DRUGAČIJA VREMENA: Pavle je htio javiti mami da ga gledaju na televiziji, ali u selu niko nije imao telefon

Olimpijski prvak,

  • Sport

  • 13. Sep. 2026  

  • 0

Malo je sportista s biografijom kakvu je imao Pavle Jurina, jedan od najboljih bjelovarskih rukometaša u historiji. Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju s reprezentacijom Jugoslavije na Igrama u Los Angelesu 1984. godine, a ostavio je dubok trag i u klupskom rukometu.

Jurina je rođen 2. januara 1955. godine u Ledeniku kod Našica. Igračku karijeru započeo je 1972. u Rukometnom klubu Partizan iz Našica, čiji je dres nosio do 1976., kada prelazi u Partizan iz Bjelovara.

Upravo je u Bjelovaru ostvario neke od najvećih uspjeha u karijeri.

Proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske 1979., 1980. i 1982. godine, a najboljim sportistom Bjelovara bio je 1980., 1982. i 1984.

S bjelovarskim Partizanom, pod vodstvom trenera Zvonka Jandrokovića, osvojio je prvenstvo Jugoslavije 1977. i 1979. godine, kao i Kup Jugoslavije 1976.

Sa reprezentacijom do olimpijskog zlata

Za reprezentaciju Jugoslavije Pavle Jurina odigrao je 140 utakmica.

Nastupio je na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi i četiri godine kasnije u Los Angelesu.

U Moskvi je bio član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila šesto mjesto. Jurina je odigrao svih šest utakmica olimpijskog turnira i postigao 33 gola.

Vrhunac reprezentativne karijere stigao je 1984. u Los Angelesu, gdje je osvojio zlatnu olimpijsku medalju.

Uprkos teškoj povredi, odnosno discus herniji, ponovo je nastupio u svih šest utakmica i postigao pet golova.

Na Svjetskom prvenstvu u Dortmundu 1982. osvojio je srebrnu medalju.

Zlatne medalje osvajao je i na Mediteranskim igrama – 1979. godine u Splitu te 1983. u Casablanci.

Na Studentskom prvenstvu svijeta u Poljskoj 1977. godine osvojio je srebro.

"Bit će iz njega nešto"

I pored brojnih reprezentativnih uspjeha, Jurina je volio isticati da mu je bjelovarski Partizan bio najvažniji klub u sportskoj karijeri.

Kada je 1976. stigao iz Našica u Bjelovar, bio je sretan već zbog same prilike da trenira u tada velikom klubu.

Prijatelji iz Našica sakupili su novac za njegov put u Bjelovar, a prvi trening odradio je na starom rukometnom igralištu.

Trener Pribanić tada je, prema priči iz tog vremena, rekao:

"Bit će iz njega nešto, malo je sirov, ali da se otesati."

Vrlo brzo nakon dolaska u Bjelovar pozvan je na pripreme prve ekipe u Veliku, a zatim i na turnir u Doboju.

Ondje ga je čekala utakmica protiv CSKA iz Moskve uz televizijski prijenos.

Jurina je želio javiti majci da će ga moći gledati na televiziji, ali u njegovom selu tada niko nije imao telefon.

Nakon Bjelovara otišao u Italiju

Poslije Olimpijskih igara 1984. godine otišao je u Italiju i postao igrač kluba Acqua Fabbia iz Gaete.

Po završetku igračke karijere približno deset godina radio je kao rukometni trener u Pescari. Jedan od glavnih ciljeva njegovog boravka bio je populariziranje rukometa u tom gradu.

Iako je živio daleko od Bjelovara, ostao je u stalnom kontaktu s bivšim saigračima, redovno pratio rezultate i dobro znao šta se događa u njegovom bivšem klubu.

Jurina je ostao upamćen kao izuzetan igrač čije su se rukometne bravure, prema tekstu izvora, izučavale i na rukometnim akademijama.

U bjelovarskom kraju bio je poznat i po žutom Mini Morrisu koji je vozio.

Koliko mu je Partizan značio možda najbolje pokazuje podatak da je u sobi držao fotografiju rukometnog kluba, a ne neku porodičnu fotografiju.

U rukometnim enciklopedijama uz njegovo ime ostalo je zapisano: "Pavle Jurina – Partizan Bjelovar."

Posvetio se radu s mladima

U Italiji je godinama radio kao trener i izgradio ozbiljan profesionalni ugled.

Bio je poznat kao strog trener, ali su ga igrači upravo zbog takvog pristupa poštovali.

Posebno je insistirao na kvalitetnom radu s mlađim kategorijama, koje je smatrao temeljem budućnosti svakog kluba.

U školama rukometa zagovarao je kvalitet rada, a ne samo što veći broj djece i formalno povećavanje članstva.

Pavle Jurina iznenada je preminuo u Bjelovaru 2. decembra 2011. godine.

Sahranjen je na starom bjelovarskom groblju.

Iza njega su ostali olimpijsko zlato, brojne medalje i titule, ali i status jednog od najvećih rukometaša koje je Bjelovar dao.

Izvor: Dnevno.hr

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar
✕

trenutak ...