Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ komentirala je aktualnu političku situaciju u regiji, nakon skandaloznih scena iz Beograda i otvorenog slavljenja ratnog zločinca Ratka Mladića. Bilo je govora i o velikom bruju mladih na sahrani zločinca Ratka Mladića ali i o potezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Odlazak najviših čelnika vladajuće koalicije iz bh. entiteta Republika Srpska na sahranu ratnog zločinca Ratka Mladića u Beograd ogolio je do kraja službenu politiku Banje Luke. Kako tumačite ovaj potez političkog vrha RS-a, koji je ovim činom potencijalno gurnuo cijeli entitet u međunarodnu izolaciju?

-Mislim da politički vrh Republike Srpske ne smatra da je ovim činom gurnuo entitet u međunarodnu izolaciju. I ključno je pitanje da li jeste. Znamo da su se odnosi na relaciji nova američka administracija i dio ljudi oko Trumpa usaglasili u vrijednosnom smislu sa političkim rukovodstvom RS-a. Rekla bih da govore istim jezikom. Iz Amerike smo čuli samo ponekog kongresmena koji je osudio slavljenje osuđenog ratnog zločinca, dok je Trump slavodobitno čestitao istorijski uspjeh AfD-u u njemačkoj pokrajini Sachsen Anhalt. Sa druge strane vidimo jedan ignorantski pa i odnos omalovažavanje i vrijeđanja nekih evropskih zvaničnika od strane čelnika Republike Srpske.

Oni su svoj stav, cinično jeste, prema Evropskoj uniji odavno i javno izrekli. Sad su nivo uvrede pojedinaca poput Marte Kos podigli za ljestvicu više. Dok se postavlja pitanje sankcija i izolacije Dodik šalje potpuno drugačiju sliku pohoda na međunarodnoj sceni – nakon sprovoda - preko Grčke do Izraela, u najavi su susret sa Putinom i put u Ameriku. Nedavno je premijer Vlade Hrvatske Andrej Plenković naglasio kako je Dodik popravio svoju međunarodnu reputaciju, da mu međunarodni ugled raste čine je obrazložio dobre odnose s njim. Tako da mislim da rukovodstvo Republike Srpke ne mari pretjerano za međunarodnu izolaciju, barem pred očima javnosti, pozicionira se među „prijateljima“ sa kojima dijele iste „hrišćanske vrijednosti“ a svima drugima, koji odnose i stvari gledaju drugačijim očima“ gura prst u oko.

Je li želja za opstankom na vlasti i radikalizacijom glasačkog tijela izbrisala svaku vrstu moralne i političke odgovornosti?

-Mi godinama svjedočimo tome da niko (sem rijetkih izuzetaka, a i to se desi uslijed određenih političkih okolnosti i smjena na vlasti) u Bosni i Hercegovini ne odgovara. Odmah da na početku naglasim da moral i politika ovdje nisu ni u kakvoj vezi. Samo naivni vjeruju da se uz politiku može vezati moral. I to je bitno da raščistimo. Slijedeće je to da politike manipulacijom i indoktrinacijom godinama zagađuju javni i politički prostor i da smo izloženi verbalnoj agresiji punoj govora mržnje, vrijeđanja i omalovažavanja svih koji drugačije misle. Političari su otkrili recept uspješne vladavine – stalna proizvodnja straha, naglašen emotivni nacionalni zanos i stvaranje slike da su upravo oni jedini ti koji mogu pripadnike sopstvene etničke zajednice zaštiti, doveli su nas do stvaranja veoma radikalizovanog i ostrašćenog sloja građana. Tu dominiraju emocije, a razum prestaje. I dok se građani hvataju za vratove na društvenim mrežama, u stvarnom životu njihovi politički miljenici uživaju u blagodetima i luksuzu koji im je donijela ta prljava retorika.

Političari koji su i počinili određena krivična djela bivali su „slavljeni“ kao mangupi koji su se snašli, mnogi od njih nikada nisu pravno odgovarali i nastavili su da budu „ugledni građani“ ovog društva. Iste te političare građani nisu kažnjavali na izborima, već su im poklanjali povjerenje za nove mandate. Neki su napuštali rukovodeća radna mjesta, pa se nakon  devet mjeseci vraćali bez ikakvih posljedica. Tek o moralu u tom slučaju da ne pričamo. Pred pravdom su mnogi  „ugledni rukovodioci“ utočište našli u susjednim državama. Tako da smo ostali u tom začaranom krugu, koji je postao dio političkog identiteta.

Zanimljive su i reakcije pojedinih lidera opozicije iz bh. entiteta Republika Srpska koji su skandalozne i morbidne snimke veličanja Mladića iz Beograda pokušali opravdati "potezima Sarajeva". Oni u obranu učešća na sahrani navode primjere iz Federacije BiH, gdje su pojedini presuđeni ratni zločinci također pokapani uz prisustvo političara. Kako komentarate tu vrstu moralnog relativizma?

-Generalno kao društvo smo zatajili u kritičkom suočavanju s prošlosti. Za to su najviše odgovorni političari na vlasti. Slažem se da ne mogu moralisati oni koji sami slave sopstvene ratne zločine, a snažno se protivim svakoj relativizaciji i tezi da su svi isti i da su svi počinili zločine. Posebno je opasno stavljati zločine na vagu i mjeriti na koliko su godina osuđeni zločinci iz sopstvenog naroda, čime se stavlja etiketa na sudove da su politički a time i umanjuje sopstvena odgovornost.

Meni je puno morbidnija teza prema kojoj se civilizacijski pritisci protiv negiranja genocida suprotstavljaju pravu na slobodu izražavanja i govora. Tako da se veličanje ratnih zločinaca „opravdava“ pravom na slobodu mišljenja.

Može li se očigledna glorifikacija genocida i ratnih zločina pravdati matricom „vidite što oni rade“ i govore li ti potezi o suštinskom nedostatku političke alternative u RS-u kada je u pitanju veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida?

-U Republici Srpskoj ne postoji kritična masa slobodoumnih intelektualaca, dijela političkih elita, koji bi javno otvorili debatu iz kritičke perspektive, a toga imamo u Srbiji. Problem je što je ovdje dominantan narativ odredila elita na vlasti, a ima snažnu podršku institucionalnu iz Srbije. Dio političara nema tu vrstu građanske hrabrosti i ne ulazi u izazove da nametne drugačiji narativ – jedan dio zato što stvari i događaje vidi kao i politički establišment i to je izrazito jako nacionalno određenje. Dio koji je spreman pa nekada istupi sa kritičkim osvrtom na prošlost upotrijebi onu famoznu riječ ALI… i nastavlja relativizirati stvari. Mene brine što smo u procesu suočavanja s prošlošću zadnjih deset godina išli unatrag, bili smo spremniji i otvoreniji suočiti se sa sopstvenim zlom do 2006. godine. Onda su nas destruktivne politike unazadile a novi trendovi u svijetu i Evropi, bojim se da će nas zakovati.

Kako komentirate poteze predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na Mladićev pokop poslao sina, te je izbjegao pojavljivanje na sahrani?

-Dobro poznata i uhodana politička predstava. Pripremite sve, tobože da osigurate hiljade ljudi, koji su bili na sprovodu, da se ne zamjerite građanima koje ste odgajali decenijama u nacionalističkom narativu, upakovanom u proevropsku orijentaciju i vrijednosti. Onda otputujete u Pariz, hvalite se susretima sa prijateljima Macronom, najavite dolazak Ursule von der Layen. U međuvremenu neke druge evropske zvaničnike javno nazivate glupim, oduzimate im pravo da vas kritikuju, kako biste u domaćoj javnosti nabildali nacionalne mišiće.

Na sahrani zločincu Mladiću bilo je 16.000 ljudi, a među okupljenima bio je i veliki broj mladih ljudi koji nisu upamtili Mladića i zločine koje je počinio. S obzirom na stavove mladih i indoktrinaciju od strane društvene zajednice, medija ali i roditelja, što od mladih koji slave zločince u regionu možemo očekivati u bliskoj budućnosti?

-Mladi ljudi se, pokazalo se u nekoliko navrata, radikalniji i zastupaju veoma ekstremne stavove. Oni ne poznaju multietničke zajednice, drugog, drugačijeg jer nemaju to neposredno iskustvo koje su imale naše generacije. Ako nastave pronositi negativno naslijeđe političkih elita, koje su svoje pozicije duboko unijele u medije, kulturu, obrazovni sistem, onda će nam budućnost u njihovim rukama nastaviti da bude zakovana u prošlost. Problem je što smo taoci političkih vladara, koji držeći nas u prošlosti ne dopuštaju da živimo ni sadašnjost, a kamoli budućnost. Biće najgore ako ostanemo taoci novih generacija, u političkom, nacionalnom i javnom diskursu.

(M.I.)