Usred pustinje Južne Australije nalazi se grad u kojem je život pod zemljom sasvim normalan. Coober Pedy, udaljen oko 850 kilometara sjeverno od Adelaide, poznat je po opalu, ekstremnim ljetnim vrućinama i kućama uklesanim direktno u pješčenjak.

Prema lokalnoj turističkoj organizaciji, danas oko polovine stanovnika živi u podzemnim kućama, poznatim kao "dugouts". U njima se tokom cijele godine održava temperatura od približno 23 do 25 stepeni, čak i kada se površina australijskog Outbacka snažno zagrije, piše Nova.hr.

Pod zemljom nisu samo spavaće i dnevne sobe. U Coober Pedyju postoje podzemni hoteli, crkve, prodavnice, galerije i čak knjižara.

A među najneobičnijim građevinama nalazi se i Srpska pravoslavna crkva Svetog proroka Ilije, potpuno uklesana u stijenu.

Sve je počelo s opalom

Priča o Coober Pedyju počela je 1915. godine.

Grupa tragača poznata kao New Colorado Prospecting Syndicate bezuspješno je tražila zlato kada je 15-godišnji William Hutchison, sin jednog od članova ekspedicije, 1. februara pronašao komade opala na površini.

Samo osam dana kasnije registrirano je prvo nalazište.

Novi rudari ubrzo su počeli pristizati u to područje, a nakon Prvog svjetskog rata među njima je bilo i povratnika s evropskih ratišta.

Naselje je prvobitno bilo poznato kao Stuart Range Opal Field, a ime Coober Pedy dobilo je 1920. godine. Prema lokalnoj historiji grada, naziv potječe od aboridžinskog izraza koji se prevodi kao "bijeli čovjek u rupi".

Ime se pokazalo gotovo proročanskim.

Zašto su se preselili pod zemlju

Život na površini bio je težak zbog ekstremne klime, manjka vode i gotovo potpunog odsustva građevinskog materijala.

Prema australskom Bureau of Meteorology, prosječna maksimalna temperatura u januaru na aerodromu Coober Pedy iznosi oko 36,9 stepeni, dok je na toj meteorološkoj stanici od 1994. zabilježen maksimum od 48,3 stepena.

Rudari su brzo shvatili da pješčenjak nudi prirodno rješenje.

Prostorije izdubljene u brdima zadržavaju gotovo jednaku temperaturu tokom cijele godine, bez velikih temperaturnih oscilacija koje postoje na površini.

Danas se procjenjuje da oko 50 posto stanovnika Coober Pedyja živi pod zemljom. Pojedine kuće imaju i do 450 kvadratnih metara.

U njima nema ničeg nalik primitivnim pećinama.

Podzemni domovi imaju struju, vodu, internet, kuhinje, kupatila, dnevne i spavaće sobe. Razlika je u tome što su zidovi i strop često jednostavno isklesani iz prirodnog pješčenjaka.

Srpska crkva potpuno je pod zemljom

Posebno mjesto u gradu zauzima Crkva Svetog proroka Ilije, koju je izgradila srpska zajednica.

Ambasada Srbije u Australiji navela je 2025. godine da je riječ o jedinstvenoj srpskoj crkvi jer je u potpunosti izgrađena pod zemljom.

Te godine obilježena je 30. godišnjica njenog osvećenja, a proslavi je prisustvovalo gotovo 200 gostiju iz različitih dijelova Australije.

Unutrašnjost crkve isklesana je u pješčenjaku, a zidove krase religijski motivi i ikone.

Crkva je istovremeno svjedočanstvo srpske zajednice koja je živjela i radila u jednom od najizoliranijih rudarskih gradova Australije.

Golf bez ijedne vlati trave

Neobičnosti Coober Pedyja ne završavaju pod zemljom.

Lokalni golf teren ima 18 rupa, ali nema travu.

Igrači prilikom početnog udarca koriste komad umjetne trave, dok su površine oko rupa napravljene od nauljenog pijeska koji se poravnava grabljama.

Klub postoji od 1976. godine, a lokalna turistička organizacija opisuje ga kao jedan od najneobičnijih golf terena na svijetu.

Više od milion napuštenih rudarskih okana

Okolina grada izgleda gotovo poput površine druge planete.

Decenije potrage za opalom ostavile su iza sebe ogroman broj rupa i rudarskih okana.

Lokalna turistička organizacija upozorava da se na opalskim poljima procjenjuje čak više od 1,5 miliona otvorenih okana, od kojih neka dosežu dubinu od oko 30 metara.

Zbog toga se posjetiocima savjetuje da ne hodaju izvan označenih područja bez vodiča ili dozvole.

To je znatno više od brojke od 250.000 okana koja se često ponavlja u turističkim tekstovima o gradu.


Crkva Svetog Ilije / Wikipedia

Hollywood je pustinjsku površinu pretvorio u drugi planet

Nestvaran krajolik privukao je i filmske producente.

U okolini Coober Pedyja sniman je "Mad Max Beyond Thunderdome", treći film iz serijala s Melom Gibsonom, dok su na području grada snimani i "Pitch Black", "Red Planet", "Priscilla Queen of the Desert" i drugi filmovi i televizijske produkcije.

Dio scenografije iz "Pitch Blacka" ostao je u gradu kao turistička atrakcija.

Jedno od poznatijih mjesta je i podzemni dom Crocodile Harryja, pravog imena Arvīds Blūmentāls, Latvijca koji je godinama lovio krokodile prije nego što je 1970-ih stigao u Coober Pedy i počeo tražiti opale.

Njegov neobično uređen podzemni dom danas se može posjetiti, a korišten je i kao filmska lokacija.

Čak je i knjižara pod zemljom

Coober Pedy ima i podzemnu knjižaru.

Underground Books smješten je direktno u pješčenjaku i posluje više od četiri decenije. Australski ABC još je ranije pisao da se temperatura unutar prostora prirodno održava na približno 24 do 26 stepeni.

Turisti mogu prespavati i u podzemnim hotelima i apartmanima te iskusiti način života po kojem je grad postao poznat.

Nema 2.500 stanovnika

Coober Pedy je decenijama privlačio ljude iz različitih dijelova svijeta i razvio izrazito multikulturalnu zajednicu.

Ipak, podatak da grad danas ima oko 2.500 stanovnika više nije aktuelan.

Prema posljednjem australskom popisu stanovništva iz 2021. godine, područje lokalne samouprave Coober Pedy imalo je 1.566 stanovnika, dok je samo urbano naselje imalo 1.437.

Lokalni turistički materijali navode da je grad tokom godina privlačio ljude iz desetina različitih država, što se vidi i kroz pravoslavne crkve i druge tragove doseljeničkih zajednica.

Svjetska prijestolnica opala

Coober Pedy s razlogom nosi nadimak svjetske prijestolnice opala, ali tvrdnju da upravo iz tog grada dolazi 70 posto svih opala na svijetu treba koristiti oprezno.

Službena turistička stranica grada navodi da Coober Pedy zajedno s obližnjim Andamookom i Mintabiejem proizvodi oko 85 posto svjetske ponude opala.

Potraga za dragim kamenom i dalje je snažno povezana s identitetom grada, iako postoje ograničenja rudarskih aktivnosti u stambenim dijelovima. Planski dokumenti predviđaju da se eksploatacija uglavnom odvija unutar rudarskih zona.

Voda je jednako važna kao opal

Drugi veliki izazov za Coober Pedy oduvijek je bila voda.

Grad nema stalni prirodni površinski izvor, pa današnja voda dolazi iz dvije bušotine povezane s Velikim arteškim bazenom, jednim od najvećih podzemnih vodnih sistema na svijetu.

Voda sadrži mnogo rastvorenih soli i minerala, pa prije ulaska u gradski sistem prolazi kroz postrojenje za reverznu osmozu.

Stariji službeni dokumenti općine navode da su korištene bušotine duboke približno 60 metara, oko 23 do 25 kilometara sjeveroistočno od grada. Zbog toga nije tačna tvrdnja da se gradska voda crpi iz rezervoara više od dva kilometra ispod zemlje.

Tako Coober Pedy više od jednog stoljeća opstaje zahvaljujući onome što se ne vidi na prvi pogled: opalu, vodi i domovima skrivenim ispod pustinjskog tla.

Na površini je prašina, pješčenjak i gotovo nestvaran krajolik. Nekoliko metara niže nalaze se dnevne sobe, crkve, prodavnice i hoteli — i život koji se prilagodio jednom od najsurovijih dijelova Australije.

Izvor: Nova.rs, uz provjeru Australian Bureau of Statistics, Bureau of Meteorology, Coober Pedy Visitor Information Centre, SA Water i Ambasade Srbije u Australiji