Nakon tri godine provedene na radu u Njemačkoj, Božo Dolić odlučio se vratiti u Livno i zajedno s ocem počeo se baviti poljoprivredom.

-Tri godine proveo sam u Njemačkoj. Vidio sam kako izgleda život tamo i odlučio se vratiti te nastaviti posao kojim se bavila moja porodica. Gdje god da živiš, moraš raditi, ali ovdje ipak imaš više vremena za život, kaže Dolić u razgovoru za Fenu.

Ovaj 26-godišnjak prije četiri godine krenuo je s dvadesetak hektara, a proizvodnju je iz godine u godinu širio do današnjih 230 hektara nasada.

Najveći dio površina zauzima silažni kukuruz, uzgaja i soju, dok dio zemljišta koristi za košnju, proizvodnju sijena i rolo-bala.

Većinu posla obavljaju on i otac, dok im u vrijeme intenzivnijih sezonskih radova pomaže još nekoliko ljudi. Ulaganjem u veću i savremeniju mehanizaciju nastoje posao učiniti efikasnijim i smanjiti potrebu za dodatnom radnom snagom.

Dolić kaže kako se u poslu dobro nadopunjuju. Otac donosi dugogodišnje iskustvo u mehanici i radu na zemlji, dok se on lakše snalazi s novim tehnologijama koje sve više ulaze u svakodnevnu poljoprivrednu proizvodnju.

-Što se tiče mehanike i rada u polju, puno sam naučio od oca. S druge strane, danas ima puno nove tehnologije i tu se ja lakše snalazim, navodi Dolić.

Ističe kako je poljoprivreda posao u kojem se čovjek stalno mora prilagođavati i učiti bez obzira na godine iskustva.

-Svake godine naučiš nešto novo, bilo da je riječ o sjetvi, zaštiti biljaka, uslovima sijanja ili pripremi tla. To je izazovan posao – kaže Dolić.

Dodatni izazov ove godine donijela je suša, koja je ostavila posljedice i na njihovim površinama. Dolić procjenjuje kako bi urod mogao biti oko 20 posto manji u odnosu na prošlu godinu, iako se usjevi zasada relativno dobro drže.

-Puno ulažemo u tlo, koristimo kvalitetna đubriva i redovno radimo analize zemlje. Kukuruz je sada u fazi oprašivanja i moguće je da će zrno biti nešto sitnije nego prošle godine, ali za sada je stanje zadovoljavajuće, kaže Dolić.

U proizvodnji se, dodaje, nastoje osloniti na stručne preporuke, ali i na iskustvo koje stiču iz sezone u sezonu.

-Struka je na prvom mjestu, ali puno toga dolazi i iz prakse. Nešto pokušate pa vidite šta se pokazalo dobrim. Radimo analizu tla i zemlji dajemo ono što joj je potrebno, ne radimo napamet, govori Dolić.

Oko 90 posto njihove proizvodnje čini silažni kukuruz, a uz njega uzgajaju i soju. Sve što proizvedu plasiraju na tržište Bosne i Hercegovine.

Jedan od većih kupaca je farma Marena u Posušju, kojoj godišnje isporučuju nekoliko hiljada tona silažnog kukuruza, a sarađuju i s drugim farmama. Dolić kaže kako zasada nemaju problema s plasmanom te da bi mogli prodati i veće količine kada bi ih mogli proizvesti.

-Najteže je dok se ne probijete na tržište. Kada imate kvalitet i ljudi prepoznaju da je proizvod dobar, onda vas sami traže. Mi praktično sve što proizvedemo prodamo. Najviše radimo na kvalitetu i na tome da kupci budu zadovoljni, ističe Dolić.

U širenju proizvodnje pomažu im i podsticaji za poljoprivredu. Dolić je ove godine, kao mladi poljoprivrednik, ostvario podsticaj Grada Livna koji je iskoristio za nabavku pneumatske sijačice za kukuruz, a koristi i federalne te kantonalne programe podrške za novu mehanizaciju.

Takve programe smatra važnima, ali naglašava kako podsticaji sami po sebi nisu dovoljni bez vlastitih ulaganja i rada.

Ni sadašnjih 230 hektara ne vidi kao konačnu granicu. Cilj mu je ratarsku proizvodnju povećati na približno 300 hektara, a nakon toga razmišlja i o pokretanju tova bikova.

Proizvodnja mlijeka zasada ga manje privlači zbog nestabilnih cijena i visokih troškova.

Nakon iskustva života i rada u Njemačkoj, Dolić vjeruje kako mladi koji su spremni ozbiljno raditi i ulagati svoju budućnost mogu graditi i u Livnu.

-Ko se želi truditi, može uspjeti i ovdje. Može se jako lijepo živjeti od poljoprivrede, ako se čovjek tome posveti i ozbiljno radi, poručuje Dolić.