Rezultati prethodnih studija nisu uvijek bili dosljedni, pa su istraživači u novoj velikoj studiji, koju prenosi Sl. Dalmacija, detaljnije ispitali kako je konzumacija različitih vrsta mesa povezana sa adenokarcinomom želuca i jednjaka, karcinomima koji se razvijaju iz žljezdanih ćelija.

Studija, objavljena u International Journal of Cancer, uključivala je podatke 450.112 ljudi čije su zdravstveno stanje i prehrambene navike praćene u prosjeku 14 godina.

Prerađeno meso nosi najveći rizik

Rezultati su pokazali prilično jasnu vezu između veće konzumacije mesnih proizvoda i učestalosti određenih vrsta raka. Istraživači su otkrili da je veći unos prerađenog mesa povezan sa većim rizikom od raka želuca i adenokarcinoma jednjaka.

Prema proračunima istraživača, svakih dodatnih 30 grama prerađenog mesa dnevno povezano je sa devet posto većim rizikom od raka želuca i 13 posto većim rizikom od adenokarcinoma jednjaka.

Adenokarcinom jednjaka posljednjih je godina u porastu i trenutno je 11. najčešći rak na svijetu, prema podacima navedenim u studiji. Rak želuca, s druge strane, nalazi se na petom mjestu.

Nije potvrđena veza za crveno meso

Istraživači su također odvojeno proučavali konzumaciju neprerađenog crvenog i bijelog mesa. Nisu pronašli statistički značajnu vezu sa ove dvije vrste raka kada je u pitanju crveno meso.

Rezultat je bio iznenađujući za bijelo meso. Kod žena je pronađena veza između veće konzumacije bijelog mesa i raka želuca. Svakih dodatnih 20 grama bijelog mesa dnevno povezano je sa 20 posto većim rizikom od raka želuca. Slična veza nije otkrivena kod muškaraca.

Šta bi mogao biti uzrok?

Mogući mehanizmi koji bi mogli doprinijeti razvoju raka kod prerađenog mesa već su prilično dobro istraženi. Tokom probave crvenog mesa nastaju određeni hemijski spojevi koji mogu oštetiti DNK i povećati oksidativni stres u ćelijama. Procesi obrade i skladištenja mesa također bi mogli igrati važnu ulogu.

Istraživači također ističu veći unos soli, koji se često povezuje sa konzumacijom mesnih proizvoda. So može oštetiti sluznicu želuca te uzrokovati iritaciju i upalu.

Veza između bijelog mesa i raka želuca kod žena ostaje mnogo manje jasna. Jedno moguće objašnjenje su kancerogeni koji nastaju tokom kuhanja, kao i produkti razgradnje proteina. Autori naglašavaju da je potrebno detaljnije proučiti moguće efekte bijelog mesa na rizik od raka. Tokom probave crvenog mesa nastaju određeni hemijski spojevi koji mogu oštetiti DNK i povećati oksidativni stres u ćelijama.

Uprkos velikom broju učesnika i dugom periodu praćenja, studija ima i važna ograničenja. Prehrambene navike učesnika procijenjene su samo na početku studije, stoga se ne može isključiti da su se njihove prehrambene navike kasnije promijenile.

Rezultati sami po sebi ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između konzumacije mesa i raka. Međutim, istraživači vjeruju da, s obzirom na prethodne nalaze, dokazi o potencijalnim rizicima, posebno onima povezanim sa prerađenim mesom, rastu.

Kažu da bi buduća istraživanja trebala razjasniti biološke mehanizme koji stoje iza ovih povezanosti. Takvi nalazi mogli bi također pomoći u formulisanju prehrambenih preporuka usmjerenih na smanjenje rizika od raka.