Kupci koji redovno idu u mesnicu najčešće se drže provjerenih komada mesa. Za gulaš se uzima juneći but, za supu flam, a za pečenje plećka. Ipak, postoje neki komadi mesa koje kupci rijetko traže, iako se upravo među njima može skrivati meso koje će svakoga iznenaditi svojim ukusom i mekoćom, piše Dnevno.hr.

Mesar Filip Dimlić, kojeg kupci mogu pronaći u mesnici Don Vito na zagrebačkom Kvatriću, za čitaoce portala Dnevno.hr otkrio je da postoji jedan komad junetine koji kupci vrlo rijetko traže. Nije skup u poređenju s nekim drugim komadima, može se pripremiti na nekoliko načina, a Dimlić tvrdi da je riječ o izuzetno mekanom mesu.

"Ima na junećoj plećki jedan mišić koji mi mesari popularno zovemo 'crta' zato što, kada se presiječe, ima jednu crtu. Taj mišić estetski ne izgleda lijepo zato što s donje strane ima fasciju (opnu), s gornje je strane crvene boje, a u sredini je ta crta", objašnjava Dimlić.

Stalno ga iznova traže

Upravo je izgled, smatra on, jedan od razloga zbog kojih ga kupci zaobilaze. "Kad ga čovjek pogleda, izgleda kao da će, kada ga skuhaš, biti tvrd, a zapravo je sasvim suprotno. To je najmekši mišić na životinjskom tijelu", kaže. Cijena tog komada u njegovoj mesnici iznosi 14,50 eura po kilogramu, a može se spremiti na nekoliko načina. "Može se napraviti na lešo, kao kuhano, kao prilog u supi ili se može skuhati taj mišić pa uz njega krompir i mrkva te se sve posloži kao kuhano jelo. Može se pripremiti i u saftu", objašnjava mesar.

Problem je što kupce često treba uvjeravati da ga prvi put kupe. No, kada ga probaju, iskustvo je, kaže Dimlić, sasvim drugačije. "Njega je dosta teško prodati, moraš ga više puta objašnjavati, ali kada ga kupac jednom kupi, onda insistira samo na njemu. Jedini je problem što ga nema stalno u mesnici već se mora naručiti. Naime, od cijelog juneta teškog između 500 i 550 kilograma dobije se tek oko šest kilograma tog mišića", objašnjava Dimlić.

Za dobru junetinu treba vremena

Ipak, bez obzira na to koji se komad junetine priprema, postoji nešto na šta uvijek treba paziti, kaže Dimlić, a to je vrijeme. Upravo je nedostatak vremena, prema njegovom iskustvu, jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi kod kuće ostanu razočarani pripremljenom junetinom.

"Ako ćete praviti supicu, nema priče ispod dva i po sata. Sve se može napraviti za sat vremena, ali to nije to. Ako ćete ga dinstati, opet trebaju dva sata", kaže.

Dimlić se svakodnevno susreće s kupcima koji žele jesti junetinu, ali je zbog porodičnih i poslovnih obaveza pokušavaju pripremiti na brzinu. Posebno to primjećuje kod roditelja koji nakon posla odlaze po djecu, a zatim žele što brže da pripreme ručak ili večeru.

"Jako bitna stvar kod junetine, koju ljudi u posljednje vrijeme zapostavljaju zbog užurbanog načina života, jeste vrijeme. Ja se s tim svakodnevno susrećem s roditeljima koji kupuju kod mene. Ide po dijete u vrtić u tri ili četiri sata, uzme tri juneće šnicle, ide kući i ispeče ih na brzinu pa kaže da je meso bilo tvrdo. Moj odgovor je jednostavan: ‘Da, znam da je bilo tvrdo'", govori Dimlić.

'Ne pojačavati plin'

Juneći odrezak, objašnjava on, ne bi trebalo tretirati kao komad mesa koji će se jednostavno ubaciti u tavu i za nekoliko minuta postati mekan.

"Juneću šniclu treba kupiti dan ranije, posoliti je i drugi dan dinstati. Dva sata bi bila neki minimum na laganom dinstanju ili pirjanju. Znači, ne pojačavati plin, poklopiti i misliti da će se za 45 minuta nešto desiti", upozorava, dodajući da je to jedna od najčešćih grešaka koju primjećuje kod kupaca.

"Junetina je lijepa, crvena, bez masnoće, ima puno proteina. I onda je pokušavaju brzo spremiti za sebe i svoju porodicu. Ali to ne ide tako", kaže Dimlić.

Njegov savjet je zato vrlo jednostavan: pripremu treba početi ranije. "Idealno bi bilo kupiti je dan ranije, nasoliti je, a drugi dan dinstati ili pirjati, tako ćete dobiti najbolje rezultate", zaključuje mesar.