Dana 27. i 28. septembra 1993. godine u sarajevskom hotelu "Holiday Inn" održan je Prvi bošnjački sabor, na kojem je vraćen historijski naziv "Bošnjak" umjesto naziva "Musliman". Sabor je poslužio i za raspravu o mirovnom planu Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga, koji je predviđao podjelu BiH na tri etničke republike.

O vraćanju historijskog imena postojala je potpuna saglasnost učesnika, gotovo bez rasprave. Znatno veće razlike postojale su oko toga kako definirati Bošnjake kao naciju i kako definirati Bosnu i Hercegovinu kao državu, pokazuje transkript rasprava koji predstavlja glavni izvor za ovaj tekst.

Raspravu je otvorio Edib Bukvić, član Izvršnog odbora SDA, tvrdnjom da je dotadašnja BiH sa tri naroda postala "nerealna i nemoguća" te da Bošnjaci trebaju definirati vlastitu nacionalnu državu. U uvodnom govoru Alija Isaković rekao je da ne osjeća potrebu da objašnjava "tradicionalno ime Bošnjak, ime jezika bosanskog i ime zemlje Bosne i Hercegovine", dodavši da ga samo promovira "kao prirodno pravo na tradiciju". Muhamed Filipović naveo je da su "Bošnjaci nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država, kao povijesni subjekat bila".

Rasprava o mirovnom planu i podjeli BiH

Najveći dio Sabora bio je posvećen raspravi o prihvatanju ili odbijanju ženevskog mirovnog paketa. Bukvić je upozorio da se zbog kratkoročnih olakšanja ne smije donijeti odluka koja bi "budućnost sviju nas učinila nesnošljivom", ocijenivši da je dosadašnji cilj – cjelovita BiH između Une i Drine – postao neostvariv te da je neophodno definirati "realan, dohvatljiv i ostvariv cilj" za muslimanski narod.

Nijaz Duraković, član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), upozorio je da bi prihvatanje plana značilo mir "uz poniženje, uz nepravdu, uz dalje etničko čišćenje", te da se zapravo ne radi o etničkoj podjeli, već o "pljački teritorija države BiH".

Bakir Alispahić smatrao je da ponuđena rješenja ne pružaju garancije da će odgovorni za genocid i zločine protiv čovječnosti biti procesuirani, upozoravajući da bi manjinsko stanovništvo, posebno muslimansko, ostalo izloženo represalijama.

Premijer RBiH Haris Silajdžić iznio je pravni argument, navodeći da je Rezolucijom 859 Savjet bezbjednosti UN-a potvrdio da promjena naziva i unutrašnjeg uređenja ne dovodi u pitanje međunarodnopravni kontinuitet i subjektivitet BiH niti njeno članstvo u UN-u.

Više govornika – među njima Ejup Ganić, Ismet Habibović, Fahrudin Salihović ispred delegacije Srebrenice i Tarik Sadović iz Trebinja – iznosili su konkretne teritorijalne i humanitarne argumente, od statusa Neuma i izlaza na more do sudbine prognanih iz istočne Bosne.

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović zaključio je raspravu obrazloženjem da je odbijanje plana najčešće bilo motivirano nevraćenim teritorijama, ocijenivši da bi većina naroda, "naročito ona izbjegla većina", tražila povrat teritorija kao uvjet za prihvatanje mira.

Rezultati glasanja

Na kraju sjednice, otvorene za javnost, saopćeni su rezultati glasanja sabornika: za prihvatanje plana glasala su 53 sabornika, protiv 78, odnosno 22,30 posto, dok je 218 glasova, ili 62,64 posto, bilo za prihvatanje plana uz uvjet da se silom vrati okupirana teritorija RBiH.

Iz rezultata proizlazi da je većina sabornika bila za nastavak rata i odbijanje ženevskog plana o podjeli BiH na tri republike. Protiv prihvatanja plana govorio je i podatak da bi bošnjački dio obuhvatao svega 22 posto zemljoradnički obradive zemlje, kao i da bi se time legitimizirale RS i Herceg-Bosna, dok bi povratak izbjeglica ostao neizvjestan.