Poznat je pod nadimcima poput „Trezor sudnjeg dana“ i „Trezor kraja svijeta“, ali Fuad Gaši, koji od juna ove godine koordinira rad Svalbardskog globalnog trezora sjemena, radije o ovoj ustanovi govori na nešto drugačiji, optimističniji način.

Za njega je riječ o svojevrsnom spremištu znanja koje čuva biodiverzitet poljoprivrednih kultura i genetski materijal od kojeg bi u budućnosti mogle zavisiti prehrambene potrebe čovječanstva.

Gaši, 46-godišnji profesor genetike i oplemenjivanja biljaka, rođen je u Bosni i Hercegovini. Tokom rata u BiH devedesetih godina kao izbjeglica otišao je u Švedsku. Kasnije se vratio u domovinu, gdje je studirao poljoprivredne nauke i genetiku, a potom se zaposlio na Univerzitetu u Sarajevu.

Još tokom studija zainteresovao se za rad sjemenskih banaka, koje čuvaju različite sorte biljnih vrsta. Uključio se u projekt SEEDnet, regionalnu inicijativu posvećenu razvoju banaka gena u zemljama jugoistočne Evrope.

Godine 2008. pokrenuo je prvu biljnu banku gena u Bosni i Hercegovini. Tokom pandemije koronavirusa banka se, međutim, suočila s finansijskim poteškoćama.

Tadašnji koordinator Svalbardskog globalnog trezora sjemena Åsmund Asdal ohrabrio je Gašija da duplikate sjemena iz sarajevske banke pošalje u projekt BOLD, koji se bavi očuvanjem biodiverziteta i njegovim korištenjem za razvoj i unapređenje života, te da dodatni set sjemena pohrani u čuveni norveški trezor.

Gaši tada nije mogao ni pretpostaviti da će nekoliko godina kasnije upravo on naslijediti Asdala na čelu Svalbardskog trezora.

Danas se u ovoj svojevrsnoj „Nojevoj arci sjemena“, koja djeluje od 2008. godine, čuva više od 1,4 miliona uzoraka sjemena.

„Ne stavljamo sve u jednu korpu“

Gaši je nedavno boravio u španskoj Valenciji, gdje je učestvovao na osmom ftalks Food Summitu, skupu stručnjaka, kompanija, investitora i startupa posvećenom budućnosti prehrambenog sistema.

U svom izlaganju upozorio je da gubitak raznolikosti poljoprivrednih kultura čini prehrambene sisteme ranjivijim, a istovremeno smanjuje raznovrsnost hrane koju ljudi konzumiraju.

Govorio je i o ulozi Svalbarda u prilagođavanju budućih poljoprivrednih kultura novim klimatskim uslovima.

Govoreći o svojim prvim mjesecima na čelu trezora, Gaši je iskustvo opisao kao veoma uzbudljivo.

„Najzanimljivija stvar u ovom poslu je koliko je raznolik. Svake sedmice na moju listu dolazi nešto novo“, rekao je.

Iako još uvijek uči, Gaši je i prije dolaska na Svalbard imao iskustvo vođenja banke gena.

Do ove pozicije došao je nakon što je 2024. godine uzeo slobodnu godinu od predavanja i odlučio napraviti profesionalni zaokret. Radio je u farmaceutskoj kompaniji Novo Nordisk na projektima povezanim sa sirovinama koje se koriste u proizvodnji lijekova.

Kada mu je njegov prethodnik Asdal saopćio da odlazi u penziju, Gaši se zainteresovao za poziciju.

„Pomislio sam da posao na kojem svi izgleda žele ostati do penzije mora biti poseban“, kazao je.

Prvi susret sa svjetskim trezorom sjemena

Gaši je Svalbard prvi put posjetio 2024. godine kao gost, kada je iz Sarajeva dopremio sjeme za pohranu.

Tada je vidio samo vanjski dio kompleksa. Unutrašnjost je prvi put posjetio u junu 2026. godine, nakon što je preuzeo funkciju koordinatora.

Ulazak u trezor opisuje kao posebno iskustvo, posebno zbog činjenice da se vrata skladišta otvaraju samo nekoliko puta godišnje.

„Ako zastanete na trenutak i razmislite o tome šta radite – o sjemenkama koje su rezultat pažljive selekcije i generacija poljoprivrednika koji se time bave hiljadama godina, o tome da ste ispod planine blizu Sjevernog pola – sve je prilično impresivno“, rekao je.

Šta se zapravo čuva na Svalbardu?

Svalbardski globalni trezor nije klasična banka sjemena. Njegova glavna uloga je da služi kao sigurnosna kopija za sjemenske banke širom svijeta.

„Naša najvažnija funkcija je pomoći bankama gena da zaštite svoj materijal, jer one održavaju biodiverzitet koji nam omogućava razvoj novih sorti usjeva“, objasnio je Gaši.

Države koje žele pohraniti sjeme u trezoru potpisuju sporazum i moraju ispuniti određene uslove.

Jedno od osnovnih pravila jeste da sjeme koje šalju u Svalbard već mora biti pohranjeno i na drugoj lokaciji. Cilj je izbjeći situaciju u kojoj bi sav genetski materijal bio pohranjen na jednom mjestu.

„Ne želimo staviti sve sjeme u jednu korpu“, kazao je Gaši, dodajući da se istovremeno potiče saradnja između različitih banaka gena.

Materijal koji se čuva treba ostati dostupan istraživačima, obrazovnim ustanovama i svima koji žele reproducirati određenu biljku.

Sjemenke se čuvaju na minus 18 stepeni

Nakon što stignu u trezor, sjemenke se praktično ne diraju.

„Mi smo poput crne kutije. Ne diramo sjeme; samo ga čuvamo na temperaturi od -18 stepeni Celzijusa, što mu omogućava da traje veoma dugo“, objasnio je Gaši.

Banke gena u zemljama porijekla odgovorne su za uzgoj sjemena i provjeru njegove klijavosti.

U tri skladišne komore Svalbardskog trezora može biti pohranjeno ukupno oko 4,5 miliona uzoraka. Trenutno se tamo nalazi više od 1,4 miliona uzoraka, pri čemu je jedna komora već popunjena, a druga se počela koristiti.

Trezor nastoji izbjeći nepotrebno dupliciranje materijala i prvenstveno pohranjuje jedinstvene uzorke.

„Čuvamo historiju poljoprivrede“, rekao je Gaši.

Šta gubimo kada izgubimo jednu sjemenku?

Prema njegovim riječima, gubitak jedne sorte znači i gubitak potencijala.

Izgubljena sorta možda bi jednog dana mogla poslužiti za razvoj nove sorte otporne na bolest koja ugrožava proizvodnju hrane ili one koja bi se bolje prilagodila klimatskim promjenama.

„Svaka sjemenka je dragocjena jer su bile potrebne generacije da se razvije. To je živi organizam koji se prilagodio određenim uslovima i sadrži kompletan genetski materijal“, kazao je.

Važno je, međutim, sačuvati i znanje povezano s određenom biljkom.

Banke gena zato čuvaju i takozvano tradicionalno znanje o načinu uzgoja pojedinih sorti. Kada se sjeme ponovo uzgaja, bilježe se njegove karakteristike i podaci se pohranjuju u baze.

„Najbogatija banka sjemena nije nužno ona s najraznovrsnijim materijalom, već ona koja najbolje razumije ono što čuva“, smatra Gaši.

Klimatske promjene predstavljaju dodatni izazov

Svalbardski trezor projektovan je s dugoročnom perspektivom. Ulaz u kompleks nalazi se oko 130 metara iznad nivoa mora, što znači da bi ostao iznad mora čak i u scenariju značajnog rasta nivoa mora.

Ipak, Gaši upozorava da nije dovoljno samo sačuvati biodiverzitet u trezoru.

„Užasno je što gubimo biodiverzitet. Iako ga možemo sačuvati u trezoru, on ne bi trebao biti ograničen na ovaj prostor – trebao bi biti na poljima“, poručio je.

Svrha trezora jeste da posluži u slučaju katastrofe, čak i kada ona nije globalnih razmjera. Ali za razvoj otpornih poljoprivrednih kultura potrebno je osigurati njihovo razmnožavanje, a za to je neophodna široka genetska baza.

„Potrebna nam je ta raznolikost“, istakao je Gaši.

Govoreći o budućim prijetnjama, Gaši je povukao paralelu između klimatskih promjena i strahova povezanih s razvojem umjetne inteligencije.

Prema njegovom mišljenju, ljudi prirodno nisu skloni dugoročnom planiranju. Međutim, savremeno društvo raspolaže tehnologijama koje mogu imati ogroman utjecaj na okoliš.

„Sada smo u fazi civilizacije u kojoj možemo napraviti veliku štetu svom staništu i zato moramo biti bolji u dugoročnom razmišljanju“, zaključio je Gaši.