Na Općinskom sudu u Mostaru završena su dva dana glavne rasprave u sporu u kojem Boška Ćavar, Nina Karačić i Udruženje "Sretni građani" tuže Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) i Grad Mostar zbog diskriminacije. Sud je naložio vještačenje kako bi se utvrdilo šta se dogodilo s dvorištem dviju zgrada koje je u međuvremenu prodao Soko zrakoplovstvo.

U postupku na strani tuženih učestvuje i Soko zrakoplovstvo d.d. Mostar, piše Hercegovina.info.

Iskazi dati 25. i 26. avgusta otvorili su niz pitanja o tome kako je nekadašnje dvorište uz dvije stambene zgrade s ukupno 59 stanova parcelisano, kako su njegovi dijelovi završili u rukama privatnih osoba i preduzeća, te zašto gradske službe stanarima godinama ne uspijevaju odrediti zemljište potrebno za redovnu upotrebu zgrada, saznaje Hercegovina.info.

Posebno je zanimljivo što troje zaposlenika Grada Mostara – među njima i Dragana Parmać, šefica Odjela za urbanizam, i Tihomir Sesar, šef Službe za građenje – tokom rasprave nije znalo odgovoriti na pojedina ključna pitanja o parcelaciji, upisu objekata i dozvolama izdavanim na spornom prostoru.

Boška Ćavar (Foto: Hercegovina.info)

Sud je nakon dvodnevne rasprave donio rješenje kojim od geodetskog i arhitektonskog vještaka traži da rekonstruišu granice nekadašnjeg dvorišta, utvrde šta se s njim dešavalo nakon 2001. godine, te ispitaju da li je Grad Mostar druge vlasnike nekretnina tretirao povoljnije od stanara zgrada u ulicama Kneza Domagoja i kralja Tvrtka.

Glavna rasprava otvorena je 25. avgusta pred sutkinjom Gordanom Puljarević. Tužiteljice Boška Ćavar i Nina Karačić pristupile su s advokatom Damirom Ćorićem, dok su Kanton i Grad Mostar zastupale njihove pravobraniteljice. Strane su odmah navele da ne postoji mogućnost dogovora.

Sud je dopustio tužiteljima izvođenje dodatnih dokaza kojima osporavaju navode Grada, Kantona i Sokola iznesene na ranijem pripremnom ročištu. Tužiteljska strana u spis je uvela 50 materijalnih dokaza, među kojima su zemljišnoknjižni izvodi, posjedovni listovi, katastarski planovi, dokumenti Agencije za privatizaciju, rješenja gradskih službi, peticije stanara i dokumentacija o izdavanju dozvola na spornim parcelama.

Boška Ćavar potom je saslušana kao stranka u postupku. Navela je da su dvije zgrade izgrađene 1956. godine na tadašnjoj parceli k.č. 1324/2, te da se u stan uselila s porodicom 1974. godine. Opisala je nekadašnje dvorište kao uređen prostor s drvećem, klupama i spravama za igru, koji su decenijama koristili stanari i njihova djeca.

Boška Ćavar, tužiteljica, izjavila je: "U tom parku bili su tobogani i klupe. Naša djeca odrasla su igrajući se u tom dvorištu, penjući se po stablima, i bila su zaštićena od vozila i svega onoga čime se mogu ugroziti mala djeca."

Prema njenom iskazu, promjene su počele pred rat, kada su se u dvorištu pojavili manji objekti i kada je počelo uklanjanje stabala. Nakon rata se taj proces nastavio, dok stanari, kako je rekla, nisu znali šta se u međuvremenu dešavalo u zemljišnim knjigama, katastru i dokumentaciji Sokola.

Ćavar tvrdi da je Agencija za privatizaciju u početni bilans Soko zrakoplovstva uključila i parcelu koja je služila kao dvorište zgrada. Nakon toga je, prema njenim riječima, pokrenut postupak pretvaranja državnog zemljišta u privatno vlasništvo.

Na dijelu prostora kasnije su podignute dvije tende ugostiteljskog objekta "Black Pearl". Ćavar je rekla da stanari nisu bili obaviješteni o izdavanju urbanističke saglasnosti, te da zbog buke iz objekta od 2013. godine vodi brojne postupke pred policijom, inspekcijama i drugim institucijama.

Na drugom dijelu dvorišta, prema njenom iskazu, planirana je gradnja još jednog objekta. Stanari su peticijom upozorili tadašnju načelnicu gradskog odjela Marinu Deronjić da je riječ o dvorištu dviju zgrada, ali odgovor nisu dobili.

Ćavar je na sudu ispričala kako su jednog petka na zemljište stigli bageri, nakon čega je do ponedjeljka iskopana rupa približnih dimenzija 28 sa 11 metara i dubine oko dva metra. Gradska inspekcija je potom zatvorila gradilište jer investitori nisu imali sve potrebne dozvole. Rupa je naknadno zatrpana, ali je zemljište, prema iskazu Boške Ćavar, u međuvremenu prodano.

"Cijelo dvorište prodano je na 12 privatnih osoba i dvije firme. Prodao im je to Soko zrakoplovstvo" – rekla je Ćavar.

Navela je da stanari danas nemaju normalan pristup ulazima, da vozila hitne pomoći ne mogu prići zgradi, te da se dijelovi nekadašnjeg dvorišta koriste kao parking, prostor za ugostiteljske objekte i mjesto na kojem godinama stoje stara vozila.

"Ne mogu nam doći bolnička kola. Mene su nosili oko zgrade do vozila hitne pomoći, a gledala sam i susjedu koju su nakon smrti morali nositi oko cijele zgrade" – rekla je.

Pravobranilaštvo Kantona prigovorilo je njenom iskazu, ocijenivši ga subjektivnim i dijelom nepovezanim s postavljenim tužbenim zahtjevom. I Pravobranilaštvo Grada Mostara je tvrdilo da iskaz nije relevantan za postupak i da se njime ne dokazuju navodi tužiteljica.

Druga tužiteljica, Nina Karačić, navela je da je stan u toj zgradi kupila prije desetak godina, te da je park iza zgrade bio jedan od razloga zbog kojih se odlučila na kupovinu. Opisala je kako je njen stariji susjed nakon premještanja kontejnera morao prolaziti kroz ugostiteljski objekat kako bi odnio otpad, jer se nije usuđivao prolaziti neosvijetljenim dijelom iza zgrade.

Karačić je rekla: "Čovjek ide prema kafiću, u jednoj ruci mu je štap, u drugoj kesa smeća, i doslovno se probija između stolova gdje ljudi sjede. Svi ćemo mi jednom ostarjeti."

Dodala je da sa svojom djecom prolazi kroz uređena dvorišta drugih mostarskih zgrada, dok prostor iza njihove zgrade ne mogu koristiti. "Naše dvorište je, po mom subjektivnom osjećaju, ogledni primjer današnjeg društva" – zaključila je.

Sukobljeni iskazi svjedoka

Kao svjedokinja je saslušana i penzionisana mostarska arhitektica Marica Raspudić, nekadašnja stručna savjetnica u Gradskoj upravi. Rekla je da je cijeli prostor izvorno činio urbanističku cjelinu sastavljenu od dvije zgrade i njihovog dvorišta.

"Za mene je bio kulturološki šok kada sam vidjela zemljišnoknjižni izvod i da je 12 osoba i dvije firme upisano na kompletno dvorište. Nisam mogla vjerovati" – izjavila je Raspudić.

Prema njenom stručnom mišljenju, zgrade moraju imati zemljište za redovnu upotrebu, pristup, zelene površine i prostor potreban za održavanje infrastrukture. Navela je da sporne zgrade danas takvo zemljište nemaju. Pravobranilaštva Grada i Kantona pokušala su osporiti njen iskaz, tvrdeći da nije relevantan za predmet postupka.

Među ključnim svjedocima čiji se iskaz još očekuje je Meadin Balavac, šef Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Mostaru. Predložen je da svjedoči o uknjižbi vlasništva na stanovima tužiteljica, zajedničkim dijelovima zgrada i pripadajućem zemljištu, te o upisima izvršenim nakon otkupa stanova. Balavac nije pristupio ročištu 25. avgusta jer je sud obaviješten da se nalazi izvan države i da nije u mogućnosti doći. Nije pristupio ni sljedećeg dana, a punomoćnica Sokola je ostala pri prijedlogu da ga se sasluša u nastavku postupka. Njegov iskaz bi mogao biti posebno važan, jer se veliki dio spora odnosi upravo na zemljišnoknjižne upise, odnos knjiga položenih ugovora i zemljišnih knjiga, te pitanje kako su stanari nakon otkupa stanova ostali bez upisa na pripadajućem zemljištu.

Jedan od ključnih iskaza dao je Tihomir Sesar, šef Službe za građenje Grada Mostara. Objasnio je da se u postupku harmonizacije vlasnicima stanova priznaje samo zemljište koje se nalazi neposredno ispod zgrade, dok se ostatak dvorišta u tom postupku ne razmatra, nego se zemljište za redovnu upotrebu mora odrediti u zasebnom postupku. Sesar je potvrdio da za predmetnu lokaciju postoji regulacioni plan u kojem su definisane parcele zgrada i zasebna parcela dvorišta.

Na pitanje kako je došlo do podjele spornog zemljišta, odgovorio je: "Nisam upućen kako je ovdje došlo do parcelacije."

Dodao je da su stanovi u zgradama upisani u knjige položenih ugovora, ali da ne može reći hoće li dvorište u budućnosti biti upisano kao suvlasništvo stanara. O izdavanju dozvola za druge objekte na tom prostoru rekao je da je podatke uglavnom saznao iz medija, te da zna kako su pojedini dokumenti izdavani i poništavani, ali da mu nije poznato kakvo je trenutno zvanično stanje.

Drugog dana rasprave saslušana je Anita Sesar, pravna savjetnica u Službi za nekretnine Grada Mostara, koja je neposredno radila na zahtjevu Boške Ćavar i Nine Karačić za određivanje zemljišta za redovnu upotrebu zgrada. Potvrdila je da je njihov zahtjev najprije odbijen, nakon čega je drugostepeni organ poništio gradsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak. Grad je potom ponovo odbio zahtjev, a takvo je rješenje u drugom stepenu potvrđeno.

Anita Sesar je objasnila da upis stana u knjigu položenih ugovora, prema stavu Grada, nije dovoljan – podnosilac zahtjeva mora biti upisan kao vlasnik zgrade u zemljišnim knjigama i kao zakoniti korisnik zemljišta u posjedovnom listu. Na pitanja advokata tužiteljica rekla je da ne zna kako se u postupku harmonizacije tretiraju stanovi upisani u knjigu položenih ugovora, da li Grad uvažava takve upise, niti da li se protiv konačnog gradskog rješenja vodi upravni spor.

"Nije mi poznato ko treba izvršiti upis objekata" – rekla je na kraju ispitivanja.

Boška Ćavar je prethodno svjedočila da su tužiteljice pokrenule upravni spor pred Kantonalnim sudom u Mostaru, te da predmet tamo stoji približno dvije godine.

Pred sudom je svjedočila i Dragana Parmać, načelnica Odjela za urbanizam Grada Mostara. Rekla je da zna za postojanje postupka po zahtjevu tužiteljica, ali da joj detalji nisu poznati, da nije vidjela spis i da nije sigurna da li je zahtjev odbijen. Objasnila je da harmonizacija obuhvata stanove, stepeništa, podrume i samo tlocrtnu površinu zemljišta ispod zgrade, a da za šire zemljište i dvorište stanari moraju podnijeti poseban zahtjev Službi za nekretnine i dokazati vlasništvo.

Na konkretna pitanja o spornoj parceli odgovorila je: "Meni nije poznato da li je ovdje bilo cijepanje k.č. 1324/2 i na osnovu čega." Potvrdila je da je zemljište iza zgrade bilo predmet postupaka za izdavanje dozvola, ali nije znala da li su te dozvole još na snazi.

Iz iskaza gradskih zvaničnika proizlazi svojevrstan administrativni krug u kojem su se našli stanari. Harmonizacijom mogu dobiti vlasništvo samo nad zemljištem ispod zgrade, dok za dvorište moraju pokrenuti poseban postupak i dokazati da su zemljišnoknjižni vlasnici i posjednici – iako je upravo dvorište u međuvremenu parcelisano i upisano na druge osobe. Istovremeno, zvaničnici koji su učestvovali u postupcima nisu znali objasniti kako je izvršena parcelacija, ko je trebao upisati zgrade, kako se tretiraju knjige položenih ugovora, niti da li još važe dozvole izdavane na spornom prostoru.

Grad Mostar i Hercegovačko-neretvanski kanton tvrde da diskriminacije nema, te da su gradski organi postupali u skladu sa zakonom i jednako kao u drugim sličnim predmetima. Sokol od početka postupka zastupa stav da je problem posljedica neusklađenih zemljišnih knjiga, katastra i neriješenih vlasničkih odnosa.

Na prijedlog Sokola saslušani su Draženko Zubac i Zoran Lucović, povezani s nekretninama u mostarskom naselju Eksperiment, koje se u postupku koriste kao uporedni primjeri. Zubac je rekao da je nekretnina njegovih roditelja imala vrt, garažu, stazu do kuće i vlastito parking mjesto. Lucović je opisao niz od sedam stanova, odnosno kuća, od kojih svaki ima poseban ulaz i direktan pristup s puta; njegov otac je, kako je rekao, kupio stan s garažom. Upravo će poređenje položaja tih i drugih nekretnina s položajem stanara iz ulica Kneza Domagoja i kralja Tvrtka biti jedan od ključnih zadataka sudskih vještaka.

Vještačenje i nastavak spora

Sud je za geodetskog vještaka imenovao Jakova Maganića iz Livna, a za vještaka arhitektonske struke i urbanizma Jasmina Šarenkapu iz Sarajeva. Oni treba da utvrde koje današnje parcele odgovaraju nekadašnjoj parceli k.č. 1324/2, da rekonstruišu granice dvorišta prema katastarskim planovima iz perioda prije 2001. godine, te da utvrde da li zgrade tužiteljica danas imaju vlastito dvorište i zemljište za redovnu upotrebu.

Vještaci treba da navedu kolika je njegova sadašnja površina, da li je ona primjerena i usklađena s pravilima urbanističke struke, te kada su izvršene prenamjene i nove parcelacije. Sud im je naložio i analizu osam drugih mostarskih nekretnina, kako bi se utvrdilo imaju li objekti na njima vlastita dvorišta i da li je Grad Mostar na tim lokacijama primijenio povoljnije urbanističke koeficijente, odnosno povoljniji odnos izgrađenih i slobodnih površina, nego u slučaju zgrada Boške Ćavar i Nine Karačić.

Nalaz i mišljenje treba da dostave u roku od 30 dana. Protiv rješenja o vještačenju žalba nije dozvoljena.

Ročište planirano za 27. avgusta otkazano je jer nalazi vještaka nisu bili izrađeni. Ranije predloženi vještaci Ante Rezo i Adnan Balavac obavijestili su sud da zbog velikog broja preuzetih obaveza ne mogu obaviti vještačenje, zbog čega su imenovani novi vještaci.

Novi termin nastavka glavne rasprave biće određen naknadno. Sud je uzeo u obzir i najavljeni početak generalnog štrajka nesudskog osoblja 7. septembra.

Hercegovina.info je ranije izvijestila o otvorenom pismu Boške Ćavar gradonačelniku Mariju Kordiću, o pripremnom ročištu na kojem su privatizacija Sokola i dvostruki upisi došli u središte spora, te o odbijanju procesnih prigovora Grada Mostara, Kantona i Sokola.

Predmet sada ulazi u fazu u kojoj bi stručni nalazi konačno trebalo da daju odgovor na pitanje šta se dogodilo s dvorištem dviju zgrada i da li su stanari zaista tretirani drugačije od drugih vlasnika nekretnina u Mostaru.

Izvor: Hercegovina.info