Njemački novinar i dobar poznavatelj srpske političke scene Michael Martens u nedjeljnom izdanju lista Frankfurter Allgemeine Zeitung kaže:

„Čovjek ne može biti zainteresiran za sve, pa se ne može predbacivati najvećem broju europskih političara da nisu zainteresirani za Srbiju. Mala balkanska država koja nije članica ni Europske unije ni NATO-a – doista postoje važnije stvari za top dužnosnike u Bruxellesu, Berlinu i Parizu. Ali katkad se ta nezainteresiranost osveti. Koliko malo Europa o Srbiji zna, pokazuju ljutite reakcije zbog odnosa Beograda prema smrti ratnog zločinca Ratka Mladića", piše Deutsche Welle.

Nakon što je konstatirao europski deficit zainteresiranosti i znanja kada je riječ o Srbiji, autor nastavlja: „Naravno da je gnusno da je masovni ubojica u Beogradu pokopan s vojnim počastima i da su se srpski ministri poklonili nad njegovim lijesom, a da pritom nisu pretrpjeli ni najmanju kritiku predsjednika države Aleksandra Vučića. Ali neke reakcije europskih političara zvuče tako kao da je odjednom, iznenada iz boce pobjegao neki zli duh. No tko prati zbivanja u Srbiji ne može biti iznenađen državnim forsiranjem počasti za jednog zločinca.

Srpski političari iz vlasti neprestano relativiziraju i veličaju ratne zločine, kako svoje jučerašnje tako i današnje ruske. Nasuprot tome, aktivisti koji se zalažu za obilježavanje genocida u Srebrenici bivaju pretučeni na ulici, dok u Srbiji država u najmanju ruku tolerira murale i transparente koji slave generala ubojicu.

Mladićeva smrt samo je uklonila zastor iza kojega se već godinama odvija drama na koju iz inozemstva ne obraćaju pažnju".

Prekid pristupnih pregovora?

Nakon konstatiranja stanja autor se okreće analizi europske perspektive Srbije nakon Mladićeva pogreba i skandala koji je on izazvao u zapadnim centrima moći:

„Sada postoje pozivi da se prekinu pristupni pregovori sa Srbijom. Ali djelotvornost takvog koraka ne bi trebalo precjenjivati. Razgovori sa Srbijom faktički su zaustavljeni već nekoliko godina. Ono što bi zaista zaboljelo Beograd bio bi uspjeh Crne Gore na putu u EU. To bi pokazalo da članstvo u Europskoj uniji nije puko maštanje – moguće je ako se provedu nužne reforme.

Ali i ovdje postoji druga prepreka: čak i ako bi Crna Gora ispunila sve reformske uvjete, nije izvjesno da bi zaista moglo uslijediti i članstvo, jer je proces ratifikacije ugovora izuzetno trnovit. U Parizu je, recimo, potrebna dvotrećinska parlamentarna većina ili čak referendum prije nego što se nova zemlja primi u EU. Malo je vjerojatno da bi to bilo moguće upravo u Francuskoj, koja je posebno skeptična prema proširenju".

Uspjeh Crne Gore – kazna za Srbiju?

Za pat-poziciju u odnosu na proširenje EU-a autor vidi rješenje koje je već predloženo iz regije: „Bosanski stručnjak za Balkan Adi Ćerimagić predlaže kreativno rješenje: kako bi bilo da se u pristupni ugovor s Crnom Gorom unese odredba da Crna Gora odmah nakon ispunjavanja svih pristupnih uvjeta doduše ne bude nužno odmah primljena, ali odmah dobije pristup zajedničkom tržištu i Schengenskoj zoni? To ne bi pomoglo samo Crnoj Gori i proširilo europsku zonu vladavine prava makar za jednu malu članicu, već bi dalo vjetar u leđa onim snagama u Srbiji koje ne žele ići putem nacionalizma i veličanja ratnih zločina.

Nasuprot tome, zastrašivati Srbiju zaustavljanjem procesa koji je ionako zaustavljen moglo bi se pokazati praznom prijetnjom", prenosi Deutsche Welle.