Nakon što je Dženana Karup Druško, novinarka, publicistkinja i kandidatkinja Demokratske fronte na Općim izborima 2026. godine na Facebooku objavila tekst pod naslovom "Uloga (hrvatskih) obavještajnih službi u zaštiti ratnih zločinaca – “vrlo tajno“,  na njenu objavu reagovala je novinarka i aktivistkinja Štefica Galić, iznoseći vrlo teške optužbe i svoje sjećanje na ratne događaje u Ljubuškom.

Galić, koja je rat provela u Ljubuškom, tvrdi da su joj Lučići ostali „simbol svega najgoreg“ što pamti iz ratnog perioda.

„Ko je rat proveo u Ljubuškom, zna ko su Lučići i šta su radili. Meni su oni ostali simbol svega najgoreg što pamtim iz ratnog vremena“, napisala je Galić.

U svom komentaru navodi da su, prema njenom sjećanju i saznanjima, bili povezani s protjerivanjem Srba i Bošnjaka, kao i slanjem ljudi u logore, posebno onih koji su im se zamjerili.

Posebno je navela slučaj Zaima K., za kojeg tvrdi da je nakon premlaćivanja preminuo u Heliodromu, kao i slučaj Salke M.

Galić dalje govori o, kako je navela, „obavještajnim spletkama i politici u kojoj su moć, strah i zaštita 'svojih' bili iznad svega“, dodajući da su se nakon rata braća, prema njenim riječima, rasporedila „po jaslama hrvatskim i Herceg-Bosne“.

Komentarišući navode da Zdenko Lučić danas pije kafu i kahvu s Bošnjacima u Ljubuškom, Galić je napisala:

„Sad kaže da pije kavu i kahvu sa Bošnjacima u Ljubuškom. To mu mogu povjerovat, sigurno mu kažu – hvala vam što ste nas protjerali '93, svi jedva čekaju da se ustoliči i – ha ponovo.“

Na kraju komentara Galić je vrlo direktno poručila:

„Lučići su mi se gadili tada kao i danas. Ko god glasa za njega – zaslužio ga je.“

Štefica Galić jedna je od najprepoznatljivijih novinarki i aktivistica u Bosni i Hercegovini koje se godinama javno suprotstavlja nacionalizmu, fašizmu i pokušajima prešućivanja ratnih zločina. Dugogodišnja je urednica portala Tačno.net, koji je izgradio reputaciju medija posvećenog ljudskim pravima, slobodi govora, kritičkom mišljenju i suočavanju s ratnom prošlošću.

Njena lična priča posebno je vezana za Ljubuški i ratne godine. Tokom rata, zajedno sa svojim suprugom Nedjeljkom – Neđom Galićem – pomagala je Bošnjacima iz Ljubuškog koji su bili izloženi progonu i opasnosti od odvođenja u logore. Neđo Galić je pravio lažne potvrde i na druge načine pomagao ljudima da izbjegnu odvođenje u zatočeništvo. Njegova priča kasnije je ispričana u dokumentarnom filmu „Neđo od Ljubuškog“.

Upravo nakon prikazivanja tog filma 2012. godine, Štefica Galić našla se na meti žestokih napada u Ljubuškom. Protivljenje filmu praćeno je verbalnim napadima i prijetnjama, a Galić je potom fizički napadnuta i pretučena u centru Ljubuškog. Napad su zabilježili i tadašnji mediji, a prethodili su mu višednevni pritisci i protivljenje prikazivanju filma, navodi Start.