Tijana Todorović osvrnula se na sahranu Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine, poručivši da je kao dijete i sama mogla biti među žrtvama ratova devedesetih da su okolnosti bile drugačije.

Todorović je na društvenoj mreži X podijelila dio svoje kolumne "Quo vadis", objavljene u Pobjedi, u kojoj govori o djeci ubijenoj tokom rata i načinu na koji se nove generacije suočavaju s naslijeđem ratnih zločina.

"...mogla sam biti jedna od 826, ili moj tada tek rođeni brat. Imali smo sreću jer nijesmo ušli u 'pogrešan' voz ili autobus, zalutali uz rijeku za psom... Bili smo i 'prave' vjere, druga đeca nijesu mogla da je biraju, kao ni mi svoju", napisala je Todorović.

Broj 826 odnosi se na podatak koji navodi na početku kolumne – broj djece ubijene na području Srebrenice od 1992. do 1995. godine.

Prema podacima koje citira u tekstu, tokom tog perioda ubijeno je 826 djece, od kojih 694 tokom jula 1995. godine.

Pisala o djeci i sahrani Ratka Mladića

Todorović kolumnu povezuje sa sahranom Ratka Mladića i pitanjem kakvu poruku djeci šalje način na koji se društvo odnosi prema čovjeku pravosnažno osuđenom za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

"Na đecu mislim i dok gledam sahranu Ratka Mladića", napisala je.

Podsjetila je i na poznati snimak iz Potočara iz jula 1995. godine, kada je Mladić davao čokoladu tada osmogodišnjem Izudinu Aliću i uvjeravao okupljene da im se ništa neće dogoditi.

"Izudin je preživio, njegov otac nije", navela je Todorović.

"Ko će danas objasniti djeci?"

Veliki dio kolumne posvetila je vlastitim sjećanjima iz djetinjstva početkom ratova devedesetih.

Opisala je kako je kao učenica dobila zadatak da napiše pismo vojnicima, pri čemu je učitelj učenicima diktirao poruku: "Ubijaj neprijatelje, čuvaj se od prehlade..."

Njeni roditelji tražili su da zadatak napiše ponovo, ali ovaj put razmišljajući o djeci, a ne o vojnicima.

"Čuvajte sve đevojčice i dječake, ne rušite naše vrtiće, škole i igrališta", prisjetila se poruke koju je tada napisala.

U završnici teksta ponovo se vraća pitanju kakvu sliku ratova dobijaju nove generacije.

"Moj otac je zbog jednog takvog školskog zadatka otišao da razgovara s učiteljem. Ko će danas objasniti đeci zašto se čovjek osuđen za genocid sahranjuje uz vojne počasti i što se od njih očekuje da o njemu zapamte?", napisala je Todorović.

Izvor: Pobjeda