Dubrovački kraj prisjeća se početka agresije na grad i jug Hrvatske. Tog 1. oktobra 1991. godine više od 13 hiljada pripadnika Jugoslovenske narodne armije, uz podršku rezervista iz Srbije i Crne Gore, napalo je Dubrovnik s kopna, mora i iz zraka.

Prema historijskim podacima, u agresorskim snagama učestvovali su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa, 9. Vojno-pomorskog sektora Boka, kao i ratno zrakoplovstvo. U napadu je korišteno više od 120 teških artiljerijskih oruđa, oko 100 tenkova te pedesetak oklopnih transportera.

Foto: Privatna arhiva

Žrtve u prvim danima opsade

Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode. Agresor je bombardovao Centar za obavještavanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova JNA pale su na Bosanku, brdo Srđ i Mokošicu, a stanovnici grada suočili su se s prvom informativnom i infrastrukturnom blokadom.

U prvoj sedmici oktobra život je izgubilo 27 dubrovačkih branilaca i civila, a stotinu ih je ranjeno. Jedan od tadašnjih dobrovoljaca prisjetio se tih dana.

"Iako smo svi znali da je rat neizbježan, nismo mogli znati da će se to dogoditi baš toga dana. Ja sam, recimo, krenuo na posao kao i uvijek, a onda je započelo raketiranje Srđa. Oni su mislili da će nas 'odraditi' u roku od dva do tri dana. Mi nismo tako mislili", kazao je, prilažući dokument s oznakom "vojna tajna" naslovljen na Blagoja Adžića, u kojem se navodi kako će operacija u Dubrovniku biti okončana za dva-tri dana.

Foto: Privatna arhiva

Odlučan otpor stanovnika

Iako je JNA imala ogromnu prednost u ljudstvu i tehnici, računala je bez odlučnosti i otpora stanovnika ovog grada. Mnogi su bili obični ljudi koji su preko noći postali branioci.

"Toga jutra sam odustao od odlaska na posao i odmah se uputio u ured za obranu. Odmah sam se stavio na raspolaganje. Rekao sam im 'dajte mi nešto, bilo što', misleći na oružje. Međutim, otpravili su me kući, ali su me onda ipak naknadno pozvali i rekli da se hitno javim. Onoga trenutka kada sam zadužio 'tandžaru', za mene je započeo rat", ispričao je.

Branioci su se uputili prema Konavlima, gdje su se slabo naoružani našli u gotovo bezizlaznoj situaciji, a na lokaciji ih je dočekao izrešetan kombi. Strah su osjećali sve dok iznad njih nije proletjela granata i zabila se u brdo, nakon čega je, kako ističu, nestala panika, a započelo "vatreno krštenje".

Na gotovo stotinu kilometara ratišta bilo je tek između 700 i 750 branilaca. U mjesecima koji su uslijedili na grad je palo više od pet hiljada projektila, a najteži napad dogodio se 6. decembra, kada je samo na historijsku jezgru palo više od 600 granata. Uništeni su kulturni spomenici, spaljeno je više od dvije hiljade kuća, a bez doma je ostao 7.771 stanovnik. Tokom cijele agresije poginula su 184 branioca i 92 civila, dok je ranjeno više od 1.500 osoba.

Izvor: dnevno.hr