Jedan od najpoznatijih evropskih i jugoslovenskih kriminalaca, Đorđe Božović Giška (36), osnivač i komandant zloglasne Srpske garde, ubijen je 15. septembra 1991. godine na raskrsnici u Gospiću. Njegov život okončan je tokom napada paravojnih snaga na hrvatske branitelje, koji su uspjeli odbraniti položaje uprkos slabijem naoružanju.

Osnivač Srpske garde, čija se jedinica u Hrvatskoj hvalila da joj je cilj "palež i bela tehnika", zadobio je prostrelnu ranu koja je odmah postala izvor jedne od najvećih ratnih kontroverzi. Istog dana u srpskim krugovima kružila je priča da je ubijen "prijateljskom vatrom", dok su drugi sugerisali da je riječ o planiranom ubistvu koje je naručila tajna policija, pošto je sve više smetao političkim strukturama u Beogradu. Svjedoci napada i danas se razilaze, pa jedni tvrde da je pogođen greškom, a drugi da je namjerno uklonjen.

Smrt vođe paravojne formacije pokrenula je lanac događaja koji je dodatno raspirio sumnje. U sedmicama nakon pogibije ubijeni su brojni njegovi prijatelji i sljedbenici, većinom daleko od ratišta, što su mnogi protumačili kao nastavak unutrašnjih obračuna. Intrige oko upletenosti jugoslovenskih tajnih službi ostale su aktivne do danas. Beogradski mediji, potičući mitološku priču, više su puta objavili da je dan prije pogibije prijateljima rekao da neće dočekati rođendan jer se oko njega "plete izdajnička zavjera". Poginuo je upravo dan prije svog rođendana.

Uprkos svim mitovima, teorijama i političkim konstrukcijama, istina o ubistvu kriminalca iz Beograda daleko je jednostavnija. On je bio pripadnik agresorske vojske, vođa pljačkaške jedinice i poginuo je kao agresorski vojnik na prilazu Gospiću.

Priznanje lovca s prve linije

Prema svjedočenju iz prve ruke, njega je ubio Mića Golac, poznati gospićki lovac i branitelj. Čovjek koji je cijeli život proveo u šumi, u kraju je bio poznat kao Did Mića. U septembru te godine našao se na položaju koji je odlučio ishod jedne od najpoznatijih smrti u ranim fazama rata.

Lovac iz Gospića je prijateljima opisao kako je izgledala akcija u kojoj je likvidirao paravojnog komandanta. Njegovo svjedočenje je kratko i precizno. Mića Golac, hrvatski branitelj, opisao je događaj: "Imao sam lovački karabin s optikom, onaj za lov na divlje svinje. Pratio sam napad te grupe Srba. Kad su krenuli, podsjetilo me to na one scene iz engleskih filmova o lovu na lisice. Vikali su i grabili naprijed."

U tom naletu odmah je prepoznao vođu. Branitelj je dodao: "Bio je krupniji i jači od ostalih. Kad sam vidio da je on vođa, odlučio sam ga maknuti. Drugi me tad nisu zanimali." Prvi put je naciljao, ali mu je neko iskočio ispred nišana, što se desilo i drugi put, zbog čega je morao promijeniti položaj. Pojasnio je: "Preskočio sam neki zidić i zauzeo bolji položaj. Imao sam ga na nišanu, ali neko je kraj njega pao pa se on sagnuo. Čekao sam da budem siguran."

Treći pokušaj bio je smrtonosan. Mića Golac je potvrdio: "Treći put, to je bilo to. Bio sam siguran da ga imam. Nanio sam ga i opalio. Pade ljudeskera. Tad je sve stalo. Trenutak je bila grobna tišina, a onda je nastala neka galama. Šta su vikali ne mogu ponoviti. Znao sam da je on gotov."

Time su srušene sve teorije o umješanosti državne bezbjednosti ili hicu u leđa. Lovac iz Gospića je prije rata bio poznat u svom kraju i često je imao problema s tadašnjom vlašću zbog krivolova. Njegovi prijatelji ga opisuju kao tvrdoglavog, prkosnog i snalažljivog čovjeka koji je uvijek pronalazio način da nabavi novo oružje nakon brojnih policijskih zapljena.

Medicinski nalaz ruši beogradske mitove

Svjedočenje lovca savršeno se poklapa s medicinskim nalazom dr. Marije Čubrilo, načelnice vojnog saniteta na gospićkom ratištu. Ona je prva pregledala tijelo i konstatovala: "Ulazna rana bila je bočno i više sprijeda. Sigurno je da nije ubijen s leđa." Ovaj detalj potvrđuje da je smrtonosni hitac došao iz prednje strane, čime se odbacuju sve političke konstrukcije i mitovi koji su godinama stvarani u Beogradu.

Susret kriminalca i lovca trajao je nekoliko sekundi, ali je promijenio historiju jedne paravojne formacije. Istina o smrti vođe paravojske razbija mitologiju koja je godinama služila za političke obračune. Đorđe Božović Giška je u smrt otišao kao agresorski vojnik, dok je Did Mića ostao zapamćen kao čovjek koji je branio svoj grad.

Izvor: maxportal.hr