Profesionalni ribolovac Bahrudin Lekić iz sela Vranj u općini Tuzi, na jugoistoku Crne Gore, u dvorišnom bunaru dubokom 15 metara već oko 35 godina ima neobičnog stanovnika – živu jegulju.

Jegulja je, prema njegovim riječima, još prije nekoliko decenija puštena u bunar jer se tada vjerovalo da riba može pomoći u održavanju vode čistom. Bunar, iskopan 1978. godine za potrebe domaćinstva i navodnjavanje, od prošle godine više se ne koristi, ali jegulja je i dalje u njemu.

"Zanimljivo je to što u našem bunaru 35 godina živi jegulja, a možda i duže. Sjećam se kad sam bio dijete da smo u bunar spustili dvije jegulje da bi čistile vodu. Međutim, jedna je opstala, a druga nije. Tada je imala nekih 15 centimetara, a sada je narasla. Okvirno ima oko dva kilograma", ispričao je Lekić za portal Dan.

Vidi je samo tokom ljeta

Jegulja se može uočiti uglavnom tokom ljetnih mjeseci, kada je nivo vode niži. Zimi ostaje skrivena pri dnu bunara.

Lekiću je posebno zanimljivo kako je životinja uspjela preživjeti toliko dugo u zatvorenom prostoru i bez hrane koju bi joj porodica namjerno ostavljala.

"Zanimljivo je to da je toliko porasla i kako opstaje u bunaru, čime se hrani… Bunar ima nekih 15 metara. Odavno je hermetički zatvoren da ne može ništa upasti unutra i vrlo je zanimljivo kako opstaje. I dalje je živa, kreće se u jednom kvadratu i vidi se da je zdrava. Vjerovatno se hrani paucima, raznim insektima, jer mi nikada nismo pustili nešto čime bi se ona mogla hraniti. Opstaje, kako ne znam, ali je i dalje unutra", kazao je.

Lekić dolazi iz porodice s dugom ribolovačkom tradicijom.

"Četvrta sam generacija profesionalnih ribolovaca u porodici, tako da mi nije strano kako jegulja opstaje, ali zanimljivo je da u jednom malom prostoru i dalje živi. Ne znam bi li neka druga vrsta ribe mogla tu opstati toliko dugo. Teško, jer je ona konstantno u mrklom mraku", rekao je.

Bunar je, dodaje, pokriven prvenstveno zbog sigurnosti jer se nalazi u dvorištu.

Stari običaj u bunarima

Prema Lekićevim riječima, puštanje jegulja u bunare nekada je bio poznat običaj u tom kraju.

"Možda to nije toliko poznato stanovnicima velikih gradova, ali svakako da je zanimljivo koliko je dugo riba u bunaru. To se moralo ranije raditi jer su bunari bili otvoreni, ulazile su žabe, insekti, a voda se morala sačuvati. Zadnjih 20 godina niko na ovaj način ne čisti bunar", rekao je.

Riječ je o tradicionalnoj praksi koju opisuje sagovornik, a ne o savremenoj metodi tretiranja ili osiguravanja zdravstvene ispravnosti pitke vode.

Ako je izvade, završit će u Skadarskom jezeru

Iako se bunar više ne koristi, porodica zasad nema namjeru izvaditi njegovog dugogodišnjeg stanovnika.

Ako jednog dana ipak odluče potpuno zatvoriti bunar, Lekić kaže da jegulja neće završiti na njihovom stolu.

"Ništa mi ne znači da je izvadim. Ako nekada to i uradimo, pustit ćemo je u Skadarsko jezero. Mi inače lovimo jegulje pa je nismo željni da bismo je uzeli. Zaslužila je da se pusti ako se bunar bude zatvarao."

Tako jegulja koja je u bunar stigla kao životinja duga svega petnaestak centimetara i dalje živi u mraku, više od tri decenije nakon što ju je porodica tamo pustila.

Izvor: Dnevno.hr / Dan