Oja Budak (18) se spremala za brak sa svojim 19-godišnjim izabranikom. Bila je pred važnim životnim korakom, a porodica i prijatelji vjerovali su da je čeka mirna i sretna budućnost. Međutim, prije šest mjeseci, doživjela je strašan zločin - silovao ju je oženjeni kolega sa posla. U strahu od osude, Oja nikome nije rekla šta joj se dogodilo. „Kada je rekla da je boli stomak, vjerenik ju je odveo u bolnicu i tada je saznao da je trudna“, ispričao je novinarima njen djed, Orhan. U bolnici je otkriveno da je Oja već u šestom mjesecu trudnoće. Otac djeteta bio je muškarac koji ju je silovao. Čak ni njena porodica do tada nije znala ni za trudnoću ni za silovanje. Vijest o tome brzo je stigla i do porodice mladoženje, koja je zahtijevala da on odmah prekine vjeridbu. On je to i učinio.

Poziv koji je završio smrću

Te večeri, kada je odlučio da raskine sve s Ojom, pozvao ju je da se nađu. Rekao joj je da želi da razgovaraju. Umjesto razgovora, mladić je izvadio pištolj i pucao joj u grudi i uvo iz neposredne blizine. Meštani su čuli pucnje i odmah pozvali policiju i hitnu pomoć. Oja je prevezena u bolnicu sa teškim prostrelnim ranama, ali borba za njen život bila je izgubljena. Preminula je ubrzo nakon prijema, zajedno sa nerođenom bebom. Ubica, Samet T., pokušao je da pobjegne automobilom, ali je brzo uhapšen i u policiji je priznao zločin. „Ubio je svoju voljenu da bi sačuvao njen obraz, jer je mislio da je ona osramoćena“, prenijeli su turski mediji riječi iz istrage. Muškarac koji je silovao Oju takođe je uhapšen, a prema pisanju lokalnih medija, već je osuđen zbog napada na nju i još nekoliko žena.

2009. femicid u Turskoj ove godine

Ubistvo Oja Budak potreslo je cijelu zemlju i postalo simbol nepravde prema ženama koje su žrtve nasilja. Ove godine, Oja je bila 209. žena koja je ubijena u Turskoj najčešće od strane partnera, bivših partnera ili članova porodice. Organizacije za prava žena godinama upozoravaju na to da se femicid u Turskoj ne zaustavlja, dok institucije često ostaju nemoćne ili nezainteresovane. Poseban šok za javnost bio je 2021. godine kada se Turska povukla iz Istanbulske konvencije, međunarodnog sporazuma o zaštiti žena od nasilja. „Ubistva iz časti“, ideja da je „bolje biti mrtav nego obrukana“ i dalje su prisutna u nekim dijelovima zemlje. Takva uvjerenja ostavljaju žene bez zaštite, a počinioce u uvjerenju da imaju pravo da presuđuju o tuđem životu.

Žene ne odustaju ni kada država šuti

Uprkos zabrani marševa za Međunarodni dan žena, ženske organizacije u Turskoj najavile su da će i dalje izlaziti na ulice. „Hodale smo 19 godina i hodaćemo i 20. godine“, poručile su aktivistkinje. Ističu da je nasilje nad ženama, naročito nad djevojkama i maloljetnicama, u porastu i da država mora da reaguje – sistemski i hitno. Ojin slučaj samo je jedan u nizu, ali ostaje simbol nečega mnogo većeg: borbe da žene više ne budu krive ni za šta što im je učinjeno. Oja Budak nije bila kriva što je silovana. Nije bila kriva što je zatrudnjela. I nije smjela biti ubijena da bi neko „sačuvao obraz“.