Dragan Bursać, novinar i publicist i Banje Luke, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi o šansama podijeljene opozicije u bh. entitetu Republika Srpska na oktobarskim izborima, ali i onome što slijedi ukoliko u Predsjedništvu BiH bude odnos snaga 2:1 u korist koalicije Dodik-Čović.

Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

Svjedočili smo istraživanjima javnog mišljenja koja su prednost na oktobarskim izborima dali opoziciji u odnosu na Dodikov SNSD, no ovih dana su se pojavila i nova, navodna, istraživanja prema kojima SNSD stoji još lošije među ispitanicima. Kakve su šanse podijeljene opozicije na izborima u bh. entitetu Republika Srpska?

-Da, imamo dvije opozicije. Za početak, i dalje mislim da je Dodikov SNSD veliki favorit. Govorimo o ukupnom rezultatu i o sve tri pozicije na koje pikiraju i na koje idu. Može se, naravno, dogoditi neko iznenađenje – prije svega mislim na poziciju predsjednika Republike Srpske, odnosno da to ne bude njihov kandidat, nego kandidat opozicije. Ali, ponavljam, oni su uvijek favoriti.

Međutim, da, bilo je ovih anketa i istraživanja koja su davala nekakvu šansu Vukanoviću i toj ekipi. Ipak, objektivno govoreći, pronašao sam par istraživanja koja su provođena mahom u Federaciji BiH. Dakle, ljudi koji uopće nemaju pravo glasa u RS-u su, hajmo reći, favorizirali Vukanovića. To jeste simpatično, ali na terenu nije djelotvorno.

S druge strane, imamo tu famoznu opoziciju. Evo, već ne znam koliko dana u Banjoj Luci smo zasuti plakatima da je Stanivuković budući premijer. Dakle, on sebe već vidi u toj fotelji, i to toliko da je grad – za koji smatra da je njegov – oblijepio plakatima s tom porukom.

I sada imamo jednu zanimljivu situaciju. Dakle, u perspektivi, premijer RS-a može biti Stanivuković ili neko iz SNSD-a, pod hipotezom da se Dodiku obrišu ove kazne. Jer, ako HDZ i SNSD budu činili vlast na nivou Predsjedništva, mi zapravo imamo opciju između goreg i lošeg. I to je neka realnost.

Vidim da SNSD još uvijek ne ističe ništa zvanično. Mislim da oni to prvenstveno rade jer znaju da javno mnijenje ima pamćenje akvarijske ribice. Dakle, oni će u zadnjih 7 do 10 dana kampanje ući s punim gasom. To je ono što se pamti. Niko neće pamtiti šta se dešavalo 14. ili 15. septembra, pamtit će šta se dešava 1. oktobra. To je uvijek tako.

Je li ovo što radi Dodik, zapravo neka preslika onoga što rade Putin i Vučić? Predsjednik, pa premijer, pa nekoliko puta sve ukrug...

- To je Dodik zapravo izmislio. Dodik je prvi igrao ping-pong s opcijama: predsjednik, premijer, predsjednik, premijer. Onda malo razbije monotoniju s pozicijom člana Predsjedništva BiH, pa opet Jovo - nanovo. Dakle, evo vidimo Vučića kako se teatralno kao povlači. To su te putujuće funkcije moći koje idu zajedno s čovjekom. Dakle, gdje je čovjek, tu je i moć.

Vučić će sutra biti budući premijer, pa će to postati najjača fokalna tačka moći u Srbiji. Ako Dodik odradi svoj plan da ponovo bude premijer u RS-u, to će biti najmoćnija tačka u tom zapadnom dijelu „srpskog sveta“. Dakle, ključnu ulogu će igrati ta dva premijera – premijer u Srbiji i premijer u RS-u. Naravno, to rade svi ovi oligarsi koji su na poziciji moći i koji finansiraju druge oligarhe. Nije to ništa novo. Poenta je samo u tome da funkcija moći hoda s čovjekom, a ne da moć proizilazi iz same funkcije.

Čini se da je u Srbiji situacija ipak malo drugačija. Vidimo da su studenti krenuli ozbiljnije u namjeri da sruše Vučićev režim...

-Ja bih volio da padne Vučić. Ja bih sad planirao tekst otprilike pod naslovom: „A šta ako Vučić ostane?“. Pošto sam taj isti tekst pisao prije dvije godine, bojim se da su ovo „Dani mrmota“. Dakle, i tada sam napisao tekst kada su svi očekivali da će Vučić pasti pod udarima studentskih protesta, koji su tada – da se razumijemo – bili dosta iskreniji i ideološki čistiji u odnosu na sve ovo danas. Imaćemo tu neku studentsku listu s nekim silnim imenima, pa ćemo vidjeti šta se može uraditi. Evo, ja ću biti pristrasan i glasati – makar teoretski – da padne Vučić. Međutim, jedno je ono što ja želim, a realnost je nešto sasvim drugo.

Kada smo kod Draška Stanivukovića, ponovno smo svjedočili da je Draško na istom fonu kao i Dodik...

- Draško nema uopšte taj problem, on će uraditi sve za vlast. Koliko god poluga vlasti u datom trenutku na nivou RS-a bude imao SNSD, ako njegov pokret bude u opciji da koalira s bilo kim – računajući i Dodika – Draško će to uraditi da bi dobio svoju realizaciju. To je ono kako on sebe vidi: u košuljici, na premijerskom mjestu. On će bez problema koalirati s njima, to je potpuno jasno. I to je ta opozicija koja u Drašku ima mačku u džaku. Da ne kažem mačora u džaku.

On je išao do kraja sa blefiranjem i iznudio je od opozicije podršku po principu teškog kompromisa. Da bi se to desilo, moraju se zadovoljiti silni uslovi. Međutim, nemojte zaboraviti da je on u win-win situaciji zato što je već gradonačelnik. On će samo pod uslovom da se sve zvijezde poklope otići s ove funkcije, a ako se ne poklope, ostaje gradonačelnik Banje Luke. Tamo su novci. Tako da opozicija igra s onim kartama koje ima, a to je egocentrični Stanivuković koji je spreman – da se razumijemo – ukoliko bude trebalo, da iste sekunde otkanta tu opoziciju i uđe u pakt s crnim đavolom.

Vidjeli smo da je i oko proslave izmišljenog Vučićevog i Dodikovog praznika Draško Stanivuković na društvenim podržao narativ da „nema granice na Drini, Srbi su jedan narod“. No, bilo je dosta komentara iz Srbije koji su ga osuđivali. Možemo li napraviti neku komparaciju između Dodika i Draška po tom pitanju?

-Kada vidite komentare iz Srbije koji vam govore: „Vi ste Bosanci, šta vi imate nama da uređujete državu?“, to su ljudi koji neće glasati za Vučića i za SNS. S druge strane, i takozvana opozicija i vlast u RS-u su pupčanom vrpcom vezane za Vučića. Dakle, od Vučića i njegovih to nikada nećete čuti. Pitanje moći u RS-u je direktno određeno pitanjem moći onoga ko je na vlasti u Srbiji. To je sada Vučić, to je sada SNS.

Dakle, komentari na mrežama svih onih koji kažu i Dodiku i Stanivukoviću: „Vaša država je Bosna i Hercegovina, nama su bliži ljudi iz Sandžaka i iz Novog Pazara nego iz Banje Luke“ – ti komentari piju vode samo ukoliko bi neko drugi bio na vlasti u Srbiji. Međutim, pošto su i vlast i opozicija u RS-u vezane za trenutnu vlast u Srbiji, njih te kritike pretjerano ne dotiču. Čak imam utisak da je ovo trenutno otvoreno takmičenje u „četnikovanju“ između Dodika i Stanivukovića. Dakle, ko pokaže više želja da RS hipotetički bude samostalna i da se prisajedini Srbiji - ko više „četnikuje“, taj ima više šanse da dobije glasove u RS-u.

S druge strane, ko god sutra bude na poziciji moći, taj će morati kao dužnik da otplaćuje dug Vučiću svojim autobusima s glasačima. Nemojte zaboraviti da je bilo ko iz opozicije u RS-u, osim Vukanovića, striktno vezan za Vučića. Tako da to što govore slobodni građani Srbije – njih to ne dotiče. Ti slobodni građani Srbije su u pravu, ali oni trenutno nisu ni u kakvoj funkciji moći. Vidite to po mrežama. Ja se slažem s tim građanima 110%. Dakle, šta briga Draška i Dodika za situaciju u Novom Sadu i Novom Pazaru? Njihova država je Bosna i Hercegovina. Međutim, to u realnosti ne pije vodu jer su na poziciji moći neki drugi ljudi – a najčešće njihovi politički, a ponekad i fizički rođaci koji žive u Novom Sadu i Beogradu.

Kako komentirate trenutnu situaciju kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Tu imamo tri kandidata, ali jedino kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović ima zaleđinu Zagreba.

- Tu je situacija jasna u prediktivnom, kladioničarskom smislu. Darijana Filipović, kao i svi ovi Čovićevi proksiji, kao kandidatkinja HDZ-a je najjači kandidat. Iza nje stoji, naravno, sva sila stranke, kao i u Hrvatskoj – prije svega HDZ-a, uz časne izuzetke. A onda je tu i međunarodna zajednica u BiH. Ona ulazi na početak ove utrke kao veliki favorit.

Broj dva je Kovačević, a broj tri Lučić. Oni tu vode neku bitku. Stvar je u tome iz kog bazena će protivkandidati Darijane Filipović preuzimati glasove. Jedan će uzimati iz bazena HDZ-a, a drugi, bogme, iz bazena SDP-a i SDA. I tu je čitava zavrzlama i čitava zamreženost oko svega toga. Dakle, cilj je vjerovatno premašiti famoznih 120 do 130 hiljada glasova da bi se sjelo u fotelju člana Predsjedništva BiH. Trenutno je ona favorit prvenstveno zato što je favorit međunarodne zajednice, i to onog njenog zapadnog dijela.

Ukoliko se formira novo Predsjedništvo BiH s dvije žene iz HDZ-a i SNSD-a i Dodik lakše dolazi do premijerske fotelje...

- Samo da citiram i parafraziram: „Ko sam ja da im se miješam u nakane?“. Prvo je to indirektno potvrdio Čović na saboru, a sada je i Dodik tu potvrdu zacementirao. Dakle, ići će se očigledno na to da će se preglasavanjem dva naprema jedan – ko god bio član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda -da li gospodin Bećirović, gospodin Izetbegović ili neko treći – stvoriti situacija u kojoj će taj bošnjački član imati glas manjka. Dakle, omjer jedan naprema dva.

I u toj situaciji se može pokrenuti bilo kakvo pitanje, pa i pitanje potpune amnestije Milorada Dodika. Oni su kao u receptu za kolače propisali taj red koraka i tome će očigledno težiti. Na kraju, to će drastično ojačati njihov politički obrazac. Dakle, fundamentalno pitanje u ovom trenutku je kako da u Predsjedništvu ne bude omjer dva naprema jedan. Preciznije, koje su to dvije poluge koje to mogu spriječiti?

Ukoliko bi prošao gospodin Kovačević, to bi se moglo spriječiti. Iako je to mjesto nominalno ono koje ima najmanju ustavnu i političku snagu, baš u ovom momentu – počevši od nominovanja budućih ambasadora pa nadalje – to je pozicija koja će možda imati najjaču političku snagu u Bosni i Hercegovini. Eto, tu sam prilično eksplicitan. Dakle, da budemo do kraja jasni – mislim na mjesto člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda trenutno glavno čvorište cjelokupne situacije u Bosni i Hercegovini. Sve će se na toj poziciji, u toj fotelji, petljati i raspetljavati. Vrlo brzo ćemo vidjeti šta zapravo znači taj omjer dva naprema jedan. Mi nećemo imati situaciju tri naprema nula. Može biti samo dva naprema jedan. Znači, ne postoji nijedna druga opcija osim 2:1 ili eventualno nekog preglasavanja. Nažalost, konsenzus u Bosni i Hercegovini nemamo.

Ja bih volio da živimo u državi u kojoj bi postojala opcija 3:0, odnosno da imamo konsenzus ili jednog čovjeka koji bi bio istinski građanski kandidat.