Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća u saopćenju da se ove godine navršavaju 34 godine od zatvaranja logora Sušica kod Vlasenice, koji su 31. maja 1992. godine osnovale srpske snage a upravljali pripadnici vojske i lokalne milicije.

Od kraja maja do oktobra 1992. godine, logor je korišćen za zatočenje oko 8.000 nesrpskih civila iz Vlasenice i okolnih sela.

Prema dosijeu koji je objavio Fond za humanitarno pravo iz Beograda, bivši general Vojske Republike Srpske (VRS) Svetozar Andrić izdao je naređenje za osnivanje logora Sušica na osnovu odluke Vlade SAO Birač. Nakon osnivanja, upravnik je bio pripadnik stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica Veljko Bašić, dok je od početka juna do približno kraja septembra 1992., logorom komandovao Dragan Nikolić zvani „Jenki“, pripadnik voda specijalne policije pri SJB-u.

Nikolića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2005. pravosnažno osudio na 20 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za učešće u progonu, ubistvima, mučenju i silovanju bošnjačkih zatočenika u logoru Sušica. Na prijevremenu slobodu pušten je 2013. godine nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Preminuo je 2018. u Vlasenici.

Kako je opisano u presudi Draganu Nikoliću, logor Sušica sastojao se od dvije glavne zgrade i manje kuće. Zatočenici su bili smješteni u hangaru dimenzija 50x30 metara, u kojem je istovremeno boravilo između 300 i 500 ljudi. Drugi objekat je služio za skladištenje uniformi i oružja. Uslovi su bili izuzetno teški  računajući i pretrpani prostor i često pokvarenu hranu za zatočenike. Manja kuća služila je stražarima i komandantu za ispitivanje zatočenika.

U logoru su držani muškarci, žene i djeca, a katkad su bile zarobljene i cijele porodice. Žene i djeca su obično ostajali samo kratko vrijeme prije nego što bi ih prisilno premjestili na druge lokacije. Krajem juna 1992. velik broj zatočenih muškaraca prebačen je iz logora Sušica u logor Batković blizu Bijeljine. Stražari su svakodnevno surovo tukli zatočenike. Mnogi zarobljeni su umrli od posljedica premlaćivanja. Mnoge od zatočenih žena bile su seksualno zlostavljane uključujući i silovanja. Logorski stražari i drugi muškarci kojima je bio dozvoljen ulazak u logor često su noću izvodili žene iz hangara. Kada su se vraćale, bile su van sebe i traumatizovane.