Svemirski teleskop Hubble otkrio je oko južnog pola Saturna neobičan atmosferski obrazac s deset stranica. Struktura, nazvana decagon, nalazi se unutar snažne mlazne struje i postaje sve izraženija, dajući naučnicima rijetku priliku da prate nastanak velikog planetarnog vala.

Saturn je najpoznatiji po svojim prstenovima, ali pažnju astronoma sada privlači nešto potpuno drugačije.

NASA i ESA objavile su da su snimci svemirskog teleskopa Hubble otkrili veliki, evoluirajući, deseterostrani atmosferski val oko južnog pola planete.

Naučnici ga nazivaju decagon, odnosno deseterokut.

Ne radi se o čvrstoj strukturi, već o pravilnom atmosferskom obrascu koji se formira unutar jedne od snažnih Saturnovih mlaznih struja.

Hubbleovi podaci pokazuju da je obrazac bio prisutan najmanje od 2023. godine, ali je tokom narednih godina postao sve izraženiji.

Upravo zbog toga naučnici smatraju da možda posmatraju nastanak velikog atmosferskog fenomena praktično u realnom vremenu.

“Ovo je drugačije – čini se da jača, što nam daje rijetku priliku da gledamo kako se razvija veliki atmosferski obrazac”, objasnila je Amy Simon iz NASA-inog Goddard Space Flight Centera, jedna od autorica istraživanja.

Saturn već ima jednu čuvenu geometrijsku strukturu.

Na njegovom sjevernom polu nalazi se veliki šesterokut, atmosferski val sa šest približno ravnih stranica koji je prvi put prepoznat u podacima letjelice Voyager i koji se prati više od četiri decenije.

Južni decagon ipak nije samo južna kopija tog fenomena.

Sjeverni šesterokut pokazao se izuzetno stabilnim, dok se nova južna struktura, prema dosadašnjim opažanjima, još mijenja i postaje izraženija.

Val se vidi na više visina

Jedan od najvažnijih rezultata Hubbleovih opažanja jeste to što se decagon ne vidi samo u jednom tankom sloju oblaka.

Teleskop je Saturn snimao na različitim talasnim dužinama, a svaka od njih prodire do nešto drugačije visine u atmosferi.

Rezultati pokazuju da se obrazac pojavljuje kroz više atmosferskih slojeva, što znači da je riječ o vertikalno razvijenoj strukturi, a ne samo površinskom oblaku.

Decagon je centriran oko približno 63 stepena južne širine.

Njegov prividni položaj malo se mijenja u zavisnosti od talasne dužine na kojoj Hubble posmatra planetu, upravo zato što različiti filteri prikazuju različite visine atmosfere.

To naučnicima daje trag da je pojava povezana sa snažnom mlaznom strujom.

Kako se brži i sporiji slojevi gasova međusobno sudaraju i djeluju jedan na drugi, u atmosferi mogu nastajati veliki talasi koji vremenom poprime pravilne geometrijske oblike.

NASA ipak naglašava da tačan mehanizam nastanka još nije poznat.

Jedno od glavnih pitanja jeste zašto se obrazac pojavio upravo sada i zašto nije bio jasno vidljiv tokom ranijih posmatranja.

Dio odgovora možda je povezan sa Saturnovim godišnjim dobima.

Saturnu treba oko 29,5 zemaljskih godina da napravi jedan krug oko Sunca, pa njegove sezone traju mnogo duže nego na Zemlji.

Kako se geometrija osvjetljenja mijenjala, južni pol je posljednjih godina ponovo postao pogodniji za detaljna posmatranja sa Zemlje i iz orbite.

Zemaljski posmatrači prvi su primijetili neobičan valoviti obrazac, a Hubbleova dugoročna arhiva zatim je omogućila da se njegovo pojavljivanje prati unazad do 2023. godine.

Cassini nije vidio isti obrazac

Posebno zanimanje izaziva činjenica da svemirska letjelica Cassini, koja je Saturn proučavala od 2004. do 2017. godine, nije zabilježila isti jasno oblikovani decagon.

To sugerira da tadašnji južni atmosferski obrazac ili još nije postojao u današnjem obliku, ili nije bio dovoljno izražen da bi bio prepoznat kao pravilna deseterostrana struktura.

Naučnici već decenijama traže južni pandan poznatom sjevernom šesterokutu.

Kako je objasnio Agustín Sánchez-Lavega sa Univerziteta Baskije, simetrija Saturnovih mlaznih struja dugo je stvarala očekivanje da bi se sličan fenomen mogao pojaviti i na južnoj hemisferi.

Sada izgleda da su ga konačno pronašli – ali s deset, a ne šest stranica.

Istraživanje, čiji je vodeći autor Sánchez-Lavega, objavljeno je u časopisu Science Advances.

Hubbleovi snimci iz augusta 2025. posebno jasno prikazuju novu strukturu.

NASA je te slike objavila tek u septembru 2026. nakon detaljne analize višegodišnjih podataka.

Naučnici sada žele saznati prije svega koliko će decagon biti stabilan.

Sjeverni šesterokut opstaje najmanje četiri decenije.

Foto: Screenshot/Youtube, NASASpaceNews

Južni obrazac mogao bi postati jednako dugotrajan fenomen, ali moguće je i da će se s promjenom godišnjeg doba oslabiti ili potpuno izgubiti.

Zato će se Saturn nastaviti pratiti Hubbleom, zemaljskim teleskopima i drugim instrumentima.

Takva opažanja mogu pomoći naučnicima da bolje razumiju kako nastaju veliki atmosferski valovi na plinovitim planetama i zašto ponekad poprimaju gotovo nevjerovatno pravilne geometrijske oblike.

Saturn pritom nije jedina planeta s neobičnim polarnim vremenskim sistemima.

Jupiter na svojim polovima ima skupove ogromnih ciklona koje je detaljno snimila NASA-ina sonda Juno.

Ali Saturn ostaje jedinstven po tome što sada na dva pola pokazuje dva različita velika geometrijska obrasca: čuveni šesterokut na sjeveru i novootkriveni deseterokut na jugu.

Za sada je najveća misterija upravo njegovo trajanje.

Naučnici znaju gdje se nalazi, mogu pratiti njegovu strukturu kroz različite visine atmosfere i vide da posljednjih godina postaje izraženiji.

Još ne znaju zašto se pojavio baš sada ni hoće li opstati desetljećima poput sjevernog šesterokuta.

Izvor: NASA / ESA / Hubble Space Telescope / Science Advances