„Slobodna Bosna“ u posjedu je odgovora Ureda za reviziju institucija u FBiH koji je generalni revizor Mirza Kudić uputio 28. augusta 2026. godine zastupniku Šemsudinu Mehmedoviću na njegovu inicijativu za provođenje financijske revizije i revizije usklađenosti poslovanja za preduzeće „Operator - Terminali Federacije“ d.o.o. Sarajevo za 2025. i 2026. godinu.

U odgovoru se navodi da planom revizije za 2025/2026. godinu nije predviđeno obavljanje finansijske revizije ovog poduzeća za 2025. godinu, a navedeni zahtjev će biti razmotren tek prilikom donošenja narednog plana revizije, u skladu s procjenom rizika i raspoloživim resursima.

Podsjetimo, godinama građani i privreda Federacije BiH kroz cijenu goriva izdvajaju posebnu taksu za uspostavu rezervi naftnih derivata. Radi se o strogo namjenskim sredstvima, o novcu koji nije ničija privatna kasa i kojim se ne može raspolagati bez jasne, potpune i pravovremene kontrole.

Upravo zbog toga posebno zabrinjava ono što je utvrdio Ured za reviziju institucija u FBiH.

Revizori su konstatovali da Komisija za kontrolu namjenskog utroška sredstava OTF-a prikupljenih po osnovu takse za uspostavu rezervi naftnih derivata za 2025. godinu nije bila imenovana niti je kontrola bila izvršena.

To nije tehnički detalj.

To je pitanje kontrole milionskih iznosa javnog novca.

Još je ozbiljnije što, prema raspoloživim informacijama, isti problem ulazi i u 2026. godinu. Ako Komisija ni sada nije pravovremeno formirana, a do isteka roka ostaje svega tridesetak dana, potpuno je legitimno pitati:

Kako se za tako kratak period namjerava izvršiti stvarna, detaljna i vjerodostojna kontrola cjelogodišnjeg utroška namjenskih sredstava?

Kako će se pregledati svi transferi, ugovori, fakture, javne nabavke, investicije, plaćanja, stanje neutrošenih sredstava i stvarno stanje rezervi naftnih derivata?

Ili će se ponovo pokušati sve svesti na formalno zatvaranje papira?

Ako je Ured za reviziju već jednom upozorio da komisija nije imenovana i da kontrola nije izvršena, a praksa se nastavlja i naredne godine, onda više nije dovoljno govoriti o „kašnjenju“.

Ko je odgovoran za nepostupanje?

Ko je bio obavezan da pokrene proceduru imenovanja Komisije?

Zašto to nije urađeno na vrijeme?

Ko ima interes da kontrola namjenskih sredstava bude provedena tek kada je gotovo nemoguće izvršiti ozbiljnu provjeru?

I najvažnije:

Gdje je i kako potrošen novac prikupljen iz takse?

Koliko je ukupno sredstava prikupljeno tokom 2025. i 2026. godine?

Koliko je prebačeno Operatoru – Terminali Federacije?

Koliko je utrošeno za stvarnu nabavku naftnih derivata?

Koliko za investicije?

Koliko za druge zakonom dopuštene namjene?

Koliko novca je ostalo neutrošeno?

I koliko je svega toga danas moguće fizički potvrditi kroz stvarne zalihe na terminalima?

Upravo ovdje cijela priča dobija još ozbiljniju dimenziju.

Prema odgovoru glavnog revizora, Ured za reviziju institucija u FBiH neće vršiti reviziju Operatora – Terminali Federacije.

Takav odgovor zahtijeva vrlo ozbiljno obrazloženje.

Kako je moguće da institucija koja je već evidentirala probleme vezane za kontrolu namjenskog novca sada ne izvrši neposrednu reviziju subjekta kroz koji taj novac prolazi?

Ako Ured neće izvršiti reviziju OTF-a, onda javnost mora dobiti odgovor:

Ko će je izvršiti?

Ko će nezavisno provjeriti poslovne knjige OTF-a?

Ko će utvrditi gdje je završila svaka marka od takse?

Ko će izvršiti kontrolu ugovora, javnih nabavki, faktura, investicija, transfera i stvarno nabavljenih količina goriva?

Ne može se unaprijed tvrditi da je glavni revizor saučesnik u eventualnim nezakonitostima samo zato što revizija OTF-a neće biti provedena. Takva tvrdnja zahtijevala bi konkretne dokaze.

Ali se mora otvoreno reći nešto drugo:

institucija koja je upoznata sa ozbiljnim slabostima sistema kontrole, a potom odluči da ne izvrši neposrednu reviziju subjekta na koji se ta pitanja odnose, preuzima ogromnu institucionalnu odgovornost za posljedice takve odluke.

Ako bi se sutra utvrdilo da su postojale nezakonitosti, nenamjensko trošenje ili druge nepravilnosti koje su mogle biti otkrivene pravovremenom kontrolom, potpuno će biti opravdano pitati sve odgovorne institucije:

Šta ste znali, kada ste znali i šta ste preduzeli?

Nije dovoljno konstatovati problem u revizorskom izvještaju, a onda ostaviti instituciju koja raspolaže milionskim namjenskim sredstvima bez direktne revizije.

Nije dovoljno upozoriti da Komisija nije imenovana.

Nije dovoljno konstatovati da kontrola nije izvršena.

Nije dovoljno dopisivati se.

Javnost mora vidjeti rezultat kontrole.

Ako je sve zakonito, neka se dokumentacija otvori.

Ako je novac potrošen namjenski, neka se pokaže gdje.

Ako su rezerve nabavljene, neka se pokažu količine, cijene, ugovori i stanje zaliha.

Ako je sve čisto, ne postoji nijedan razuman razlog da se kontrola odgađa ili izbjegava.

Zato javnost ima pravo zahtijevati da se odmah objave podaci o ukupno prikupljenoj taksi, transferima prema OTF-u, strukturi utroška, svim većim ugovorima i nabavkama finansiranim iz tih sredstava, stanju neutrošenog novca, stvarnom stanju rezervi na terminalima, odlukama o imenovanju komisija i njihovim izvještajima.

Namjenska sredstva od takse nisu novac Uprave OTF-a. Nisu novac Ministarstva. Nisu novac bilo kojeg pojedinca.

To je javni novac namijenjen energetskoj sigurnosti Federacije BiH.

Za svaku marku mora se znati:

ko ju je primio, ko ju je potrošio, po kojem osnovu, u koju svrhu i šta je Federacija za taj novac stvarno dobila.

Sve dok tih odgovora nema, ostaju tri vrlo jednostavna pitanja:

Gdje je novac od takse, ko blokira kontrolu i zašto OTF ostaje bez direktne revizije?

(SB)