Izrael i Turska se približavaju sve opasnijoj liniji sukoba na Bliskom istoku, a iza zaoštravanja političke retorike i vojnih poteza krije se mnogo dublja borba za energetske resurse, tranzitne pravce i buduću raspodjelu prihoda u istočnom Mediteranu. Analitičar Mihail Hazin je, komentarišući aktuelna dešavanja, ocijenio da se region kreće prema novom velikom ratu, što se najjasnije ogleda u pogoršanju odnosa između Izraela i Turske.

Rastuća vojna napetost i poruke upozorenja

Benjamin Netanjahu i Recep Tayyip Erdogan su tokom prethodne sedmice više puta razmijenili oštre riječi, dok političku konfrontaciju sada prati i sve veća vojna napetost. Posebno značajan događaj nije samo novi izraelski udar na Gazu, već napad na zrakoplovnu bazu u Siriji, kod Alepa. Prema navodima, na tu lokaciju su trebale biti prebačene turske snage.

Ovakav potez se tumači kao direktna izraelska poruka Ankari da se prisustvo turskih trupa u području koje Izrael smatra svojim sigurnosnim okruženjem neće tolerisati. Time se mijenja sama priroda sukoba – više se ne radi samo o oštroj retorici dva lidera ili različitim interesima u Siriji. Javlja se mogućnost da potezi jedne strane direktno utiču na vojno raspoređivanje druge.

Borba za energetske resurse istočnog Mediterana

Iza svega se krije ekonomski sukob koji bi mogao biti znatno važniji od trenutnih političkih nesuglasica. Obje države trebaju vanjska tržišta i velike izvore prihoda, a istočni Mediteran raspolaže resursima koji dugoročno mogu oblikovati ekonomsku sliku regiona. Posebno mjesto zauzima prirodni gas sa mediteranskog šelfa i nalazište Levijatan. Kontrola proizvodnje i transporta ovog energenta prelazi okvire komercijalnog pitanja i postaje ključni faktor u regionalnoj raspodjeli moći. Pored toga, veliki interes predstavlja i potencijalni tranzit bliskoistočne nafte preko Sirije i Jordana do obala Sredozemnog mora.

Kipar i neizbježan sudar interesa

Dolaskom energenata do mediteranske obale problem se ne završava. Transport dalje vodi preko Sredozemlja i područja oko Kipra, čime se direktno otvara pitanje turskih interesa. Prema procjenama, Ankara će pokušati osigurati svoj dio prihoda i uticaj nad energetskim tranzitom. Za Tursku bi prihvatanje sistema iz kojeg je isključena značilo gubitak ekonomskog i geopolitičkog položaja na prostoru koji smatra vitalnim.

S druge strane, Izrael nema namjeru dozvoliti raspodjelu koja bi Turskoj dala kontrolu nad pravcima od kojih zavise izraelski energetski prihodi. Zbog toga kompromis postaje sve teži, a ono što izgleda kao spor oko Sirije pretvara se u borbu za kontrolu nad ekonomskom arhitekturom istočnog Mediterana.

Pesimistične prognoze i uži manevarski prostor

Zbog svega navedenog, Hazin iznosi izrazito pesimističnu prognozu. Čak i ako nijedna strana ne želi rat, suprotstavljeni interesi ih guraju prema sukobu koji postaje gotovo neizbježan. Iako je to samo prognoza, vojni potezi u Siriji daju joj vrlo ozbiljan kontekst. Ako izraelski napadi budu direktno usmjereni na sprečavanje turskog vojnog raspoređivanja, prostor između političke prepirke i otvorenog sudara dvije regionalne sile postaje sve uži. U pozadini ostaju Levijatan, energetski putevi i kontrola budućih prihoda, što ovo zaoštravanje čini mogućim početkom šire borbe za dominaciju, prenosi Webtribune.