Naša Zemlja još uvijek krije bezbroj nepoznatih čuda, čak i ako nam se ponekad čini da smo već sve vidjeli. Ali jeste li ikada vidjeli jato račića kako se okuplja oko „slapova” sedimenta koji se slijevaju s glečera sve do mora?

Naučnici sa Univerziteta Aarhus u Danskoj i Geološkog zavoda Danske i Grenlanda udružili su se s filmskim stvaraocima Larsom Ostenfeldom i Antoineom Dranceyjem kako bi zabilježili nevjerovatne prizore iz ovog teško dostupnog ekosistema na jugu Grenlanda: morskog završetka glečera Naajat Sermiat, piše Science Alert.

Budući da je zbog opasnosti od odlamanja leda s glečera preopasno slati ljude na ronjenje, tim je upotrijebio daljinski upravljano podvodno vozilo (ROV) opremljeno kamerom kako bi virtuelno zaronio u ledenu vodu. Rezultati su zadivljujući, ali pružaju i važne podatke za razumijevanje života na čelu glečera koji se povlači kako se klima zagrijava. Arktička okeanografkinja Fleur Rooijakkers i njen tim objavili su svoja otkrića u časopisu Communications Earth & Environment.

Šta se dešava s otopljenom vodom

“Početna ideja za ROV bila je vidjeti šta se dešava s otopljenom vodom nakon što dospije u okean”, rekla je Rooijakkers za ScienceAlert. “Tačnije, željeli smo vidjeti može li se otopljena voda ponovo zamrznuti jer u okean ulazi s temperaturama nižim od nule, odnosno nižim od tačke smrzavanja slatke vode.

Tokom prvog pokušaja s ROV-om bilo je vrlo uzbudljivo kada su se pojavile ribe! Zatim, kada su Lars i Antoine pokazali zaista prelijepe snimke iz sljedećeg pokušaja, postalo je jasno koliko je život tamo zapravo rasprostranjen. Mogli smo posmatrati cijeli ekosistem upravo na toj granici, pa čak i organizme koji su se odmarali na samom vrhu glečera”, kazala je.

Susreli su živahnu zajednicu krila, riba, crva, rakova, amfipoda, kopepoda, lignji, račića, meduza i larvi rakova. To nije bilo potpuno neočekivano: naučnici i lokalni ribari na Grenlandu svjesni su da u blizini glečera mogu postojati veće šanse za ulov ribe.

Pretpostavljaju da bi razlog mogla biti otopljena voda koja se oslobađa s dna glečera i na površinu donosi vodu bogatu hranjivim materijama, gdje može hraniti fitoplankton i tako podstaći cijeli lanac ishrane. No, nova zapažanja upućuju na to da život na glečeru direktno reaguje na materijal koji se oslobađa iz samog glečera dok se spušta niz njega.

Prizor je očaravajući

“Zaista me iznenadila struktura leda i sediment koji je padao s leda kao da su to slapovi”, rekla je Rooijakkers za ScienceAlert. “Iako je prizor bio očaravajući, u početku je bilo teško shvatiti šta gledamo i trebalo mi je nekoliko gledanja da shvatim da je riječ o sedimentu koji pada na vrh leda.” Činilo se, na primjer, da kril aktivno pliva prema oblacima sedimenta koji izlaze iz glečera, što upućuje na moguću hranjivu vrijednost otopljene vode. Kril je već ranije primijećen kako se hrani u oblaku otopljene vode na Antarktiku, ali nikada nije zabilježeno da se nalazi tako blizu glečera, posebno na granici gdje se glečer susreće s okeanom.

“Iako djeluju hladno i beživotno, glečeri zapravo udomljavaju veliki broj oblika života, poput snježnih algi. One se potom mogu prenijeti otopljenom vodom i osloboditi na granici”, rekla je Rooijakkers za ScienceAlert. “Međutim, potrebno je još istraživanja kako bismo mogli reći da li je materijal iz unutrašnjosti glečera značajan izvor hrane za kril.”

Kako se topljenje ubrzava, a glečer povlači, mreže ishrane koje se formiraju oko ove ledene litice mogle bi biti narušene. Između 2000. i 2020. godine, 169 glečera na sjevernoj hemisferi koji su nekada završavali u okeanu povuklo se na kopno kao posljedica klimatskih promjena uzrokovanih fosilnim gorivima. Ako Naajat Sermiat doživi istu sudbinu, kril, ribe, crvi i rakovi koji nastanjuju njegovu prednju stranu neće ga moći pratiti. Njihova budućnost zaista zavisi od toga kako ih glečer hrani.

“Ako je riječ o podizanju hranjivih materija i/ili advekciji, povlačenje glečera na kopno vjerovatno bi značilo smanjenje aktivnosti na toj lokaciji”, objasnila je Rooijakkers. “Srećom, u fjordovima i na kontinentalnim šelfovima postoje i druga mjesta koja podstiču podizanje vode, tako da nada nije izgubljena. Bila bi dobra vijest kada bi glečeri direktno hranili ekosisteme jer bi to značilo da bi nastavili pružati tu funkciju i nakon što se povuku na kopno.” Istraživanje je, inače, objavljeno u časopisu Communications Earth & Environment.