Sonja Savić bila je jedno od najupečatljivijih lica jugoslavenskog filma osamdesetih. Zlatnu arenu osvojila je već kao vrlo mlada glumica, igrala je u filmovima koje generacije znaju napamet, a iza buntovne javne slike skrivala se izrazito bolna privatna priča.

Da je živa, Sonja Savić jučer bi proslavila 65. rođendan. Rođena je 15. rujna 1961. u Čačku, a njezina karijera bila je kratka, burna i dovoljno snažna da je i gotovo dva desetljeća nakon smrti mnogi smatraju jednom od najposebnijih glumica svoje generacije.

 Pred kamerama se pojavila još kao tinejdžerica, a početkom osamdesetih vrlo brzo postala veliko ime tadašnje kinematografije. Nije izgledala niti se ponašala poput klasičnih filmskih zvijezda tog vremena. Upravo su joj buntovnost, nekonvencionalnost i posebna energija omogućile da u gotovo svakoj ulozi ostavi prepoznatljiv trag.

Veliki uspjeh donijela joj je 'Šećerna vodica', za koju je 1984. osvojila Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu na Pulskom filmskom festivalu.

Od 'Une' do 'Balkanskog špijuna'

Osamdesete su joj donijele niz filmova koji su poslije stekli kultni status. Gledali smo je u 'Davitelju protiv davitelja', 'Balkanskom špijunu', 'Život je lep', 'Braći po materi' i drugim ostvarenjima, a posebno mjesto u njezinoj filmografiji zauzela je 'Una'.

Uz Radu Šerbedžiju odigrala je jednu od svojih najpoznatijih uloga, a film je zbog provokativnosti izazivao veliku pozornost tadašnje publike.

Za izvedbu u filmu 'Život je lep' dobila je i priznanje na filmskom festivalu u Veneciji. Sonja, međutim, nikada nije pristajala samo na ulogu filmske zvijezde. Bila je duboko povezana s alternativnom umjetničkom i glazbenom scenom, a devedesetih se sve više okretala eksperimentalnom filmu, performansu i videoumjetnosti.

Pred kraj života ponovno ju je upoznala i šira televizijska publika, među ostalim kroz popularnu seriju 'Vratiće se rode'.

Čovjeka s kojim je željela obitelj izgubila je prerano

Iza velike karijere odvijala se puno teža privatna priča. Važno mjesto u njezinu životu imao je jazz glazbenik Vlajko Lalić, kojeg je poznavala još od tinejdžerskih dana. Upravo s njim, govorila je kasnije, zamišljala je brak i obitelj.

Lalić je krajem osamdesetih tragično stradao tijekom jedrenja. Sonja se od tog gubitka teško oporavljala, a kasnije je govorila da se nakon njegove smrti osjećala poput udovice. Jedna od stvari za kojima je najviše žalila bila je upravo obitelj koju nikada nije uspjela zasnovati.

'Ja žalim za familijom jer nisam mogla da ostvarim familiju', rekla je u jednom od posljednjih intervjua.

Karijera koju je vrlo rano stavila ispred privatnog života donijela joj je slavu, no s godinama je sve otvorenije govorila o cijeni takvog izbora.

'Samoća je cijena moje slobode'

Njezine posljednje godine pratila je i borba s ovisnošću. Sonja je o drogama govorila bez uljepšavanja, ali se istodobno protivila tome da se cijela njezina karijera i udaljavanje od mainstream filma objašnjavaju samo njima.

Nekoliko mjeseci prije smrti u jednom je vrlo osobnom razgovoru progovorila o ljubavi, životnim izborima i samoći.

'Izgleda da je samoća cijena moje slobode', rekla je.

Sonja Savić umrla je 23. rujna 2008. u Beogradu, samo osam dana nakon 47. rođendana. Tadašnji medijski izvještaji njezinu su smrt povezivali s predoziranjem heroinom.

Okolnosti njezine smrti bile su potresne, ali priča o Sonji Savić daleko je veća od načina na koji je završila.

Iza nje su ostale desetine filmskih i televizijskih uloga, Zlatna arena, međunarodna priznanja i likovi koje publika i danas pamti. Dečka iz 'Šećerne vodice', Una, Marta iz 'Mi nismo anđeli' i brojne druge uloge ostale su trag jedne glumice koja se teško uklapala u kalupe – i upravo je zato bila toliko prepoznatljiva.