Pametni satovi i narukvice poput Apple Watcha i Fitbita mogu relativno dobro procijeniti koliko ste dugo spavali, ali često ne mogu pouzdano pokazati kako ste se zaista osjećali nakon sna. Nova analiza upozorava da je taj raskorak posebno izražen kod osoba koje pate od nesanice.

Pulmolog Narat Srivali s Duke Universityja i ljekar-istraživač Wisit Cheungpasitporn iz Mayo Clinic analizirali su rezultate pet ranijih studija sa približno 2.000 učesnika.

Njihov pregled, objavljen u časopisu Sleep Medicine, pokazao je da se podaci koje bilježe nosivi uređaji često slabo poklapaju sa subjektivnim osjećajem kvaliteta sna.

Drugim riječima, osoba se može probuditi iscrpljena i uvjerena da je loše spavala, dok njen uređaj istovremeno pokazuje sasvim dobar rezultat.

Uređaji promašuju ono što korisnik osjeća

Autori navode da su mjerenja nosivih uređaja objašnjavala tek između 2,5 i 16,2 posto razlika u subjektivnom kvalitetu sna.

To je posebno važno jer se nesanica ne dijagnosticira samo na osnovu fizioloških mjerenja.

Kod nesanice su presudni simptomi koje osoba sama prijavljuje, poput poteškoća sa uspavljivanjem, čestih buđenja tokom noći, osjećaja neodmorenosti i umora tokom dana.

Uređaj zato može pokazati da je osoba provela dovoljno vremena spavajući, a da ipak propusti činjenicu da je san bio nezadovoljavajući.

Autori su zaključili da uređaji poput Fitbita i Apple Watcha mogu biti korisni kod zdravih ljudi koji prate opće navike spavanja, ali da kod kliničkih problema mogu davati zavaravajuću sliku.

Posebno upozoravaju da se podaci s uređaja ne bi trebali koristiti kao zamjena za stručnu procjenu.

"Takvi podaci mogu biti korisni za praćenje trajanja sna tokom vremena, ali nisu odgovarajuća zamjena za provjerene metode procjene subjektivnog kvaliteta sna", navode autori.

Najveći problem kod nesanice

Jedna od uključenih studija pokazala je koliko razlika može biti velika.

Fitbit je imao prihvatljivo slaganje s laboratorijskim mjerenjima kod 82 posto osoba koje dobro spavaju, ali samo kod 39 posto osoba s nesanicom.

Glavni problem bio je u tome što uređaji nisu dovoljno precizno registrovali koliko često se ljudi bude tokom noći.

Kod osoba s nesanicom Fitbit je u prosjeku precijenio ukupno trajanje sna za oko 30 minuta, a efikasnost sna za približno osam posto.

Uređaji su se također slabije poklapali sa subjektivnim osjećajem sna kod starijih osoba i onih koje imaju depresiju.

Autori objašnjavaju da je razlog jednostavan: uređaji prate pokrete, puls i druge fiziološke pokazatelje, ali ne mogu direktno izmjeriti psihološki doživljaj sna.

Osoba s depresijom može subjektivno osjećati da je spavala vrlo loše čak i kada su objektivni pokazatelji normalni.

S druge strane, neko ko ima isprekidan san može ipak biti zadovoljan ako smatra da se naspavao dovoljno.

"Subjektivno iskustvo sna blisko je povezano s psihološkim stanjem na način koji obrasci pokreta i pulsa ne mogu uhvatiti", objašnjavaju istraživači.

Četiri od pet analiziranih studija koristile su Fitbit uređaje, dok je samo jedna uključivala Apple Watch.

Zbog toga autori upozoravaju da se rezultati ne mogu automatski prenijeti na svaki uređaj na tržištu.

Nedavno istraživanje iz Norveške, koje je obuhvatilo 461 osobu koja koristi ili je koristila uređaj za praćenje sna, također je pokazalo da je mali broj učesnika prijavio stvarno poboljšanje kvaliteta sna.

Kod osoba s nesanicom zabilježeno je i više negativnih misli i zabrinutosti vezanih za san.

Autori zbog toga savjetuju da se korisnici ne opterećuju previše rezultatima koje im prikazuje sat ili narukvica.

Ako osoba sumnja na nesanicu ili drugi poremećaj sna, obični dnevnik spavanja može ljekaru dati korisnije informacije od ocjene koju prikazuje pametni uređaj.

Najvažnija poruka istraživanja jeste da osjećaj nakon buđenja i simptomi tokom dana ne treba ignorisati samo zato što uređaj tvrdi da je san bio "dobar".