Držao Dodik predizborni skup u nekom zabačenom selu. Naroda se skupilo pod šatorom, svira muzika, peče se janjetina. Dodik izlazi za govornicu, uzima mikrofon, pogleda u narod pa reče:

-Dragi moji domaćini, ja nisam došao ovdje da vam držim prazne govore. Ja sam čovjek od akcije. Recite vi meni direktno – koji je vaš najveći problem ovdje, šta je to što vas najviše muči, da riješimo odmah?

Iz pozadine se javlja jedan stariji čovjek, skida kapu pa kaže:

-E, moj Mile... Imamo mi dva velika problema. Prvi problem je što nam u selu već godinama ne radi ambulanta. Nemamo ni doktora ni lijekova, za svaku sitnicu moramo pješačiti kilometrima do grada.

Čim je to čuo, Dodik se uozbilji, okrene se prema prvom redu i vikne:
-Radovane! Daj mi telefon i zovi mi odmah ministra zdravlja!

Kovačević brzo skače, vadi mobilni, užurbano tipka i dodaje mu telefon:
-Evo, šefe, na vezi je ministar!“

Dodik prisloni telefon na uho i zagalami:
-Alo! Slušaj me dobro, odmah sutra ujutro da si poslao ekipu, kamione, krečenje, opremu i doktora u ovo selo! Ambulanta mora da radi od ponedjeljka, jesi li me čuo?! Narod ne smije da čeka! Hajde, živio.

Spušta Dodik telefon, pruža ga nazad Radovanu, pa se pobjednički okrene prema onom seljaku:
-Eto, domaćine! Vidiš kako mi to rješavamo, u sekundi. Ambulanta ti je završena. A sad mi reci – koji vam je onaj drugi problem u selu?

A seljak ga pogleda pa reče:
-Drugi problem je što u cijelom našem kraju i široj okolini već godinama nema apsolutno nikakvog signala za mobilne telefone!