Pompozno najavljivani „historijski projekat“ obnove javnog prijevoza u Banjoj Luci, koji je gradonačelnik Draško Stanivuković mjesecima plasirao u javnost, polako se razotkriva kao jedna od najvećih marketinških obmana u modernoj historiji grada. Iako je građanima obećan revolucionarni povratak tramvajskog saobraćaja, uvid u tehničku dokumentaciju i porijeklo vozila otkriva potpuno drugačiju istinu.

„Slobodna Bosna“ otkriva kako nije u pitanju nikakav klasični tramvaj, već kineski ART (Autonomous Rail Rapid Transit) sistem, poznatiji u stručnim krugovima kao obični „tramvaj bez šina“ – što je zapravo samo ljepši naziv za napredni, predimenzionirani električni autobus.

Kineska tehnologija u mađarskom pakovanju

Glavni tehnološki proizvođač ovog sistema je kineski gigant CRRC Zhuzhou Institute, kompanija koja je razvila ART tehnologiju. Međutim, svjestan da bi direktna kupovina iz Kine izazvala sumnje, Stanivuković je projekat povezao sa Evropom preko mađarske fabrike Ikarus.

Ikarus je nedavno uspostavio saradnju sa kineskim CRRC-om radi sklapanja i plasmana ovih vozila na europsko tržište. Upravo to je bio stvarni razlog Stanivukovićeve iznenadne posjete Mađarskoj, kada je građanima slavodobitno najavio dolazak električnih autobusa i „tramvaja“.

Pazi, prevara!

Klasični tramvaj, kakav su građani Banje Luke očekivali, zahtijeva ozbiljnu i trajnu urbanu infrastrukturu: izgradnju šina, postavljanje skupe kontaktne mreže i elektro-podstanica.

S druge strane, Stanivukovićev „tramvaj“ zahtijeva posebno označenu saobraćajnu traku, punionice za baterije na terminalima, posebna stajališta...

Vozilo koristi klasične gumene točkove, vozi direktno po asfaltu i prati virtualnu trasu pomoću senzora i navigacionih sistema. Riječ je o trodijelnom vozilu dužine oko 30 metara, kapaciteta približno 300 putnika. Suštinski, grad umjesto tramvajskog sistema kupuje produženi zglobni autobus na baterije.

Sasvim je jasno da se radi o jeftinom političkom triku pred izbore. Investicija u ovaj sistem je višestruko jeftinija od izgradnje pravog tramvaja, ali se građanima predstavlja kao kapitalni megaprojekat.

Ovakvi sistemi se trenutno koriste uglavnom u Kini i nekoliko gradova izvan Europe, dok ih je europska struka do sada uglavnom odbacivala zbog neadekvatnosti za postojeće gradske jezgre. Stanivukovićeva tvrdnja da će Banja Luka biti „među prvim europskim gradovima sa ovim tipom prijevoza“ zapravo znači da će banjalučke ulice poslužiti kao poligon za testiranje kineske tehnologije koja nigdje u Europi nije dobila zeleno svjetlo.

(SB)