Jedna objava o muškarcu koji se iz Njemačke vratio u Bosnu i Hercegovinu, ali zadržao posao za njemačku kompaniju, pokrenula je veliku raspravu među iseljenicima: isplati li se još živjeti na Zapadu ako se ista ili slična primanja mogu zadržati radeći iz domovine?

Prema priči objavljenoj na Facebook stranici "Život u Njemačkoj", muškarac se prije osam mjeseci vratio u BiH, živi u vlastitoj kući i online radi za njemačku firmu za oko 2.200 eura mjesečno.

Tvrdi da mu od tog iznosa u BiH ostaje više novca nego dok je u Frankfurtu zarađivao oko 3.600 eura.

Riječ je, međutim, o pojedinačnom iskustvu s društvenih mreža koje nije moguće nezavisno potvrditi, a ne o statistički potvrđenom modelu života prosječnog povratnika.

"Najbolja odluka koju je napravio"

U objavi koja je izazvala brojne reakcije navodi se da je muškarac povratkom riješio jedan od najvećih troškova života koji je imao u Njemačkoj – stanovanje.

Ima vlastitu kuću, zadržao je prihod vezan za njemačko tržište, a svakodnevne troškove sada plaća u BiH.

Autor objave prenio je njegovu ocjenu da je povratak bio "najbolja odluka koju je napravio".

Priča je zatim otvorila pitanje koje godinama prati ljude s Balkana u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i drugim zapadnoevropskim državama:

Da imate sigurnih 2.000 do 2.500 eura mjesečno i možete raditi iz BiH ili druge zemlje Balkana, biste li se vratili?

Troškovi stanovanja u Njemačkoj zaista uzimaju veliki dio prihoda

Iako jedna Facebook priča ne dokazuje širi trend povratka, ekonomska pozadina rasprave nije izmišljena.

Njemački Savezni zavod za statistiku, Destatis, objavio je da je u 2025. godini 11,2 posto stanovništva Njemačke živjelo u domaćinstvima preopterećenim troškovima stanovanja.

To znači da su na stanovanje trošili više od 40 posto raspoloživog prihoda. Prosječno su troškovi stanovanja odnosili 24,1 posto raspoloživog prihoda domaćinstava.

Kod samaca je prosječno opterećenje bilo još veće – 33,2 posto prihoda.

Njemačka je pritom zemlja podstanara: prema podacima za 2025, 52,8 posto stanovništva živjelo je u iznajmljenim nekretninama, što je najveći udio u Evropskoj uniji.

Raniji podaci Destatisa također pokazuju da su ljudi koji su novije ugovarali najam bili posebno opterećeni: domaćinstva koja su stan iznajmila 2019. ili kasnije već su 2022. prosječno izdvajala 29,5 posto prihoda samo za najamninu i određene prateće troškove, bez grijanja.

Jedan se vratio u Hrvatsku, pa nakon šest mjeseci ponovo otišao

Rasprava na društvenim mrežama pokazala je i potpuno drugu stranu povratka.

Jedan korisnik naveo je da se iz inozemstva vratio u Hrvatsku, ali je nakon samo šest mjeseci ponovo otišao, ovog puta u Belgiju.

Prema njegovom iskustvu, na razgovoru za posao bila mu je predstavljena plaća između 2.500 i 2.800 eura, dok je na kraju, kako tvrdi, primao oko 1.550 eura jer nije ostvarivao određene bonuse.

Njegova poruka bila je suprotna priči povratnika iz BiH: povratak može izgledati privlačno dok postoji siguran posao za stranog poslodavca, ali situacija postaje znatno drugačija ako se osoba mora osloniti na lokalno tržište rada.

Ni to pojedinačno iskustvo, naravno, ne može se generalizirati na sve povratnike.

"Džaba novac ako ne viđaš porodicu"

Drugi učesnici rasprave nisu računali samo koliko eura ostaje na kraju mjeseca.

Za njih je glavni argument za povratak – porodica.

U komentarima su ljudi pisali da veća plata ne može nadoknaditi godine provedene daleko od supružnika, djece, roditelja i prijatelja.

Jedan korisnik poručio je da bi radije prihvatio nekoliko stotina eura manju platu i svakodnevno bio uz suprugu i djecu nego imao veća primanja u inozemstvu, ali propuštao njihovo odrastanje.

Takvi komentari pokazuju zašto se računica o iseljavanju ne može svesti samo na odnos plate i stanarine.

Za nekoga su važniji sigurnost i uređenost njemačkog sistema, dok drugi veću vrijednost daju vlastitoj kući, porodici i životu u poznatom okruženju.

Foto: Pexels/ BOOM Photography

Njemačka i dalje ima ogromnu balkansku dijasporu

Nema dokaza da je Njemačku zahvatio masovni egzodus ljudi porijeklom s Balkana.

Destatis procjenjuje da je 2025. u njemačkim privatnim domaćinstvima živjelo oko 554.000 osoba migracijskog porijekla vezanog za Bosnu i Hercegovinu, od kojih je oko 384.000 imalo vlastito migrantsko iskustvo.

Za Hrvatsku su odgovarajuće brojke bile oko 359.000 i 243.000 osoba.

Njemačka je 2025. ukupno i dalje imala pozitivnu neto migraciju: doselilo se oko 1,48 miliona ljudi, a odselilo oko 1,24 miliona.

Ipak, neto migracija pala je na oko 235.000 ljudi, što je 45 posto manje nego godinu ranije.

Ti podaci potvrđuju promjene u migracijskim tokovima, ali ne dokazuju poseban val povratka Balkanaca koji zadržavaju njemačke poslove na daljinu.

Njemačka plata iz BiH zvuči idealno, ali postoji i porezna strana priče

Model "njemačka plata, balkanski troškovi" na prvi pogled djeluje kao gotovo savršena kombinacija.

Međutim, dugoročni rad iz BiH za njemačku kompaniju nije nužno administrativno isti kao rad iz vlastitog stana u Frankfurtu.

Njemačka i BiH imaju pravila kojima se uređuje izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, a i socijalno osiguranje kod prekograničnog zaposlenja zavisi od okolnosti konkretnog slučaja. Njemačko Ministarstvo finansija potvrđuje da se u odnosima Njemačke i BiH i dalje primjenjuje sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja naslijeđen iz vremena Jugoslavije.

Njemačka institucija DVKA također upozorava da kod prekograničnog zaposlenja pitanje socijalnog osiguranja mora biti posebno uređeno, jer bez odgovarajućih pravila može nastati obaveza plaćanja doprinosa u više država. Za BiH se i dalje primjenjuju određene odredbe njemačko-jugoslavenskog sporazuma o socijalnoj sigurnosti iz 1968. godine.

Zbog toga nije dovoljno samo dobiti dozvolu poslodavca da se laptop preseli iz Njemačke u BiH.

Porezna rezidentnost, vrsta ugovora, mjesto s kojeg se posao stvarno obavlja i socijalno osiguranje mogu promijeniti konačnu računicu.

Idealna kombinacija – za one koji je mogu ostvariti

Priča s društvenih mreža ipak dobro pogađa dilemu sve većeg broja ljudi koji mogu raditi bez stalnog dolaska u kancelariju.

Ako neko već posjeduje kuću ili stan u BiH, ima siguran posao koji može obavljati na daljinu i prihod od 2.000 ili više eura, njegova finansijska pozicija može izgledati potpuno drugačije nego kada od iste zarade mora plaćati najamninu u Frankfurtu, Münchenu ili drugom skupom njemačkom gradu.

Ali ključne riječi su "ako može".

Nije svako zanimanje moguće obavljati online, nisu svi njemački poslodavci spremni dozvoliti trajan rad iz druge države, a porezna i socijalna pravila također mogu utjecati na konačan iznos koji čovjeku ostaje.

Zato jedna priča o povratniku koji u BiH zarađuje 2.200 eura nije dokaz da se Njemačka "više ne isplati".

Jeste, međutim, dobar pokazatelj koliko je rad na daljinu promijenio pitanje koje su prethodne generacije gastarbajtera sebi postavljale: mora li čovjek živjeti tamo gdje zarađuje?

Izvor: Dnevno.hr / Facebook stranica "Život u Njemačkoj", uz provjeru Destatisa, njemačkog Ministarstva finansija i DVKA