Naime, Parmać je bio glavni pokretač i inicijator projekta melioriacije Donje Neretve (iz koje stižu silne manadarine i breskve) nije arhitekt, već inteligentni i odlučni partizan  i narodni heroj.

Rođen je u Metkoviću 1913. godine, a školovan u Šibeniku, te se odmah u početku drugog svjetskog rata priključuje partizanskim odredima Dalmacije. Kao zamjenik komandanta 3.dalmatinske brigade sudjeluje u velikim bitkama na Neretvi i Sutjesci.

Zatim, kao komandant XIX. divizije NOV-a predvodi partizansku vojsku od Dalmacije preko Knina, i Like, da bi na kraju rata sudjelovao u oslobađanju Rijeke od njemačkog i talijanskog okupatora.

IZMIJENIO SLIKU CIJELOG KRAJA

Poslije Kninske operacije, Parmać je s divizijom sudjelovao u oslobađanju Mostara februara 1945. godine, a u završnim operacijama Četvrte armije, marta i aprila, u oslobađanju Like i Hrvatskog primorja.

Parmać se kao komandant isticao preciznom procjenom situacije, smjelošću u rukovođenju jedinicama i iznimnom upornošću. Uživao je veliki ugled kod boraca i rukovodećeg kadra. Proglašen je narodnim herojem 27. novembra 1953. godine.

Nakon rata odlazi u Lenjingrad gdje završava Višu vojno-pomorsku akademiju. U ljeto 1948. godine, kada je izbio sukob sa Staljinom, vratio se u zemlju.

Tada postaje načelnik Vojno-pomorske škole u splitskim Divuljama.

 Godine 1959. vraća se u rodni kraj, Donju Neretvu s ciljem da radi na melioraciji postojećih močvara u cilju stvaranja boljih životnih uvjeta tamošnjeg stanovništva.

Dana 3. augusta 2012. godine, postumno mu je dodijeljena nagrada za životno djelo, jer je projektom melioracije neretvanskih močvara stvorio plodno tlo za uzgoj voća.

(SB)