Već pet godina Berlin, London, Rim i još desetak evropskih prijestolnica čekaju ambasadora Crne Gore. Među njima je i Sarajevo, što se često posmatra kroz prizmu unutrašnjih političkih odnosa u Crnoj Gori i utjecaja prosrpskih politika unutar vlasti. 

Iako se Podgorica zvanično ograđuje od pojedinih nediplomatskih poteza svojih političara, ostaje pitanje može li višegodišnji izostanak ambasadora utjecati na odnose Crne Gore i Bosne i Hercegovine, javlja Federalna.

Ambasadorsko mjesto kao politički plijen

Promjena vlasti 2020. godine snažno je utjecala na crnogorsku diplomatsku mrežu, koja je postala predmet političkih i kadrovskih dogovora. Posebno je osjetljivo pitanje ambasade u Sarajevu, imajući u vidu ranije prijedloge prosrpskih i proruskih stranaka.

„Potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić iz Nove srpske demokratije Andrije Mandića upravo je na fonu proslavljanja ratnih zločinaca, onih koji su Crnoj Gori, recimo, i tokom Drugog svjetskog rata poznati po etničkom čišćenju muslimana Bošnjaka na crnogorskom i bosanskom prostoru. On je jedan od predlagača da se zločincu i koljaču Pavlu Đurišiću podigne spomenik u Crnoj Gori“, ističe Aleksandra Vuković-Kuč, članica Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupštine Crne Gore.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, smatra da bi politička bliskost pojedinih kandidata s konceptom „srpskog sveta“ mogla biti jedan od razloga zbog kojih ambasador još nije imenovan.

„U političkim krugovima kod nas spominjale su se ambicije određenih partija da mjesto ambasadora u Sarajevu pripadne njihovom kadru, uključujući strukture čiji su stavovi bliski Aleksandru Vučiću i konceptu takozvanog 'srpskog sveta'. Ja mislim da i tu treba tražiti dio razloga za izostanak saglasnosti. Možda je procijenjeno da je manje štetno ne imati ambasadora u Sarajevu nego poslati nekoga čiji bi politički profil mogao dodatno opteretiti odnose s Bosnom i Hercegovinom“, smatra Daliborka Uljarević.

Podgorica i Sarajevo bez otvorenih pitanja

Uprkos političkim nesuglasicama i pojedinim spornim izjavama, zvanični odnosi dvije države uglavnom su dobri. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković naglašava da imenovanje ambasadora nije znak protesta prema Sarajevu.

„Na nivou vlada, ministarstava, premijera, predsjednika stvari funkcionišu fantastično. Oni znaju zbog čega unutar svog sistema nisu još uvijek imenovali ambasadora. Važno je da kažem, ubijeđen sam i znam da to nije nikakav protest prema Bosni i Hercegovini, niti je to neka negativna poruka nama“, kaže Konaković.

Iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova navode da imenovanje ambasadora prolazi kroz više faza i da trenutna situacija ne ugrožava provođenje vanjske politike.

„Važno je istaći da pitanje akreditovanja ambasadora u Sarajevu nije izolovan slučaj u okviru diplomatske mreže Crne Gore. U ovom trenutku ambasadori Crne Gore nisu akreditovani ni u pojedinim savezničkim državama, uključujući Njemačku, Italiju i Ujedinjeno Kraljevstvo“, navode iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.

Osim BiH, Crna Gora trenutno nema ambasadora ni u nizu drugih država regiona i Evrope, uključujući Albaniju, Hrvatsku i Srbiju. To se dešava u trenutku kada je Podgorica u završnoj fazi evropskih integracija, a Brisel očekuje da bi zemlja mogla postati članica EU do 2028. godine.

Za sada diplomatske odnose sa Sarajevom vodi otpravnica poslova Satka Hajdarpašić. I dok obje strane insistiraju na dobrim odnosima, ostaje otvoreno pitanje koliko dugo će Crna Gora najvažniju diplomatsku funkciju u BiH držati na privremenom nivou.