Bakir Krajinović, klimatolog Federalnog-hidrometeorološkog zavoda, u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ upozorio je na ekstremne vremenske prilike te nedostatak oborina u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi i o vremenskoj prognozi za zimu ali i temperaturnim rekordima u BiH.

Nedavne kiše u Bosni i Hercegovini donijele su osvježenje, no nedavno ste kazali kako nisu ni blizu dovoljne za obnavljanje praznih podzemnih akumulacija. Što nam prognoze Federalnog hidrometeorološkog zavoda donose za nastavak jeseni – prijeti li nam dugoročni nedostatak padavina i nastavak redukcija vode?

-Iako su padavine krajem septembra donijele kratkotrajno osvježenje, one nisu bile dovoljne da nadoknade višemjesečni deficit koji se akumulirao tokom proljeća i ljeta. Nakon izrazito vlažnog marta uslijedio je niz od pet uzastopnih mjeseci sa količinama padavina ispod višegodišnjeg prosjeka, pri čemu je u periodu april–august palo gotovo 40 % manje padavina od uobičajenih. Upravo zbog takvog dugotrajnog deficita podzemne akumulacije ostale su značajno ispražnjene i njihov oporavak zahtijeva duži period ravnomjerno raspoređenih padavina.

Prema trenutnim sezonskim prognozama Federalnog hidrometeorološkog zavoda, nastavak jeseni ne ide u prilog brzom oporavku vodnih zaliha. Sva tri jesenja mjeseca imaju izražen signal za količine padavina ispod višegodišnjeg prosjeka. Septembar je to već potvrdio sa znatno manjim količinama padavina od uobičajenih za ovo doba godine, dok se za oktobar očekuje oko 75 % prosječnih količina, a za novembar svega oko 50 % prosječnih padavina. Takav raspored padavina mogao bi usporiti obnavljanje podzemnih voda i izdašnosti izvorišta.

Hoće li doći do nastavka ili uvođenja redukcija vode zavisit će prije svega od lokalnog stanja izvorišta i vodovodnih sistema. Međutim, ukoliko se prognozirani manjak padavina ostvari, oporavak podzemnih akumulacija bit će sporiji nego što je uobičajeno, pa će pojedina područja i dalje biti izložena povećanom riziku od problema u vodosnabdijevanju. S druge strane, sezonske prognoze predstavljaju vjerovatnoću prevladavajućih klimatskih uslova, pa se unutar mjeseca i dalje mogu javiti pojedinačni periodi sa obilnijim padavinama, koji ipak sami po sebi ne mogu u kratkom roku nadoknaditi višemjesečni deficit.

Svjedočimo drastičnim oscilacijama, od proljetnih poplava do presušenih vodotoka potkraj ljeta. Gdje se trenutni broj uzastopnih sušnih dana u zemlji kotira u odnosu na povijesne rekorde i idemo li ka tome da 2026. godina službeno postane jedna od najekstremnijih do sada?

-Ova godina vrlo dobro pokazuje ono na što klimatolozi upozoravaju već duži niz godina, ne govorimo više samo o porastu temperature, nego o sve izraženijim oscilacijama između sušnih i vlažnih perioda. U kratkom vremenu možemo imati obilne padavine koje uzrokuju bujične poplave, a zatim višesedmične periode gotovo bez padavina, što dovodi do naglog pada vodostaja i problema u vodosnabdijevanju.

Kada je riječ o uzastopnim sušnim danima, oni se razlikuju od mjesta do mjesta, ali podaci pokazuju da je tokom 2026. godine u većem dijelu Bosne i Hercegovine zabilježen izrazito dug period bez značajnijih padavina. Takvi događaji više nisu rijetkost. Analize WB CAP platforme, zasnovane na klimatskim podacima i projekcijama za Bosnu i Hercegovinu, pokazuju da klimatske promjene povećavaju vjerovatnoću dužih sušnih perioda, posebno tokom ljeta i početkom jeseni. Istovremeno raste intenzitet padavina kada se one dogode, što znači da će kiša sve češće padati u kraćim, ali mnogo intenzivnijim epizodama.

Upravo zbog toga danas možemo imati situaciju da ukupna godišnja količina padavina ne odstupa značajno od prosjeka, a da ipak trpimo ozbiljne posljedice suše. Razlog je njihov nepovoljan vremenski raspored, dugi sušni periodi prekidaju se kratkotrajnim vrlo obilnim padavinama koje uglavnom brzo otiču površinom, umjesto da se postepeno infiltriraju u tlo i obnavljaju podzemne akumulacije.

Da li će 2026. godina biti službeno svrstana među najekstremnije, moći ćemo potvrditi tek nakon završetka godine i završne klimatološke analize. Međutim, već sada možemo reći da je riječ o godini sa izrazito izraženim klimatskim kontrastima, od proljetnih poplava do dugotrajne ljetne suše, što je upravo obrazac koji klimatski modeli za Bosnu i Hercegovinu projiciraju kao sve češći u uslovima daljnjeg zagrijavanja klime.

Zime su u našoj regiji posljednjih godina sve siromašnije snijegom u nižim predjelima, a globalno se sve više govori o utjecaju fenomena poput na zimu El Niña 2026/2027. Kakve signale trenutno daju klimatski modeli za predstojeću zimsku sezonu u BiH i možemo li uopće očekivati pravi zimski ambijent?

-Posljednjih godina zaista primjećujemo da zime u Bosni i Hercegovini postaju toplije, posebno u nižim predjelima, zbog čega se smanjuje broj dana sa snježnim pokrivačem. Međutim, to ne znači da snijeg nestaje ili da više ne možemo imati vrlo obilne snježne epizode. Naprotiv, u toplijoj atmosferi ima više vodene pare, pa kada se steknu uslovi za snijeg, on može pasti u vrlo velikim količinama u kratkom vremenu.

To potvrđuju i naši podaci. Sarajevo je u novijoj historiji zabilježilo rekordne visine snijega 1999. godine, a zatim ponovo tokom izrazite snježne epizode 2012. godine. Sličan primjer imali smo i u Krajini, gdje je Bihać 2018. godine zabilježio jednu od najvećih visina snježnog pokrivača u posljednjim decenijama. Dakle, klimatske promjene ne znače manje ekstrema, nego upravo suprotno, manje je dana sa snijegom, ali raste vjerovatnoća intenzivnih snježnih događaja kada se ostvare odgovarajući meteorološki uslovi.

Što se tiče predstojeće zime, prerano je govoriti o vremenskoj prognozi. Pouzdane prognoze vremena ograničene su na desetak dana, dok sezonske prognoze daju informacije o vjerovatnoći da određeni period bude topliji, hladniji, sušniji ili vlažniji od prosjeka. Pouzdane informacije o izgledima vremena za zimu koja tek dolazi objavićemo početkom decembra.

Posljednjih sedmica mnogo se govori o mogućem uticaju El Niña na zimu 2026/2027. Važno je naglasiti da El Niño nema direktan uticaj na vrijeme u Bosni i Hercegovini. Riječ je o pojavi zagrijavanja površine tropskog Pacifika koja mijenja globalnu cirkulaciju atmosfere. Ti poremećaji potom indirektno utiču i na Evropu preko promjena položaja mlazne struje, rasporeda ciklona i anticiklona te obrazaca atmosferske cirkulacije. Međutim, na vrijeme u našem dijelu Evrope istovremeno djeluju brojni drugi faktori, poput Sjevernoatlantske oscilacije, Arktičke oscilacije, temperature Sredozemnog mora i lokalne sinoptičke situacije. Zbog toga se uticaj El Niña u Bosni i Hercegovini ne može posmatrati kao jednoznačan niti se iz njegove pojave može zaključiti kakva će biti naša zima. WMO posebno naglašava da jačina El Niña ne znači automatski i jačinu njegovog uticaja u svakom pojedinom regionu svijeta.

Svjetska meteorološka organizacija očekuje da će se snažan El Niño zadržati tokom zime 2026/2027. i dodatno povećati vjerovatnoću iznadprosječno visokih globalnih temperatura te doprinijeti većoj učestalosti klimatskih ekstrema širom svijeta. Istovremeno, višegodišnje klimatske projekcije pokazuju da će period 2026–2030. vrlo vjerovatno biti među najtoplijim otkako postoje instrumentalna mjerenja, uz povećanu vjerovatnoću novih temperaturnih rekorda i češćih ekstremnih vremenskih događaja.

Za Bosnu i Hercegovinu to znači da i u budućnosti možemo očekivati nastavak trenda toplijih zima sa manje dana pod snježnim pokrivačem u nižim predjelima. Istovremeno, kada se ostvare uslovi za prodor hladnog zraka i dovoljno vlage, ne treba isključiti mogućnost vrlo obilnih snježnih padavina, pa čak ni novih rekorda. Upravo je to jedno od obilježja klimatskih promjena, prosječne vrijednosti se mijenjaju, ali ekstremni događaji postaju izraženiji i češći.

Budući da loša infrastruktura te loše podzemne instalacije, zastarjele i propusne cijevi dodatno pogoršavaju situaciju u ovakvim ekstremnim klimatskim uvjetima, koje ključne korake država i građani moraju hitno poduzeti kako bi se prilagodili ovim novim klimatskim uvjetima?

-Klimatske promjene više nisu scenarij budućnosti, već realnost koju već osjećamo. Dugoročne analize mjerenja, kao i klimatske projekcije za Bosnu i Hercegovinu, vrlo jasno pokazuju da će rizici povezani sa vremenskim i klimatskim ekstremima u narednim decenijama postajati sve učestaliji i izraženiji. Očekuju se učestaliji i duži toplotni valovi, duži sušni periodi, ali istovremeno i češće epizode vrlo intenzivnih padavina koje u kratkom vremenu mogu izazvati bujične poplave.

Iz perspektive meteorologije i klimatologije najvažniji korak je da se rezultati klimatskih analiza i projekcija ozbiljno shvate i uključe u planiranje razvoja. Klimatski modeli nisu predviđanja pojedinačnih događaja, već pokazuju smjer u kojem se klima mijenja. Oni danas predstavljaju jedan od najvažnijih alata za procjenu budućih rizika i planiranje mjera prilagođavanja.

Zato je neophodno nastaviti ulagati u razvoj meteorološkog i klimatološkog sistema, jačanje mreže mjerenja, unapređenje numeričkih modela, sistema ranog upozoravanja i klimatskih servisa koji omogućavaju da se informacije o očekivanim rizicima pravovremeno dostave institucijama, privredi i građanima.

Istovremeno, svi skupa trebamo biti svjesni da će ekstremne vremenske pojave postajati sve češće. Praćenje službenih prognoza i upozorenja Federalnog hidrometeorološkog zavoda i drugih nadležnih službi, kao i prilagođavanje svakodnevnih aktivnosti meteorološkim upozorenjima, postaje važan dio života u uslovima promijenjene klime.

Najvažnija poruka je da klimatske promjene nisu nešto što će se dogoditi u budućnosti, one se već događaju. Dugoročni podaci i klimatski modeli dosljedno ukazuju da će rizici od ekstremnih vremenskih pojava biti sve prisutniji i ozbiljniji. Upravo zbog toga rezultate klimatskih analiza treba posmatrati kao stručnu osnovu za planiranje i donošenje odluka, a ne kao upozorenja koja možemo odgađati za neka buduća vremena.

Često spominjete da apsolutni temperaturni rekord u Bosni i Hercegovini od 46,2 °C, koji je izmjeren u Mostaru davne 1901. godine, još uvijek službeno stoji neoboren. S obzirom na sve intenzivnije toplotne valove posljednjih godina, koliko smo se blizu primakli toj vrijednosti i u kojim gradovima?

-Apsolutni temperaturni rekord Bosne i Hercegovine i dalje iznosi 46,2 °C i izmjeren je u Mostaru 31. jula 1901. godine. Iako taj rekord još uvijek nije oboren, posljednjih godina mu se približavamo češće nego ikada ranije.

Podaci Federalnog hidrometeorološkog zavoda pokazuju da su u posljednjim decenijama brojne meteorološke stanice oborile svoje apsolutne rekorde maksimalne temperature. Tako je Mostar dostigao 43,1 °C, Bihać 42,0 °C, Zenica i Stolac 41,6 °C, Tuzla 40,7 °C, Gradačac 40,5 °C, Drvar 40,2 °C, Sanski Most, Jajce i Sarajevo 40,0 °C. To pokazuje da temperature iznad 40 °C više nisu rezervisane samo za Hercegovinu, nego se sve češće javljaju i u sjevernim, centralnim i zapadnim dijelovima Bosne.

Posebno je važno naglasiti da se rekordi posljednjih godina obaraju sve bržim tempom. Tokom posljednje dvije decenije veliki broj meteoroloških stanica zabilježio je svoje najviše temperature otkako postoje mjerenja. Istovremeno, sličan trend prisutan je i u Evropi. Posljednjih godina oboreni su nacionalni temperaturni rekordi u brojnim državama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Njemačku, Španiju, Portugal i Italiju, što potvrđuje da se ekstremni toplotni valovi intenziviraju na nivou cijelog kontinenta.

Posebno zabrinjava činjenica da se posljednjih decenija temperaturni rekordi obaraju sve brže. Samo u posljednjih nekoliko godina brojne meteorološke stanice zabilježile su nove mjesečne ili sezonske rekorde, a trend porasta maksimalnih temperatura prisutan je širom Bosne i Hercegovine.

Slična situacija je i na evropskom nivou. Posljednjih godina nacionalni temperaturni rekordi oboreni su u brojnim državama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Njemačku, Španiju, Portugal i Italiju, što potvrđuje da klimatske promjene povećavaju vjerovatnoću sve intenzivnijih i dugotrajnijih toplotnih valova.

Klimatske projekcije za našu zemlju, izrađene korištenjem podataka sa regionalne Western Balkans Climate Adaptation Platfore, pokazuju jasan trend porasta maksimalnih ljetnih temperatura od približno 0,5 °C po deceniji. Zbog toga rekord od 46,2 °C danas više ne možemo posmatrati kao vrijednost koju je nemoguće dostići. Klimatske projekcije za Bosnu i Hercegovinu ukazuju na nastavak porasta temperature zraka, povećanje broja veoma toplih dana i intenzivnije toplotne valove. To, naravno, ne znači da će rekord biti oboren već narednog ljeta, ali znači da se vjerovatnoća za novi apsolutni temperaturni rekord povećava.

Moramo biti spremni i na mogućnost da Bosna i Hercegovina u narednim godinama dobije novi apsolutni temperaturni rekord. Iskustva iz Evrope pokazuju da su vrijednosti koje su se donedavno smatrale gotovo nedostižnim danas postale stvarnost u brojnim državama. Zbog toga klimatske analize i projekcije ne treba posmatrati kao upozorenja za daleku budućnost, već kao realan pokazatelj promjena kojima se moramo prilagoditi.

Također, pamtimo ekstremne zimske situacije poput one iz februara 2012. godine. Koliko iznose povijesni rekordi u visini snježnog pokrivača za veće gradove u BiH i koliko se današnja dinamika snijega na bh. planinama udaljila od tih maksimuma?

-Historijski podaci pokazuju da Bosna i Hercegovina i danas može doživjeti izuzetno obilne snježne padavine, uprkos tome što su zime u prosjeku sve toplije. Rekordne visine snježnog pokrivača zabilježene su u različitim periodima, od snježnih zima šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, preko decembra 1999., januara 2000. i februara 2012., pa sve do februara 2018. godine u Krajini. Tako je Sarajevo dostiglo 90 cm u decembru 1999. i čak 107 cm u februaru 2012., Bihać 110 cm u januaru 2005. i 107 cm u februaru 2018., Tuzla 97 cm u februaru 1984., Mostar 85 cm u februaru 2012., Ivan-sedlo 172 cm, a Bjelašnica čak 296 cm snježnog pokrivača. Istovremeno, dugoročne klimatološke analize jasno pokazuju da se broj dana sa snježnim pokrivačem, posebno u nižim predjelima Bosne i Hercegovine, kontinuirano smanjuje usljed globalnih promjena koje se odražavaju i kod nas u Bosni i Hercegovini. Drugim riječima, klimatske promjene ne znače nestanak snijega, već promjenu njegovog režima, manje dana sa snijegom, ali i dalje mogućnost vrlo intenzivnih snježnih epizoda, pa čak i novih rekorda kada se istovremeno ostvare uslovi za prodor hladnog zraka i dovoljno vlage. Ovaj obrazac je jedno od karakterističnih obilježja klimatskih promjena: prosječne vrijednosti se smanjuju, dok ekstremni događaji ostaju mogući, a u pojedinim slučajevima postaju još izraženiji.

Ako bih iz svega ovoga trebao izdvojiti jednu poruku, onda je to da klimatske promjene više nisu tema budućnosti nego sadašnjosti. Posljednjih godina svjedočimo sve češćim i intenzivnijim toplotnim valovima, dugotrajnim sušama, ekstremnim padavinama, poplavama i snježnim epizodama. Nijedan pojedinačni događaj ne možemo pripisati isključivo klimatskim promjenama, ali dugoročni nizovi mjerenja i klimatske projekcije nedvosmisleno pokazuju da takvi događaji postaju sve vjerovatniji i sve intenzivniji. Zato je danas važnije nego ikada da odluke donosimo na osnovu naučnih analiza i pouzdanih podataka. Klima se neće prilagođavati nama, mi se moramo prilagoditi klimi. Što prije prihvatimo tu činjenicu i počnemo planirati na osnovu stručnih analiza, to ćemo biti spremniji da zaštitimo živote, prirodne resurse i razvoj društva u decenijama koje dolaze.

(M.I.)