Piše: MARIO ILIČIĆ

Nakon što je Milorad Dodik, smijenjeni i osuđeni bivši entitetski predsjednik, mjesecima podizao tenzije huškačkim izjavama zbog kupovine stanova u Istočnom Sarajevu od strane Bošnjaka, njegov sin, organizacijski tajnik SNSD-a Igor Dodik, kazao za je kako je bh. entitet Republika Srpska prema brojnim pokazateljima bolji od entiteta Federacija BiH i da budućnost vidi u energetskoj efikasnosti RS-a.

"Što se tiče ekonomske strane, bruto društveni proizvod je 18,7 milijardi s potencijalom da završimo 2026. godinu sa 20 milijardi. Nikad veći investicioni ciklus u Republici Srpskoj nije nego ove godine. Više od 7,3 milijardi maraka Vlada Republike Srpske na čelu sa Savom Minićem ulaže. To su politike SNSD-a i njihovih koalicionih partnera, ispalio je Dodik junior „zaboravivši“ kazati kako je dug RS-a danas vrlo blizu 7 milijardi maraka.

No, što bi se dogodilo, kada bi Bošnjaci prestali ulagati u bh. entitet Republika Srpska, ili, zbog pritisaka i nepovoljne klime prouzrokovane Dodikovim huškanjem i podizanjem tenzija u tom bh. entitetu, povukli svoj kapital iz RS-a u Federaciju BiH, i kakve bi eventualne posljedice po ionako prezaduženi režim u Banjoj Luci imao takav potez, upitali smo ekonomskog stručnjaka Igora Gavrana.

U dijelovima bh. entiteta Republika Srpska, oko Doboja, pa čak i u samom Doboju, postoji desetak kompanija čiji su vlasnici isključivo Bošnjaci ili su većinski u vlasništvu Bošnjaka. Svjedočimo podizanju tenzija oko toga trebaju li Bošnjaci kupovati stanove u bh. entitetu Republika Srpska i slično. No, kada bi se povukao taj bošnjački kapital, što bi se zapravo dogodilo s Republikom Srpskom, s obzirom na njenu ekonomsku situaciju i činjenicu da govorimo o kompanijama koje ostvaruju milionske dobiti?

-Definitivno je jasno da svako stvaranje tenzija nanosi štetu ekonomskoj suradnji. Kada se ekonomska suradnja i međusobna ulaganja prekinu, najviše strada ona strana koja je ekonomski slabija. Republika Srpska je ekonomski slabija, tako da, kada bismo hipotetički zamislili da se povuku sva ulaganja i sve kompanije čiji su vlasnici Bošnjaci iz Republike Srpske, odnosno Srbi iz Federacije, sasvim je jasno ko bi tu više izgubio, uslovno rečeno, ako bismo to poredili.

Kažem ponovo, to zaista nije tema kojom bih se želio baviti kao hipotetičkom mogućnošću, ali ako govorimo čisto teoretski, odgovor je siguran.

Neradna nedjelja i punjenje proračuna RS-a

-Ipak, mislim da bi veća šteta od samih kompanija i ulaganja nastala ako bi Republika Srpska izgubila tržište, odnosno kupce iz Federacije BiH. Najbolji primjer je ekspanzija trgovine u brojnim dijelovima Republike Srpske, posebno u Istočnom Sarajevu, nakon pogrešne odluke o zabrani rada trgovina nedjeljom u Federaciji. Kupci iz Federacije BiH tamo ne kupuju samo nedjeljom, kada u Federaciji trgovine ne rade, nego je riječ i o njihovoj kupovnoj moći i mogućnosti da potroše više novca.

Dakle, apsolutno je jasan gubitnik u slučaju prekida ekonomskih veza. A da ne govorimo o makroekonomskim efektima, poput raspodjele prihoda od PDV-a. Kada bi se, kao što su se mogle čuti neke populističke najave iz Republike Srpske, pokušali praktično odvojiti od sistema indirektnog oporezivanja i uvesti vlastite indirektne poreze, izgubili bi mogućnost preuzimanja značajnog dijela prihoda koji se ostvaruju u Federaciji, a koje sada koriste. Morali bi se svesti na realnu potrošnju Republike Srpske, koja je neusporedivo manja od one u Federaciji.

Zanimljiva je bila nedavna izjava Igora Dodika, koji je, kao organizacijski sekretar SNSD-a, kazao da je Republika Srpska ekonomski mnogo jača od Federacije. Međutim, tu je zanimljiv još jedan detalj koji je preskočio – kreditna zaduženost Republike Srpske približava se iznosu od sedam milijardi maraka. Tko je zapravo u pravu – Igor Dodik ili mi koji to sve vidimo?

-Definitivno mislim da zavisi od toga kako gledate. Ali ako gledate otvorenih očiju i uzimate u obzir stvarne pokazatelje, sasvim je jasno da to nije tako. Uostalom, možemo na brzinu nabrojati nekoliko kompanija koje su značajne za ukupnu ekonomiju Bosne i Hercegovine, a imaju sjedište u Republici Srpskoj – i to je otprilike to.

U Federaciji, s druge strane, postoji mnogo veći broj kompanija iz različitih oblasti i sektora. Kada je riječ posebno o stranim ulaganjima, već godinama mnoge države praktično zaobilaze Republiku Srpsku, što je, naravno, isključiva odgovornost političkih struktura.

BOŠNJACI IZNAD VODE DRŽE EKONOMIJU REPUBLIKE SRPSKE

Ekonomska mapa Republike Srpske nezamisliva je bez učešća velikih poslovnih sistema čiji su vlasnici Bošnjaci.

Kompanije poput industrijskog giganta Cinkaona Dobojinex (u suvlasništvu Adnana Bajraktarevića i Rasima Hasanbašića),

građevinskog lidera Baupartner (Eldin Hadžibegović),

te podrinjskih i posavskih preduzeća poput Kopex Sarajlić (Abdurahman Sarajlić) i Eko Bosanska Posavina (Ferid Alić), stubovi su lokalnog zapošljavanja i punjenja entitetskih budžeta.

Kada se tome pridodaju gigantske poslovne jedinice i distributivne mreže trgovačkih i naftnih lanaca kao što su Bingo (Senad Džambić), Belamionix (Sejad Suljević), te grupacije Hifa (porodica Ahmetlić) i Madi (porodica Jabandžić), jasno je da ovaj kapital direktno utiče na ekonomsku stabilnost stotina hiljada građana u RS-u.

Kada govorimo o zaduženosti, ona se ne može posmatrati samo u matematičkom smislu.

Ako ja imam plaću od 2.000 maraka i zadužen sam 1.000 maraka, a druga osoba nema nikakvu plaću, nezaposlena je i zadužena 500 maraka – ko je od nas dvojice više zadužen? Više je zadužen onaj ko svoj dug ne može vratiti.

Zato treba gledati zaduženost po glavi stanovnika, ali i kakav je taj stanovnik, koliko je ljudi zaposleno u Republici Srpskoj, kolika su njihova primanja i kolika je ukupna ekonomska snaga.

Recimo, ako Federacija, uslovno rečeno, bankrotira i ne može vratiti posuđeni novac sa Londonske berze ili neki drugi dug, ona i dalje može prodati određeni broj javnih preduzeća koja imaju vrijednost, vratiti dug i izvući se iz bankrota.

Republika Srpska, s druge strane, praktično nema mnogo toga osim Elektroprivrede, a i Elektroprivreda je dobrano urušena. Mogućnost otplate duga, uostalom, vidi se i po kamatnim stopama. Strani zajmodavci novca ne gledaju ko je Republika Srpska, a ko Federacija. Oni gledaju ekonomske pokazatelje i procjenjuju ko može vratiti novac, a ko ne može.

Zaduženja Republike Srpske redovno su nepovoljnija od zaduženja Federacije.

Još bih dodao da ni u kojem slučaju ne bi trebao govoriti da je Federacija u dobroj situaciji.

Naravno da nije. To što je Vlada Federacije genijalna, kao što se premijer želi predstaviti, daleko je od toga. U suštini, riječ je o dvije siromašne i neuspješne cjeline – Republici Srpskoj i Federaciji. Ali ako ćemo ih porediti, one nisu ni približno jednake kada je riječ o ekonomskoj snazi i sposobnosti.

Iako Federacija trenutno ide lošim smjerom, ona je i dalje daleko ispred Republike Srpske po ekonomskim pokazateljima.

I definitivno, kako smo i počeli ovu priču, ako već nema razuma da se ne narušavaju međusobni odnosi, onda se nadam da će barem ovi čisti, brutalni ekonomski faktori urazumiti one u Republici Srpskoj koji stvaraju negativnu klimu prema drugim narodima. Ako ih već ne vole, trebali bi shvatiti da su im ti ljudi ekonomski potrebni.

A inače je potpuno karikaturalno da o „objektivnim“ ekonomskim faktorima govori osoba koja sve u životu duguje činjenici da je sin „vođe“ i koja i politički i poslovno „napreduje“ samo i jedino zahvaljujući toj biološkoj vezi, ali i korupciji i kriminalu sistema koji omogućava zloupotrebu javnog novca i uticaja za privatno bogaćenje.

Mislim, naravno, na mog imenjaka kojeg ste spomenuli.