Firma Digitalni ozon, čiji je vlasnik Darko Mladić, dobila je dva posla za potrebe Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Ukupna vrijednost bila je oko 33.000 KM s PDV-om, dok Hrvatska isto Sveučilište finansijski podržava milionima eura, piše Slobodna Dalmacija.

Digitalni ozon d.o.o. Banja Luka registriran je za računarsko programiranje, a poslovne evidencije navode Darka Mladića kao vlasnika kompanije. Direktor je Nikola Kukrić.

Prema dokumentaciji o javnim nabavkama koju prenose Slobodna Dalmacija i ranije Žurnal, Sveučilište u Mostaru s ovom je kompanijom tokom 2025. sklopilo dva ugovora za potrebe svog Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta.

Prvi se odnosio na sistem navigacije za praćenje stoke i komunikacijsku infrastrukturu.

Ugovor je zaključen 29. aprila 2025. godine, a vrijednost je iznosila 12.700 KM bez PDV-a, odnosno 14.859 KM s PDV-om.

Na postupak je, prema objavljenim podacima, stigla samo jedna ponuda – ona Digitalnog ozona. Podatak o ugovoru i vrijednosti potvrđuju i izvještaji nastali na osnovu dokumentacije javnih nabavki.

Nepuna tri mjeseca kasnije uslijedio je novi postupak.

Sveučilište je tražilo uslugu dizajna nove funkcionalnosti GPS ogrlice i web-aplikacije za praćenje stoke.

Procijenjena vrijednost iznosila je 15.500 KM bez PDV-a, dok je Digitalni ozon ponudio 15.499 KM – svega jednu marku manje.

I u tom postupku, prema dokumentaciji koju prenosi Slobodna Dalmacija, bila je samo jedna ponuda.

Ugovor je zaključen 18. jula 2025, a vrijednost s PDV-om iznosila je približno 18.133 KM.

Ukupno su tako dva ugovora iznosila oko 32.992 KM s PDV-om.

Sama činjenica da je u postupku bio samo jedan ponuđač ili da je njegova cijena bila vrlo blizu procijenjenoj vrijednosti nije dokaz nezakonitosti ili namještanja nabavke.

Za takav zaključak bili bi potrebni dodatni dokazi o uslovima tendera, konkurenciji, eventualnoj povezanosti učesnika ili kršenju Zakona o javnim nabavkama.

Hrvatska dala deset miliona eura

Priča je privukla dodatnu pažnju zbog velikog finansiranja Sveučilišta u Mostaru iz Hrvatske.

Hrvatski ministar nauke, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs i rektor Sveučilišta Zoran Tomić u martu 2025. potpisali su ugovor o finansijskoj potpori u vrijednosti od 10 miliona eura.

Hrvatsko ministarstvo tada je saopćilo da se novcem želi osigurati finansijska stabilnost institucije i nastavak nastavne i naučne djelatnosti.

To, međutim, ne dokazuje da je hrvatski novac direktno završio na računima Digitalnog ozona.

Iz javno dostupnih podataka zasad nije moguće utvrditi iz kojeg su konkretnog izvora finansirana dva ugovora za GPS sistem i aplikaciju.

Upravo zato je legitimno tražiti od Sveučilišta da objavi izvor finansiranja, ali nije opravdano bez dokaza napisati da je “Hrvatska platila Darku Mladiću”.

Na poslovanje Sveučilišta reagovala je i Hrvatska seljačka stranka, koja je zatražila javno objašnjenje ugovora i njihovu reviziju.

HSS je problematizirao i činjenicu da je vlasnik kompanije sin Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Tu je potrebna važna distinkcija.

Krivična odgovornost Ratka Mladića ne prenosi se na njegovog sina niti na njegovu firmu.

Zakonitost ugovora mora se procjenjivati prema postupku javne nabavke i poslovanju kompanije, a ne prema porodičnoj vezi vlasnika.

Međutim, javni interes postoji i iz drugog razloga: Darko Mladić godinama javno osporava ključne zaključke međunarodnih presuda i iznosi političke tvrdnje o ratovima devedesetih.

Nakon smrti svog oca, na njegovoj sahrani u Beogradu prisjetio se Ratkovog odlaska u Knin i prenio njegove riječi:

“Dao sam riječ da ću braniti narod i državu. To je obaveza i čast.”

Darko Mladić je i ranije osporavao zaključke haških presuda.

Nakon oslobađanja Ante Gotovine i Mladena Markača 2012. tvrdio je da je Hrvatska snažnom državnom i finansijskom podrškom njihovoj odbrani uspjela postići povoljan ishod, dok je od vlasti Srbije tražio sličnu podršku za svog oca.

Još ozbiljnije tvrdnje iznosio je o zločinima u Bosni i Hercegovini.

Govoreći o granatiranju Sarajeva, tvrdio je da srpske snage nisu odgovorne za pojedine napade te je za jedan slučaj kazao da “ostaje samo još jedna strana koja može biti kriva”, misleći na Muslimane, odnosno Bošnjake.

Spominjao je i teoriju da je napad mogao biti “prva misija Al Kaide”.

Takve tvrdnje nisu u skladu s pravosnažnim sudskim nalazima u predmetima koji su utvrđivali kampanju terorisanja stanovništva Sarajeva.

Darko Mladić također je javno negirao da je u Srebrenici počinjen genocid i tvrdio da njegov otac nije znao za pogubljenja, iako je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid.

Firma poslovala s javnim sektorom

Mostarska dva ugovora nisu najveći javni poslovi Digitalnog ozona.

Prema istraživanju Žurnala koje prenosi više medija, kompanija je tokom šest godina ostvarila 4.537.534 KM ukupnih prihoda, dok je kroz 27 evidentiranih javnih ugovora dobila poslove vrijedne 573.395,40 KM s PDV-om.

Među institucijama koje se pojavljuju u evidencijama poslovanja navode se Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, Zavod za zapošljavanje entiteta RS, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Sveučilište u Mostaru i Univerzitet u Tuzli.

Posebnu konfuziju izazvao je upravo slučaj Tuzle.

Univerzitet u Tuzli saopćio je da Digitalni ozon nije dobio nijedan posao jer kompanija u dva postupka nije dostavila traženu dokumentaciju.

Međutim, Žurnal je nakon tog demantija objavio dokumentaciju i podatke iz zvaničnog Portala javnih nabavki.

Prema toj evidenciji, Digitalni ozon je za nabavku softvera za praćenje karijera studenata i alumnija prvo izabran kao najpovoljniji ponuđač, a portal zatim bilježi da je ugovor zaključen 3. aprila 2025. u vrijednosti 6.435 KM s PDV-om.

To stvara direktan raskorak između javnog saopćenja Univerziteta i službene evidencije Portala javnih nabavki koji zahtijeva dodatno objašnjenje.

Slična transparentnost potrebna je i u slučaju Mostara.

Činjenice koje su trenutno potvrđene jesu da je firma Darka Mladića dobila dva posla na Sveučilištu u Mostaru, da je Hrvatska iste godine Sveučilištu odobrila 10 miliona eura pomoći i da nema javnog dokumenta koji pokazuje da je upravo iz tog hrvatskog novca plaćen Digitalni ozon.

Zato je pravo pitanje mnogo preciznije od politički atraktivne tvrdnje da je “Hrvatska finansirala Mladićevog sina”.

Iz kojih su budžetskih ili projektnih sredstava plaćena dva ugovora i zašto je u oba postupka bio samo jedan ponuđač?

Na to bi Sveučilište u Mostaru trebalo dati jasan i dokumentovan odgovor.

Izvor: Slobodna Dalmacija / Portal javnih nabavki BiH / Žurnal / Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske / poslovne evidencije BiH