U sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, podno Grmeča – i dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta – skriva se neobičan kraški fenomen koji već svojim imenom izaziva znatiželju. Bobijaško oko nalazi se u šumovitom krajoliku na području Bobijaša i Lušci Palanke, daleko od gužve i uređenih turističkih atrakcija.

Kada je vodostaj niži, pogled otkriva gotovo kružnu udubinu ispunjenu vodom koja, zavisno od vremena i svjetlosti, može poprimiti zelenkaste i tirkizne nijanse. Okruženo šumom i zelenilom, mjesto djeluje prilično skriveno, a upravo mu određena nepristupačnost daje poseban šarm. Posjetioci ga opisuju kao miran kutak za boravak u prirodi, uz osjećaj "nagrade" kada se konačno stigne do cilja.

Iako na prvi pogled podsjeća na malo jezero, Bobijaško oko zapravo je estavela – posebna vrsta kraškog otvora koji može imati ulogu i izvora i ponora, piše Punkufer.

Čas vrelo, čas ponor

Upravo je dvosmjerno kretanje vode najveća posebnost Bobijaškog oka. Za visokog vodostaja i nakon obilnijih padavina voda može izbijati iz podzemlja pa estavela poprima karakteristike vrela. Kada vodostaj padne, događa se suprotno i voda kroz nju ponire u kraško podzemlje.

Za nižeg vodostaja bolje se vidi otvor ponora i neobična kraška udubina, dok nakon obilnih padavina voda može ispuniti Bobijaško oko i proširiti se na okolni teren. Upravo su te dvije krajnosti razlog zbog kojeg se neki posjetioci ovamo vraćaju u različitim dijelovima godine.

Istraživanja kraškog sistema ovog područja upućuju i na njegovu povezanost s razvijenom mrežom podzemnih voda. Vode Lušci polja podzemnim putem otječu prema izvorima Dabra i Zdene, zbog čega ono što se vidi na površini predstavlja tek mali dio mnogo većeg hidrološkog sistema.

Bobijaško oko zanimljivo je i zbog života koji se skriva ispod njegove površine. U njegovim podzemnim vodama zabilježena je čovječja ribica, endemski vodozemac dinarskog krša prilagođen životu u mračnim podzemnim vodama.

Kako doći do Bobijaškog oka?

Bobijaško oko nalazi se na širem području Lušci Palanke, otprilike dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, ali pronaći ga nije uvijek sasvim jednostavno. Dio puta vodi lošijim makadamom, a stanje ceste može znatno zavisiti od vremenskih uslova.

Posjetioci upozoravaju i da posljednji dio prilaza može biti zarastao te blatnjav i natopljen vodom. Čak je i u kasno ljeto moguće naići na velike blatnjave lokve pa za izlet vrijedi odabrati odgovarajuću obuću.

Osim toga, navigacija može predložiti nezgodne lokalne i šumske puteve, pa je korisno unaprijed provjeriti rutu ili za pravi smjer pitati lokalno stanovništvo.

Kada ga posjetiti?

Na ovo pitanje zapravo nema samo jednog odgovora jer vodostaj određuje kakvo ćete Bobijaško oko zateći.

Za sušnijih perioda i nižeg vodostaja bolje dolazi do izražaja otvor estevele i dubina kraške udubine. Nakon obilnih kiša prizor se može potpuno promijeniti: nivo vode raste, a Bobijaško oko počinje pokazivati svoje drugo, izvorsko lice.