Intervju za "Slobodnu Bosnu" s nosiocem liste SDP-a BiH za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH Damirom Mašićem o ravnomjernom razvoju, stabilnosti, Evropskoj uniji, infrastrukturi i životnom standardu.

Kažete da u svijetu geopolitičkog nemira nije vrijeme za eksperimente. Šta to konkretno znači za građane Federacije Bosne i Hercegovine?

-Tačno — nije vrijeme za eksperimente. U svijetu ratova, energetskih poremećaja i ekonomske neizvjesnosti, građani ne smiju biti taoci neodgovorne politike. Trebaju im sigurne plate i penzije, stabilne institucije, dostupno zdravstvo, pouzdana energija i jasan evropski pravac. To znači da građani imaju pravo na predvidivu ekonomsku politiku i vlast koja zna odlučiti kada je teško. Na globalnu nesigurnost ne odgovara se panikom, izolacijom niti povratkom na politiku zastoja. Odgovara se odgovornom politikom koja štiti radna mjesta, jača otpornost društva i drži Bosnu i Hercegovinu čvrsto na evropskom putu. Nije vrijeme za improvizaciju s ljudskim životima i novcem.

Često govorite o ravnomjernom razvoju. Kako to izgleda iz ugla birača u Sarajevu, Goraždu, Foči i Palama u Federaciji?

-Ravnomjeran razvoj znači da poštanski broj ne odlučuje o tome ima li čovjek liječnika, kvalitetnu školu, put, posao ili šansu da ostane. Federacija ne smije biti sistem u kojem se ulaganja, ustanove i prilike gomilaju tamo gdje je politički najlakše. Naša izborna jedinica mora biti povezana politikom koja jednako vidi urbane sredine, Goražde i povratničke zajednice. Tunel Hranjen mora biti završen u narednom mandatu, jer nije riječ samo o građevinskom projektu, nego o putu koji Goražde snažnije povezuje sa Sarajevom, tržištem, zdravstvenim uslugama i budućim razvojem. Svaka općina mora imati pravo na razvoj, a ne samo pravo da čeka.

SDP je postavio cilj najniže plate od 1.500 KM i najniže penzije od 1.000 KM. Zašto te brojke predstavljate kao pitanje stabilnosti, a ne samo socijalne politike?

-Zato što bez dostojanstvene plate i sigurne penzije nema ni stabilne porodice, ni potrošnje, ni privrede, ni ostanka ljudi. Plata od 1.500 KM i penzija od 1.000 KM moraju postati standard ispod kojeg se ne ide, a ne izborna poruka koja nestane nakon glasanja. Za to su potrebni zakon, fiskalna računica, odgovorna institucija i javni rok. SDP neće tražiti povjerenje na lijepu rečenicu, nego na plan koji se može provjeriti i mjeriti.

Kako Evropska unija postaje politika ostanka mladih, a ne tema koja se spominje samo u diplomatskim govorima?

-Evropski put ima smisla samo ako se osjeti u životu čovjeka: u boljem obrazovanju, sigurnijem poslu, pravednijim javnim konkursima, dostupnijem zdravstvu, bržoj administraciji i većoj šansi da mlada porodica ovdje planira budućnost. Ljudi ne odlaze zato što ne vole Bosnu i Hercegovinu; odlaze kada sistem ne nagrađuje rad i znanje. Zato je Evropska unija za nas politika ostanka, razvoja i uređenih pravila, a ne fotografija sa sastanka.

Koja infrastruktura danas najviše znači ostanak ljudi i ravnomjeran razvoj: cesta, željeznica, energija ili digitalna mreža?

-Sve su važne, ali infrastruktura se ne smije svesti na vrpcu i ceremoniju. Vrijedi tek kada skraćuje put do posla, bolnice, škole i tržišta; kada malom proizvođaču otvara kupca, a mladom čovjeku razlog da ne ode. Federaciji trebaju kvalitetne saobraćajnice, pouzdana energija i digitalna povezanost, ali svaki projekt mora imati jasan rok, budžet i dokaz da koristi ljudima izvan administrativnih centara. To je razvoj, a ne beton bez svrhe.

Plinske interkonekcije i energetska sigurnost ponovo su u središtu evropske politike. Koji je Vaš princip kada se odlučuje o velikim energetskim projektima?

-Energetska stabilnost nam je nužna, ali energetska nezavisnost je još važniji ključni princip i prioritet prema kojem se moramo postavljati. Prvi princip je interes Bosne i Hercegovine, drugi je potpuna javnost, a treći je evropska sigurnost snabdijevanja. Nema podrške aranžmanima u kojima se kriju vlasništvo, trošak, nadležnost ili odgovornost. Energetska otpornost nije apstraktna riječ: ona znači da domaćinstvo i privreda ne zavise od jedne rute, jednog zatvorenog dogovora ili nečije političke ucjene. Federacija mora birati projekte koji nas povezuju s Evropom, jačaju energetsku nezavisnost i sigurnost te mogu izdržati punu javnu provjeru.

Zdravstvo i zagađen zrak ljudi osjećaju svaki dan. Kako odgovorna politika mora odgovoriti na te probleme?

-Tako što će prestati mjeriti uspjeh brojem konferencija i početi mjeriti životom građana. Pacijentu treba lijek i pregled na vrijeme, a ne objašnjenje zašto sistem nije uspio. Građaninu treba čistiji zrak, a ne prebacivanje odgovornosti između Federacije i Kantona. Zato tražim javne liste čekanja, vidljiva ulaganja u zdravstvo, mjesečno praćenje mjera za kvalitet zraka i jasnu odgovornost svakog nivoa vlasti. Otpornost društva počinje zaštitom zdravlja.

Zašto tvrdite da SDP može nositi takvu politiku i zašto poručujete da nema povratka na staro?

-Zato što građanima ne nudimo povratak na blokade, improvizaciju i zatvorene političke dogovore. Nudimo odgovornu politiku koja se dokazuje rezultatom: propisom koji je usvojen, projektom koji je završen, javnim novcem koji se može pratiti i pravom koje građanin može ostvariti. SDP mora i hoće pristati na taj najstroži test. Ko ima rezultat, nema problem da ga pokaže; ko nema rezultat, nema pravo od građana tražiti slijepo povjerenje. Nije vrijeme za eksperimente, nego za stabilnost, razvoj i evropsku budućnost.

(SB)