Mogao je biti fizičar, ali je izabrao muziku – onu koja će obilježiti jedno vrijeme i postati dio muzičke memorije ovih prostora.

Od početaka Indexa prošlo je više od šest decenija, a muzičar, kompozitor i producent Fadil Redžić prisjetio se vremena u kojem je nastajala sarajevska muzička scena, saradnje sa Slobodanom Bodom Kovačevićem i Davorinom Popovićem, nastanka pjesama koje žive i danas te puta od fizike do Muzičke akademije.

„Bila su to romantična i kreativnija vremena“

Prisjećajući se početaka, Redžić kaže da je riječ o vremenu potpuno drugačijem od današnjeg. Instrumenti su bili teško dostupni, a nabavka kvalitetne opreme predstavljala je događaj za cijelu muzičku zajednicu.

„Vremena su bila jako različita od ovih sada. Sve je bilo analogno. Muzički instrumenti bili su jako nedostupni po radnjama. S druge strane, ta vremena su bila zahvalna u tome što su bili počeci. Ničega gotovo nije bilo. Bio je neki vakuum u kojem nije bilo teško uletjeti i postati neko. U trci gdje nema mnogo trkača nije teško pobijediti.“ ispričao je Redžić za Federalnu TV.

Nije, međutim, bilo jednostavno baviti se muzikom.

„Prilično se oskudijevalo. Bio je problem i nabaviti žice za instrument. Bila su vremena romantična na neki način. Sada je sve dostupno. Ima nekoliko radnji gdje nema šta nema od instrumenata. Čini mi se da su bila kreativnija vremena.“

Od fizike do Muzičke akademije

Prije nego što je muzika postala njegov životni poziv, Redžić je četiri godine studirao fiziku. Ipak, u jednom trenutku shvatio je da se više ne vidi u toj oblasti.

„Ja sam proveo četiri godine i položio dosta tih ispita. Međutim, bio sam toliko zaglibio u muziku da se više nisam vidio u fizici. Kolega Neno Jurin me nagovorio me da upišem Muzičku akademiju.”

„Bodo, Davor i ja smo, u stvari, prisvojili Indexe 1965. godine“

Redžić je u Indexe došao 1965. godine sa Slobodanom Bodom Kovačevićem, a prije toga svirao je u Lutalicama. Naglašava da nije bio dio prve postave Indexa.

„Ja nisam bio od samog početka. Ja bih rekao da smo Bodo, Davor i ja, u stvari, osvojili i prisvojili Indexe 1965. godine od te prvobitne postave. Jedno vrijeme su čak bile dvije grupe Indexa. Paralelno su na Jadranu dvije grupe Indexa svirale u isto vrijeme.“

Veliki utjecaj na sarajevsku muzičku scenu tog vremena imao je i Kornelije Bato Kovač.

„Kornelije Kovač je ključni čovjek koji je pokrenuo Sarajevo iz neke pospanosti, probudio tu sarajevsku mladež. Tada su se svirale strane pjesme, nije bilo domaćih autora.“

„Niko nikome nije podmetao nogu“

Govoreći o saradnji sa Slobodanom Bodom Kovačevićem i ostalim članovima Indexa, Redžić kaže da među njima nije postojalo rivalstvo koje bi sputavalo kreativnost.

„Da je bilo rivalstva, ne bih rekao, jer mi smo u tom smislu bili jako otvoreni. Ko god je htio, mogao je, ako ima pjesmu, doći, mi bismo je snimili. Nekad su to bile pjesme koje nam se nisu baš ni dopale, ali u tom smislu nismo bili zatvoreni. Niko nikome nije podmetao nogu.“

„Balada“ mu je ostala najdraža

Među brojnim pjesmama koje je tokom karijere stvarao, Redžić posebno izdvaja „Baladu“, koju je napravio zajedno s Bodom Kovačevićem.

„Mi smo tu pjesmu nekako svirali, otpjevali i preko telefona, i ona je valjda to snimila nekako na neki kasetofon i napravila taj divan tekst. To mi je nekako najdraže.“

Posebno emotivno govori o pjesmi „U ulici prkosa“, koju je napisao na tekst Zije Dizdarevića.

„Neki dan je bila godišnjica tog masakra kod Markala, pa su izveli tu moju pjesmu. Ja sam tu sa suprugom zajedno bio prisutan i pozvali su me da položim cvijeće pored spomen-ploče. Učinili su mi tu čast. To su trenuci koji vam život na neki način osmisle.“

„Bacila je sve niz rijeku“ sama je pronašla put do publike

Jedna od pjesama koja je nadživjela vrijeme u kojem je nastala jeste „Bacila je sve niz rijeku“, za koju je muziku napisao Redžić, a tekst Kemal Monteno.

„Ta pjesma je malo čudesna. Mi smo je snimili, stavili smo je na B-stranu. A-strana je bila Bodina pjesma 'Pogrešan broj'. Ali ta pjesma je sama, korak po korak, izbila u jednu od naših najuspješnijih pjesama.“

Redžić se osvrnuo i na priču koja se godinama vezuje za tekst pjesme – da govori o ljubavi Davorina Popovića i njegove djevojke iz gimnazijskih dana.

„Ima jedna neistina o tome, da tekst te pjesme govori o ljubavi između Davora i njegove djevojke iz gimnazijskih dana. Ta ljubav nije sretno završena, djevojka je otišla u Ameriku, dobila Fulbrightovu stipendiju i doktorirala, i danas je ona u Americi. Međutim, nije to tekst o njima.“

Kaže da mu se žena o kojoj se godinama govorilo kao o inspiraciji za pjesmu nedavno i lično javila.

„Nedavno mi je ona baš poslala e-mail gdje mi izražava nezadovoljstvo i tugu što se ona na taj način predstavlja. Nju je to prilično pogodilo. Ja sam joj odgovorio da se ne radi o njoj, ali u medijima se stalno navodi kao da jeste. Malo mi je krivo što i Davor nije to demantovao.“

Davorin Popović odrastao je u velikog pjevača

Govoreći o Davorinu Popoviću, Redžić se prisjetio da njihovo poznanstvo seže još iz osnovne škole.

„Ja sam sa Pjevačem išao u prvi razred osnovne škole. Tad nije bio Pjevač, a Pjevač je postao vremenom, kad je stvarno propjevao.“

Iza višedecenijskog zajedničkog rada, naglašava, stajalo je i veliko prijateljstvo.

„Divno je bilo družiti se s njim. Ipak smo tolike godine ostali zajedno, decenije. Nikad se nismo potukli. Znali smo se posvađati, reći neprikladne riječi jedan drugome, ali nikad se nismo potukli, što nije slučaj u nekim grupama. To samo govori o tom velikom prijateljstvu koje je stajalo iza toga.“

„Nismo bili svjesni da će te pjesme trajati“

Nakon više od šest decenija od početaka Indexa, Redžić kaže da tada nisu mogli pretpostaviti da će njihove pjesme nastaviti živjeti kroz nove generacije.

„Ja na samom početku taj posao nisam shvatao nikako ozbiljno. Meni je to bio hobi.“

Pogled mu je, kaže, promijenio Đorđe Novković.

„Jednom sam ušao u priču na tu temu sa Đorđem Novkovićem. On mi je u tom smislu negirao. On je posao shvatao jako ozbiljno i profesionalno i cijenio je taj posao. To sam naučio od njega, da ipak to nije tako zanemarljiv hobi, pogotovo kad se to vremenski potvrdi. Lijepo je kad čuješ da ti neko u nekom prostoru zapjeva pjesmu koja je stara preko 50 godina.“

„Mislim da je i sad Sarajevo prvak svijeta, ako ne prvak regije“

Iako s nostalgijom govori o vremenu u kojem su nastajali Indexi, Redžić ne smatra da Sarajevo danas nema kvalitetnu muzičku scenu.

„Ja mislim da se i sada dešavaju lijepe stvari u Sarajevu. Imate Letu štuke, imate Konvoj, imate Amiru Medunjanin, da ne govorimo o staroj gardi, o Dini Merlinu. Tako da ja mislim da je i sad Sarajevo prvak svijeta, ako ne prvak regije.“