Umjetna inteligencija može nam napisati poruku, pomoći donijeti odluku, saslušati problem usred noći i gotovo uvijek odgovoriti upravo onako kako želimo.

Upravo u tome krije se i njezina privlačnost, ali psiholozi upozoravaju da bi problem mogao nastati kada nam odnos s chatbotom postane jednostavniji i ugodniji od odnosa sa stvarnim ljudima.

Psiholozi Gaynor Parkin i Dave Winsborough, piše The Guardian, upozoravaju da chatbotovi mogu iskoristiti jednu od temeljnih ljudskih potreba – potrebu za povezivanjem i privrženošću.

Za razliku od stvarnih odnosa, komunikacija s umjetnom inteligencijom gotovo je lišena neugodnih trenutaka. Chatbot je dostupan kada ga trebamo, ne umara se od naših problema, ne prekida nas i ne zahtijeva da zauzvrat saslušamo njegov loš dan.

Drugim riječima, nudi nam nešto što izgleda poput bliskosti, ali bez većeg dijela onoga što stvarnu bliskost čini zahtjevnom.

Zašto nam je tako lako vezati se za chatbot?

Autori navode primjer inženjera Michaela, koji je AI počeo koristiti za pomoć pri poslovnim odlukama, ali s vremenom i za emocionalnu podršku. Njegovo oslanjanje na chatbot postalo je toliko izraženo da je zabrinulo njegova nadređenog.

Takvi primjeri otvaraju pitanje granice između korištenja korisnog digitalnog alata i emocionalnog oslanjanja na njega.

Chatbotovi mogu stvoriti dojam gotovo bezuvjetne podrške. Odgovaraju brzo, pažljivo i bez komplikacija koje prate međuljudske odnose. Upravo zbog toga mogu biti posebno privlačni osobama koje se osjećaju usamljeno, izolirano ili nemaju dovoljno podrške u svojoj okolini. Istraživanja na koja se autori pozivaju povezuju snažno oslanjanje na AI radi društva s lošijom dobrobiti, osobito kada čovjek nema dovoljno podrške stvarnih ljudi.

Stižemo u "ekonomiju intimnosti"

O toj je pojavi ranije pisala i ekonomistica Alice Lassman, nazivajući novo razdoblje 'ekonomijom intimnosti'. Nakon ekonomije pažnje, u kojoj su tehnološke platforme pokušavale zadržati naš pogled što je dulje moguće, novi proizvodi sve više ciljaju na nešto mnogo ličnije – našu potrebu za ljubavlju, razumijevanjem i pripadanjem.

Posebno je zanimljiv podatak koji navodi: više od trećine ispitanih u dobi između 18 i 24 godine vjeruje da se niko nikada neće zaljubiti u njih, dok bi 80 posto razmotrilo romantičan odnos s umjetnom inteligencijom.

AI pritom više nije samo alat kojim ćemo provjeriti pravopis ili pronaći recept. Može nam pomagati u sastavljanju poruka nakon prvog spoja, davati savjete o vezi, glumiti terapeuta ili jednostavno biti društvo.

Kada bi se trebalo zabrinuti? Problem nije u povremenom traženju savjeta od chatbota. Granica postaje važnija kada mu počnemo davati prednost pred ljudima – primjerice kada radije razgovaramo s AI-jem nego s partnerom ili prijateljem, kada od njega tražimo potvrdu za gotovo svaku važnu odluku ili kada se stvarni odnosi počnu činiti previše napornima u usporedbi s uvijek dostupnim digitalnim sugovornikom.

Jer stvarni ljudi neće uvijek reći ono što želimo čuti. Ponekad će nas pogrešno razumjeti, neće odmah odgovoriti, naljutit će se ili će od nas očekivati da i mi saslušamo njih.

No upravo su kompromisi, nesporazumi, ranjivost i uzajamnost dio onoga kroz što učimo održavati odnose.

Zato stručnjaci ne predlažu potpuno odbacivanje AI-ja, nego svjesnije korištenje. Vrijedi se zapitati koju potrebu pokušavamo zadovoljiti kada posežemo za chatbotom, razgovarati o važnim stvarima i sa stvarnim ljudima te prihvatiti da kvalitetni odnosi ponekad podrazumijevaju nelagodu.

U konačnici, najvažnije pitanje možda više nije može li umjetna inteligencija oponašati bliskost, nego hoćemo li zbog nje izgubiti strpljenje za onu stvarnu, prenosi tportal.