Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" govori o rezultatima mandata, plaćama, penzijama, zaduživanju i slučaju Autoceste FBiH. Uoči izbora odgovara na pitanja o političkim partnerstvima, ishodu pokušaja spašavanja Nove Željezare Zenica i ciljevima koje postavlja za eventualni naredni mandat.

Premijeru, nekoliko dana je do izbora. Kada danas podvučete crtu pod mandat Vlade Federacije, šta smatrate najvažnijim rezultatom i na temelju čega očekujete da građani mjere ono što ste uradili?

-Mislim da je najpoštenije da građani ne govorimo šta bi trebali misliti o našem mandatu, nego da im pokažemo što smo uradili. Na kraju, rezultate najbolje je mjeriti onim što ljudi danas imaju, koriste i osjećaju.

Minimalna plata povećana je sa 596 na 1.027 KM. Najniža penzija sa 424 na 692 KM. Dječiji dodatak sa 117 na 195 KM. Za svako novorođeno dijete osigurali smo 1.000 KM, povećali naknade roditeljima njegovateljima i neratne invalidnine. To su promjene koje direktno ulaze u kućni budžet i svakodnevni život ljudi.

Ali se nismo bavili samo socijalnim politikama. Više od 9O milijuna KM usmjereno je na podršku malim i srednjim poduzećima. Iza tog novca nisu samo budžetske stavke. Iza njega su porodični obrti, ljudi koji su pokrenuli vlastiti posao, mladi koji su svoju ideju pretvorili u biznis i radna mjesta koja su ostala u našim lokalnim zajednicama.

U poljoprivredi smo tijekom mandata usmjerili više od 550 milijuna KM, što je rekordno izdvajanje. Posebno smo otvorili prostor za mlade poljoprivrednike, žene, mala gazdinstva, ruralni razvoj i organsku proizvodnju. Željeli smo da podrška ne bude samo pomoć kada je teško, nego ulaganje u ljude koji proizvode i žive od svog rada.

Istovremeno smo snažno ulagali u razvoj Federacije. Kantonima je usmjereno više od 8,2 milijarde KM, au putnu infrastrukturu više od 962 milijuna. Otvoreno je 29 kilometara duga dionica Koridora Vc, u narednih desetak dana još 10 km, uključujući Most Hercegovinu i tunel Bosna. To su kilometri koje ljudi danas mogu vidjeti i koristiti.

Namjenska industrija je u međuvremenu postala jedna od najdinamičnijih izvoznih grana Federacije. Njeni prihodi su za četiri godine udvostručeni, a samo osam kompanija u prvih šest mjeseci ove godine ostvarilo je više od 212 milijuna KM prihoda. Iza tih brojeva su radna mjesta, domaći dobavljači, inženjeri, transport i izvoz.

U turizam smo također počeli ozbiljnije ulagati. Proračun za razvoj turizma povećan je za dva na 5,36 milijuna KM u 2026. godini, uz rekordne turističke rezultate.

I, naravno, posebnu obavezu imamo prema ljudima koji su branili ovu zemlju. Unaprijedili smo njihova materijalna prava i riješili pitanje boračkog dodatka, za koji je predviđeno oko 234,7 milijuna KM. Vrlo brzo bi trebala biti i Uredba o pokretačima otpora. Smatram da zahvalnost prema borcima ne smije ostati samo na riječima. Ona mora imati konkretan izraz u pravima koja država osigurava.

Kada sve to saberete, mislim da je najvažnije da smo pokazali da se javnim novcem mogu praviti konkretne promjene. Nismo sve probleme riješili, niti se iko ozbiljan može tvrditi. Ali kada uporedite gdje smo bili i gdje smo danas, razlika je mjerljiva. O tome na kraju građani trebaju donijeti svoj sud.

Povećanje minimalne plače bilo je najveća odluka ove Vlade, ali i jedna od najkritikovanijih. Poslodavci su upozoravali na otpuštanja i zatvaranje firme. Danas, godinu i po kasnije, što pokazuju podaci?

-Pokazuju da se nije dogodilo ono čime su se građane plašilo. U godini povećanja minimalne plate radnicima kroz platu je isplaćeno 1,2 milijarde KM više nego godinu dana ranije, a prijavljena dobit poslodavaca porasla je za oko 440 milijuna KM.

To ne znači da je svakoj firmi bilo lako. Niti tvrdim da je 1.027 KM dovoljno za život. Nije. Ali jeste 431 KM više za čovjeka koji je radio za minimalnu platu.

Naš cilj nije da radnik dobije veću platu tako što će firma propasti. Nama treba i radnik koji može živjeti od svog rada i firme koja može rasti, zapošljavati i ulagati.

Zato je sljedeće pitanje rasterećenja rada. Od 1. srpnja prošle godine zbirna stopa doprinosa smanjena je sa 41,5 na 36 posto. Tu reformu želimo nastaviti, ali odgovorno.

Upravo tu dolazimo do problema. Fiskalnareforma nije završena, a poslodavci i dalje tvrde da su doprinosiprevisoki. Zašto Vlada nije otišla dalje?

-Zato što svaki procenat smanjenja doprinosa mora imati pokriće. Od tih prihoda financiraju se penzije, zdravstvo i druga prava građana.

Ne želim praviti reformu tako što ćemo danas dobiti aplauz, a sutra problem s penzijama ili zdravljem. Zato uz rasterećenje rada moramo imati bolju kontrolu prometa i naplate, fiskalizaciju u realnom vremenu i ozbiljniju borbu protiv sive ekonomije.

Cilj nam je da poslodavac ima više prostora da poveća ploču i zapošljava, a da država ne izgubi prihod potreban za funkcioniranje sustava.

To je teži put od populizma, ali je jedini koji je održiv.

Penzioneri su u ovom mandatu dobili značajno veće penzije. Opozicija, međutim, tvrdi da Vlada povećanje financira zaduživanjem. Koliko je sustav dugoročno održiv?

-Penzije nisu politički poklon. To je obaveza države prema ljudima koji su cijeli radni vijek uplaćivali doprinose.

Naravno da moramo voditi računa o održivosti sustava. Zato nije dovoljno pitati koliko smo se zadužili, nego i šta smo vratili, za šta smo uzeli novac i kakav je odnos duga prema ekonomiji.

U našem mandatu svake godine do sada vraćali smo više duga nego što smo se novo zaduživali. I ove godine vraćamo više od 1,3 milijarde KM obveza koje smo naslijedili.

Ukupni javni dug Federacije i njezinih krajnjih korisnika smanjen je za 24,9 na oko 20 posto BDP-a.

To su činjenice. O njima možemo razgovarati, ali nema potrebe da ih politički uljepšavamo niti da zbog sticanja političkih poena lažemo građane.

Ipak, Federacija je ove godine izašla na Londonsku berzu za zaduženje. Kritičari kažu da vlast ostavlja dug budućim generacijama.

-Budućim generacijama ostavljamo dug samo ako novac potrošimo i ništa iza toga ne ostane.

Nije se isto zadužiti za tekuću potrošnju i zadužiti se za infrastrukturu, energetiku, bolnicu, prugu ili projekt koji stvara novu vrijednost.

Moramo vraćati dug koji nam je ostavljen, ali istovremeno moramo imati novac za povećane penzije, socijalna prava i investicije. Zato je odgovorno zaduživanje onoga kod kojeg znate koliko uzimate, pod kojim uvjetima, za što ga trošite i kako ćete ga vratiti.

Na Londonskoj berzi pokazali smo i da Federacija ima pristup međunarodnom financijskom tržištu pod konkurentnim uvjetima, ali i da međunarodne financijske institucije vjeruju Vladi Federacije jer je i ovaj put potražnje bio tri puta veći od ponude.

Nova Željezara Zenica ostaje jedan od bolnijih tačaka mandata. Vlada je pokušala spasiti kompaniju, ali je na kraju došlo do stečaja. Je li to vaš najveći neuspjeh?

-To je svakako jedan od ishoda kojima nisam zadovoljan. Željeli smo sačuvati proizvodnju i radna mjesta i zato smo pokušali donošenjem posebnog zakona i kroz vanrednu upravu doći do rješenja.

Nismo uspjeli. O odluci suda imam svoje mišljenje, ali stoji da je ne moram poštovati. Međutim odgovornost Vlade tu ne završava. Za oko 1.100 radnika pripremamo program koji treba ponuditi nova radna mjesta, subvencije poslodavcima koji ih zaposle, prekvalifikacije i pomoć onima koji posao ne pronađu odmah.

U međuvremenu je pokrenut i slučaj Autocesta FBiH, a Vi ste još prije gotovo tri godine podnijeli krivičnu prijavu protiv tadašnjeg direktora Elmedina Volodera. Ovih dana je podignuta optužnica. Osjećate li neku vrstu političke satisfakcije?

-Ne bih koristio optužnicu da bilo kome unaprijed presuđujem. Optužnica nije presuda i krivici odlučuje sud.

Ali činjenica je da sam tada smatrao da postoje ozbiljne sumnje i da ih treba provjeriti. Zbog toga sam podnio krivičnu prijavu.

Tada su me optuživali za politički obračun. Danas imamo optužnicu. To za mene nije dokaz nečije krivice, ali jeste potvrda da je bilo opravdano tražiti da institucije ispituju ono što je bilo sporno.

Iskoristio bih priliku da napomenem da je zajedno s mojom prijavom, nova Uprava Autocesta FBiH podnijela još 14 krivičnih prijava za slučajeve u kojima je ocijenila da postoje osnovi sumnje na nepravilnosti u stvarne troškove, rezultate geoloških istraživanja, količine izvedenih radova itd., te se i tu nadam skorom epilogu istrage. Govorimo o desetinama milijuna štete na račun građana Federacije BiH, i apsolutno je opravdano da svi očekujemo da će za to neko položiti račune i ako se sumnje pokažu tačnim na kraju odgovara.

Trojka je od početka mandata optuživana da je platila previsoku cijenu ulaska u vlast sa HDZ-om i SNSD-om. Je li bilo kompromisa koji su vas koštali više nego što ste dobili?

-U Bosni i Hercegovini nema ozbiljne politike bez razgovora i dogovora. Ali kompromis nije isto što i odustajanje od principa.

Mi smo razgovarali sa svima. To je posao vlasti. Ali razgovor s nekim ne znači da ste prihvatili njegove stavove. Kad je Dodik napaoustavno-pravni poredak države, ja sam lično otišao u Banju Luku i na presu u Narodnoj skupštini poručio da više nisu naš partner.

Nije pitanje da li ste napravili kompromis. Pitanje je što ste tim kompromisom dobili za građane i državu.

Ako kroz razgovor otvorite projekt koji je godinama bio blokiran, ako osigurate investicije ili napravite korak prema europskom putu, onda treba gledati rezultat.

Ne mislim da je svaka blokada patriotizma, niti da je svaki dogovor izdaja.

Predizborna kampanja ponovo je otvorilapitanje takozvane koncentracijske vlade. Vi ste vrlo jasno rekli da SDP u tome neće sudjelovati. Zašto?

-Zato što država ne može biti politički kusur. Sad odjednom mogu i sa izdajnicima. Najviše državne institucije ne smiju biti predmet trgovine između stranaka. Ako se vlast formira, mora se znati program, odgovornost i tko je spreman taj program provoditi.

Kako im nije palo napamet da 2018. godine napravimo koncentracijsku vladu nego su blokirali uspostavu vlasti i ostale 4 godine u tehničkom mandatu. Ne vidimo prostor za partnerstvo sa SDA i DF-om, niti za koncentracijsku vladu u kojoj bi se funkcije dijelile bez jasnog političkog sadržaja.

Naš partner treba biti građanin. Naš kriterij treba biti rezultat.

Ali vlast se u Bosni i Hercegovini ipak mora formirati kroz političke dogovore. Znači li to da nakon izbora isključujete svaki razgovor sa strankama koje danas kritikujete?

-Razgovor nije problem. Problem je trgovina. Možemo razgovarati o programu, odgovornosti i tome što treba učiniti. Ali institucije ne mogu biti protivusluga za nečiju podršku.

Ne mogu prihvatiti logiku po kojoj netko traži određenu funkciju, pa je tek onda spreman podržati zakon koji je u interesu građana. Vlast nije plijen. Funkcija nije privatna svojina stranke koju dobiva.

Ako nakon izbora dobijete priliku da nastavite voditi Federaciju, šta su tri stvari po kojima bi građani trebali mjeriti naredni mandat?

-Prvo, dalje povećanje primanja ljudi koji žive od rada, uz nastavak rasterećenja rada. Naš cilj je minimalna plata od 1.500 KM.

Drugo, sigurnija starost. Postavili smo cilj najniže penzije od 1.000 KM, ali uz očuvanje stabilnosti penzionog sistema.

Treće, zdravstvo. Pacijent mora imati pravo znati kada će doći na pregled i terapiju. Mi želimo standad po kome pacijent ima najduže 10 dana do specijalističkog pregleda u federalnim ustanovama i ugovorenim kapacitetima, kao i javne početne liste čekanja.

Uz to idu energetika, infrastruktura, borba protiv korupcije i odgovorno upravljanje javnim novcem.

Ali za mene je važna jedna stvar, a to je da za svaku od tih obveza mora postojati novac, rok i odgovornost. Ne želim obećavati ono što se ne može provesti.

Spomenuli ste povećanje primanja kao jedan od prioriteta narednog mandata. Na čemu temeljite procjenu da su ti ciljevi ostvarivi i koji su ključni uvjeti da ih Federacija može ispuniti?

-Zato što smo pokazali da povećanje plaće i penzija nije samo izborna parola. Kada smo govorili da ćemo povećati minimalnu platu, mnogi su govorili da će privreda stati. Nije stala.

Ali upravo zato ne želim govoriti da će se nešto dogoditi preko noći. Niti da će to ići lako, jer neće. Za svaku mjeru mora postojati budžetska putanja i mora se voditi računa o tome što sustav može podnijeti.

Naš cilj je 1.500 KM minimalne plače, ali uz rast produktivnosti i dalje rasterećenje rada. Cilj je 1.000 KM najniže penzije, ali uz očuvanje stabilnosti penzionog sistema.

Ljudi s pravom više ne žele slušati samo obećanja. Zato ćemo biti mjerljivi po tome što smo uradili.

I za kraj, uoči izbora, što biste rekli građanima koji su razočarani politikom i više ne vjeruju ni vlastima ni obećanjima?

-Rekao bih im da ne vjeruju nikome na riječ. Ni nama. Neka pogledaju što je urađeno, što nije i kakve su posljedice tih odluka. Neka usporede brojke, a ne parole.

Mi smo povećali plate i penzije, povećali socijalna davanja i ulaganja. Ali nismo riješili sve probleme i ne treba da se pravimo da jesmo.

Na kraju građani odlučuju. Naš posao je da položimo račun za ono što smo radili. Njihov je taj račun ocijenjen.

(SB)