U decembru 2002. godine, LydiaFairchild saopćeno je nešto što je djelovalo potpuno nemoguće: DNK test je pokazao da dvoje djece koje je rodila biološki ne može biti njeno.

"Znam da sam ja nosila ovu djecu, znam da sam ja rodila ovu djecu", rekla je ova Amerikanka tada medijima, zbunjena i uplašena.

Kako je bilo moguće da medicina tvrdi suprotno od onoga čega se Lydia jasno sjećala? Ona je znala da je bila trudna, znala je da je rodila djecu i bila je prisutna u njihovom životu. Ipak, rezultati DNK analize govorili su potpuno drugačiju priču, prenosi Stil. Iza ovog neobičnog slučaja stajao je izuzetno rijedak genetski fenomen — himerizam.

Sve je počelo tokom razvoda

Sve je počelo kada se tada 26-godišnja Lydia Fairchild našla u procesu razvoda od svog partnera i oca svoje djece, Jamieja Townsenda. Njihova veza nekoliko godina unazad bila je problematična i burna i to nije bio njihov prvi raskid. Ali ovog puta Lydia je bila trudna sa njihovim trećim djetetom i imala je sve više novčanih problema, pa je bila primorana da se prijavi za državnu finansijsku pomoć. Država Washington je u to vrijeme zahtijevala DNK testiranje oba roditelja kako bi se potvrdila njihova biološka veza sa djecom.

Sve je trebalo biti samo rutinska procedura. Međutim, rezultati su ubrzo pretvorili običan administrativni postupak u slučaj koji je mogao potpuno promijeniti Lydijin život. Mlada žena dobila je poziv da dođe u kancelariju državnog tužioca kako bi zajedno pregledali rezultate. U početku je vjerovala da je to uobičajeni dio procesa, ali čim je ušla u kancelariju, shvatila je da nešto nije u redu.

"Sjedila sam pored vrata, a oni su samo zurili u mene. Pitala sam ih: ‘Pa, kakvi su rezultati?’. Rekli su mi: 'On je 99 odsto otac, ali postoji problem, ne postoji šansa da si im ti majka'. U početku sam se nasmijala i odbrusila im nešto poput: 'O čemu pričate?' Ali oni su nastavili da me rešetaju pitanjima: 'Da li si ti uopšte Lydia Fairchild? Ko si stvarno? Odakle ti ova djeca? Da li je tvoja sestra rodila ovu djecu i dala ih tebi?'", ispričala je svojevremeno Lydia za Only Human.

DNK je govorio da nije majka svoje djece

Rezultati su bili krajnje neobični. Iako je Lydia dobro znala da je bila trudna sa oba djeteta i da ih je donijela na svijet, test nije pokazao očekivanu podudarnost između njenog DNK i DNK njene djece.

Situacija je postala mnogo ozbiljnija od uskraćivanja finansijske pomoći. Lydia se našla pod sumnjom da je počinila prevaru u vezi sa socijalnom pomoći. Postojala je čak mogućnost da joj vlasti oduzmu djecu, jer nisu vjerovale da im je biološka majka. U očaju je pozvala roditelje.

"Mislila sam da se šali, ali onda je počela da plače. Rekla sam joj: 'O, mora da je neka greška. Bila sam tamo kada su se djeca rodila. Vidjela sam ih kako izlaze iz stomaka. Držala sam ih u rukama'", rekla je Carol Fairchild, Lydijina majka.

Porodica je pokušala pronaći objašnjenje. Lydia je testirana još najmanje tri puta, ali svaki put rezultat je bio isti: DNK test nije potvrđivao da je Lydia majka svoje djece.

"Niko me nije slušao"

Za Lydiju je situacija postajala sve bolnija. Znala je istinu, ali je nije mogla dokazati.

"Osjećala sam se kao da jedina na cijelom svijetu pokušavam da se borim za svoju djecu, ali me niko nije slušao. Svaki dan sam se osjećala kao da idem da ih vidim posljednji put", ispričala je.

A onda je na svijet trebalo doći i njeno treće dijete. Ovog puta okolnosti su bile još neobičnije. Kada je Lydia kasnije rađala svoje treće dijete, u porođajnoj sali bio je prisutan i sudski službenik kako bi uzeo uzorke krvi – kako majke, tako i njene novorođene bebe – za potrebe DNK testiranja. Rezultat je ponovo bio isti.

"Ponovo se pokazalo da nema šanse da je beba moja", rekla je Fairchild. Iako je sudski službenik bio neposredni svjedok porođaja, DNK dokazi su govorili drugačiju priču. Lydia se sada suočavala sa mogućnošću da izgubi dvoje male djece, ali i tek rođenu bebu. Činilo se da je medicina stala na jednu stranu, a njeno sopstveno sjećanje i iskustvo na drugu.

Slučaj druge žene koji je promijenio sve

Preokret je došao kada je Lydijin advokat Alan Tindell naišao na slučaj druge Amerikanke, Karen Keegan, koji je na prvi pogled djelovao gotovo nevjerovatno slično. Karen je bila suočena sa ozbiljnim zdravstvenim problemom i bila joj je potrebna transplantacija bubrega. Nadala se da bi jedan od njena tri sina mogao biti odgovarajući donor.

Međutim, DNK testovi donijeli su iznenađujuće rezultate: iako su sva tri muškarca bila braća, pokazalo se da dvojica od njih navodno nisu njeni biološki sinovi.

"Svako dijete od istog oca i iste majke trebalo bi naslijediti gene i od mame i od tate. U slučaju Karen Keegan izgledalo je kao da dva njena sina nisu naslijedila njen DNK. Poznavali smo ovu ženu veoma dobro i znali smo bez ikakve sumnje da je ona majka ove djece. To nas je nagnalo da pažljivije potražimo objašnjenje za takve nalaze", rekla je Lynne Uhl, specijalista za transfuzijsku medicinu u medicinskom centru u Bostonu.

Upravo taj slučaj otvorio je mogućnost da problem nije u majčinstvu, već u samom načinu na koji je Karenin organizam nosio njen genetski materijal.

Tajna je bila u himerizmu

Nakon brojnih testova utvrđeno je da Karen ima himerizam, izuzetno rijedak genetski fenomen koji je tada bio zabilježen u manje od 40 slučajeva na svijetu. Genetski himerizam podrazumijeva postojanje najmanje dva genetski različita tipa ćelija u jednom organizmu. Jednostavnije rečeno, osoba sa himerizmom može nositi dva različita genetska identiteta u svom tijelu.

Jedno od mogućih objašnjenja jeste da su u najranijoj fazi razvoja postojala dva embriona koja su nastala odvojeno, a zatim se veoma rano spojila u jedan organizam.

"Razvili smo pretpostavku da su dvije jajne ćelije bile oplođene i veoma rano spojene zajedno. Dakle, nije zapravo postojao blizanac koji je odmakao u razvoju, a zatim ponovo apsorbovan, već je vjerovatnije da su se dvije oplođene jajne ćelije veoma rano spojile u jednu", objasnila je dr. Uhl.

Kada DNK jednog dijela tijela nije isti kao DNK drugog

Otkriće u slučaju Karen Keegan navelo je Lydijinog advokata i stručnjake da razmotre mogućnost da se nešto slično događa i Lydiji. Nakon dodatnih analiza i testiranja, utvrđeno je da i ona ima himerizam. To je značilo da se u njenom tijelu nalaze dva različita seta DNK.

U slučaju Lydije Fairchild, različiti genetski materijal bio je raspoređen u različitim tkivima. Zbog toga standardni DNK testovi nisu pokazivali podudarnost između njenih uzoraka i DNK njene djece. Drugim riječima, problem nije bio u tome što Lydia nije bila majka svoje djece. Problem je bio u tome što DNK koji je analiziran nije bio isti genetski materijal koji su njena djeca naslijedila.

Kada je konačno pronađeno objašnjenje, Lydia je dobila dokaz koji joj je bio potreban da potvrdi ono što je sve vrijeme znala — da je majka svoje djece. Slučaj protiv nje je odbačen.

"Vjerovatno danas ne bih imala svoju djecu da nije otkriven slučaj Karen Keegan. Ne bi im ni palo na pamet da možda imam himerizam", rekla je Lydia.