Republikanski kongresmen Joe Wilson ponovo je javno kritikovao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ovog puta zbog odnosa Beograda s Kinom i Rusijom. Wilsonove ocjene predstavljaju stav jednog kongresmena, dok State Department i dalje poručuje da želi Srbiju zadržati kao partnera na zapadnom Balkanu.

Joe Wilson, republikanski član Zastupničkog doma američkog Kongresa, objavio je 21. septembra poruku nakon sastanka s bugarskom ministricom vanjskih poslova.

Napisao je da su razgovarali o energetskoj sigurnosti, ruskoj prijetnji i sve većoj prisutnosti kineske tehnologije u Evropi.

Wilson je pritom direktno spomenuo vlast Aleksandra Vučića, tvrdeći da upravo "Vučićev režim" u Evropu donosi kinesku tehnologiju koju on opisuje kao "protivnu slobodama".

Riječ je o političkoj ocjeni američkog kongresmena, a ne o službenoj kvalifikaciji kompletne američke administracije.

Njegova poruka objavljena je u trenutku kada Aleksandar Vučić boravi u New Yorku, gdje učestvuje na 81. zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i 23. septembra treba se obratiti učesnicima.

Wilson je i ranije tokom septembra iznosio slične kritike.

Na saslušanju Pododbora za Evropu Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma 15. septembra govorio je o odnosima Srbije s Rusijom, Kinom i Iranom te o izbornim uslovima u zemlji. Na saslušanju je svjedočio Daniel J. Lawton, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja.

Kina, Rusija i NIS

Wilson je posebno izdvojio vlasničku strukturu Naftne industrije Srbije (NIS).

Kazao je da je najveća naftna i gasna kompanija u Srbiji u ruskom vlasništvu.

Ta formulacija je pojednostavljena, ali njena suština ima činjeničnu osnovu.

Prema podacima NIS-a od 30. juna 2026, Gazprom Neft drži 44,85 posto kompanije, Republika Srbija 29,87 posto, a dodatnih 11,3 posto nalazi se u vlasništvu JSC Intelligence. Ta kompanija je povezana s Gazprom grupom i njome upravlja Gazprom Capital.

Reuters zato NIS opisuje kao kompaniju s oko 56 posto ruskog vlasničkog udjela.

Wilson je kritikovao i nabavku kineske vojne i nadzorne tehnologije.

Srbija je posljednjih godina zaista nabavljala kineske sisteme, uključujući protivzračne raketne sisteme i bespilotne letjelice, a vojna saradnja Beograda i Pekinga dodatno je produbljena zajedničkom obukom specijalnih jedinica.

Ministarstvo odbrane Srbije potvrđuje da su pripadnici 72. brigade za specijalne operacije i kineske Narodnooslobodilačke vojske u julu 2025. izveli prvu zajedničku vojnu vježbu dvije zemlje u Kini.

Dvije strane nastavile su vojno-politički dijalog i tokom 2026. godine.

Wilson je u Kongresu te odnose predstavio kao dokaz da se Srbija udaljava od zapadnog sigurnosnog prostora.

Predstavnik State Departmenta Daniel Lawton nije prihvatio tako kategoričan zaključak.

Ukazao je, između ostalog, na saradnju Srbije s NATO-om.

Srbija je u maju 2026. održala prvu zajedničku vojnu vježbu s NATO-om, na kojoj je učestvovalo oko 600 pripadnika Vojske Srbije i oružanih snaga Italije, Rumunije i Turske, uz posmatrače i planere iz još nekoliko članica Saveza.

Beograd istovremeno insistira na politici vojne neutralnosti i saradnji i sa zapadnim i sa nezapadnim partnerima.

Zbog toga američke institucije trenutno ne govore jednim tonom.

Pojedini kongresmeni, među kojima je Wilson, traže oštriji pristup Vučićevoj vlasti, dok State Department nastavlja politiku angažmana i saradnje sa Srbijom.

Wilson otvorio i pitanje izbora

Tokom saslušanja 15. septembra Wilson je otvorio i pitanje izbornih uslova u Srbiji.

Iznio je tvrdnju da postoje indicije mogućih izbornih manipulacija te je govorio o navodnim lažnim identitetima, računima i dominantnom utjecaju vlasti na medijski prostor.

To su Wilsonove političke tvrdnje i optužbe.

Sama činjenica da ih je iznio u Kongresu ne znači da su automatski dokazane.

Lawton je odgovorio da State Department prati pripreme za izbore u Srbiji i stanje političkih prava.

Wilson ga je pitao i kakve bi posljedice po američko-srpske odnose moglo imati eventualno ograničavanje slobode govora, okupljanja ili manipuliranje izbornim procesom.

Razlika između njihovih nastupa bila je vidljiva.

Wilson je insistirao na kritici Vučićeve politike, dok je predstavnik administracije naglašavao da Washington želi održati otvorene kanale saradnje i da SAD želi biti poželjan partner Srbiji i drugim zemljama zapadnog Balkana.

Wilson je u istom nastupu kritikovao i veze Beograda s Iranom.

Spomenuo je srbijansku delegaciju na sahrani iranskog lidera Alija Khameneija i taj potez predstavio kao još jedan primjer politike koju smatra nespojivom sa zapadnom orijentacijom Srbije.

Važno je, međutim, razlikovati Wilsonove političke procjene od formalnog stava američke vlade.

Republikanski kongresmen može vršiti politički pritisak, predlagati zakone i javno kritikovati strane vlade, ali ne određuje samostalno vanjsku politiku SAD-a.

Zbog toga njegove poruke ne treba predstavljati kao dokaz da je Washington u cjelini promijenio politiku prema Beogradu.

Trenutna slika je složenija.

Srbija nastavlja saradnju s NATO-om, održava vojnu neutralnost, istovremeno razvija vojne veze s Kinom i još uvijek ima značajan ruski kapital u ključnom energetskom sektoru.

Upravo ta višesmjerna politika izaziva sve više kritika dijela američkih političara.

Wilson je među najglasnijima.

Ali njegove izjave odnose se na Vučićevu vlast i politički kurs Srbije, a ne na Srbe kao narod.

Izvor: Dnevnik.ba / Odbor za vanjske poslove Zastupničkog doma SAD-a / Ministarstvo odbrane Srbije / NIS / Reuters / javne objave Joea Wilsona