŽE

Da bi učvrstio svoj uticaj i legitimisao prisustvo, Wagner je pokrenuo sofisticiranu propagandnu kampanju. Finansirao je osnivanje radio-stanice "Lengo Songo", koja emituje proruske stavove i opravdava aktivnosti plaćenika, a producirao je i filmove – uključujući animirani film koji prikazuje "prijateljskog medvjeda koji pomaže lavu u borbi protiv hijena" i akcioni film snimljen u Centralnoafričkoj Republici, koji prikazuje pripadnike Wagnera kako štite zemlju od pobunjenika.

Svako ko je pokušao istražiti mračniju stranu njihovog djelovanja suočio se s velikim rizikom. U julu 2018. godine, trojica ruskih novinara – Kiril Radčenko, Aleksandar Rastorgujev i Orhan Džemal – ubijeni su iz zasjede dok su istraživali aktivnosti Wagnera za organizaciju povezanu s opozicionarom Mihailom Hodorkovskim. Iako su lokalne vlasti tvrdile da je riječ o pljački, brojne nedosljednosti i kasnija istraživanja ukazuju na moguću umiješanost operativaca Wagnera.

Par drugog helikoptera Gazela u CAR-u 2024. godine SCREENSHOOT/YT

Uprkos brojnim dokazima i izvještajima, do danas nije pokrenut nijedan sudski postupak protiv pripadnika ruskih snaga u Centralnoafričkoj Republici. Posebna istražna komisija, koju je osnovala sama vlada, potvrdila je kršenja ljudskih prava od strane "ruskih instruktora", ali to nije imalo nikakve pravne posljedice. Wagner i njegovi nasljednici djeluju u pravnoj sivoj zoni, iskorištavajući slabost državnih institucija i zavisnost režima od njihove zaštite. Za narod Centralnoafričke Republike njihovo prisustvo znači nastavak ciklusa nasilja, u kojem se strano vojno uplitanje plaća ne samo mineralima, nego i životima.

Izvor: Express.hr