Naša današnja priča vodi vas u južnu Ameriku, u daleki Honduras. Naime, tamo se, u gradu Choluteca, nalazi viseći most koji je izgradio, između 1935. i 1937. godine, Inženjerski korpus američke vojske koristeći američki i honduraški kapital za izgradnju ceste nazvane Panamericana. Važnost mosta nije samo stvar veličine.

Most Choluteca dug je 300 metara, ali nije najduži u zemlji, pa čak ni u gradu - u Choluteci postoji još jedan most koji se zove Most izlazećeg sunca, koji je dug 484 metra.

Most je jedna od rijetkih replika mosta Golden Gate koji još uvijek postoji i njime se kontrolira protok prometa od Gvatemale do Paname. Djelomično uništen uraganom Mitch 1998. godine, most je preuređen 2002. godine pod vlašću Ricarda Madura.

Devedesetih godina prošloga stoljeća za grad je bila planirana nova obilazna cesta i drugi most. Novi most Choluteca, poznat i kao Most izlazećeg sunca izgradila je kompanija Hazama Ando Corporation između 1996. i 1998. godine, a postao je najveći most koji je izgradila japanska kompanija u Latinskoj Americi.

Iste godine kada je most pušten u upotrebu, Honduras je pogodio uragan Mitch, koji je nanio značajnu štetu infrastrukturi. Mnogi mostovi, uključujući stari most, oštećeni su, dok su neki uništeni, ali novi most Choluteca preživio je s manjim oštećenjima.

Dok je sam most bio u gotovo savršenom stanju, ceste s oba kraja mosta potpuno su nestale, ne ostavljajući vidljiv trag o njihovom prethodnom postojanju.

U to je vrijeme rijeka Choluteca, izdubila je sebi novi kanal tokom masovnih poplava izazvanih uraganom. Nije više tekla ispod mosta, koji se sada protezao na suhom tlu.

Most je brzo postao poznat kao "Most u nigdje".

Godine 2003. most je ponovno povezan s autocestom.

(SB)