Pri kupovini pilećih prsa većina će prvo provjeriti rok trajanja i izgled mesa, ali to nisu jedini pokazatelji njegove kvalitete. Važno je obratiti pažnju i na stanje ambalaže, temperaturu proizvoda, količinu i izgled tečnosti u pakovanju, ali i na način na koji je piletina čuvana u prodavnici.

Dijetetičarka i stručnjakinja za ishranu Jennifer Pallian posebno izdvaja nekoliko detalja koji mogu pomoći pri odabiru. Jedan od prvih je upravo ambalaža. Ako je oštećena ili iz nje curi tečnost, takvo pakovanje najbolje je ostaviti na polici, piše Simply Recipes.

Sirova piletina može sadržavati bakterije poput salmonele i Campylobactera, a oštećeno pakovanje povećava mogućnost širenja kontaminacije na druge proizvode i površine. Osim toga, kroz oštećenu ambalažu mikroorganizmi mogu dospjeti i do samog mesa. Pri tome nije nužno da problematično bude upravo pakovanje koje namjeravate kupiti. Ako u rashladnoj vitrini primijetite da je tečnost iscurila iz jednog od pakovanja i nalazi se između ostalih proizvoda, sigurniji je izbor uzeti piletinu iz drugog dijela frižidera. Takvu situaciju je dobro prijaviti i zaposlenicima u prodavnici.

Tečnost na dnu pakovanja

Važna je i temperatura mesa. Pakovanje sirove piletine trebalo bi biti hladno na dodir, a ne tek blago rashlađeno. Pallian preporučuje da se obrati pažnja i na samu rashladnu vitrinu. Ako je prenatrpana, proizvodi koji su složeni previsoko mogu se zagrijavati brže od onih koji su pravilno smješteni. Niska temperatura je ključna jer usporava razmnožavanje mikroorganizama koji mogu predstavljati zdravstveni rizik.

Jedan od detalja koji često izaziva nedoumice je tečnost na dnu pakovanja. Mala ili umjerena količina prozirne do blijedoružičaste tečnosti sama po sebi ne znači da je piletina pokvarena ili nesigurna za konzumaciju. Ipak, njen izgled može biti jedan od pokazatelja na koje vrijedi obratiti pažnju. Smeđa, sivkasta, mutna ili zamućena tečnost može upućivati na to da meso duže stoji, da nije svježe i da je počeo proces razgradnje proteina i pigmenata.

I količina tečnosti može biti važna. Manja količina se očekuje u pakovanju, ali ako je ima toliko da meso gotovo „pliva” u njoj, to nije poželjno. Posebno ako pileća prsa istovremeno izgledaju suho ili skupljeno, moguće je da su izgubila dio svoje kvalitete. Zbog toga nije dovoljno samo provjeriti postoji li tečnost, već treba pogledati i njen izgled, količinu te stanje samog mesa.

Dodatnu pažnju treba obratiti na neugodan miris, sluzavu teksturu ili neuobičajenu promjenu boje, što može biti znak kvarenja. Ipak, važno je znati da bakterije poput salmonele i Campylobactera često ne mijenjaju miris, izgled ni ukus mesa. Zbog toga se sigurnost sirove piletine ne može procijeniti samo na osnovu toga kako izgleda ili miriše.

Odmah u frižider

Mnogo toga se može uraditi već u samoj prodavnici. Pallian savjetuje da se sirova piletina stavlja u korpu pred sam kraj kupovine, kako bi što kraće bila van frižidera. Ako prodavnica nudi posebne kese za sirovo meso, preporučuje se da ih iskoristite kako bi se smanjila mogućnost da tečnost iz ambalaže dođe u dodir s drugim namirnicama.

Nakon kupovine važno je voditi računa i o vremenu koje piletina provodi van frižidera. Kvarljive namirnice, uključujući sirovu piletinu, ne bi trebale biti na sobnoj temperaturi duže od dva sata. Ako su vanjske temperature ili temperatura u autu veoma visoke, taj se vremenski okvir skraćuje na otprilike jedan sat.

Po dolasku kući piletinu treba odmah spremiti u frižider i, prema navedenoj preporuci, potrošiti u roku od jednog do dva dana. Ako znate da je nećete pripremati u tom periodu, najbolje ju je odmah zamrznuti.

Ipak, najvažnije je imati na umu da ni savršen izgled mesa nije garancija njegove mikrobiološke sigurnosti. Pravilno čuvanje, pažljivo rukovanje i temeljita termička obrada do sigurne unutrašnje temperature ključni su za smanjenje rizika od bakterija poput salmonele i Campylobactera.