Izbori su vrijeme kada se donose odluke kome će se povjeriti upravljanje društvenim tokovima. U pitanju je odluka o tome ko će odlučivati o našoj budućnosti!

Stanje u kome se društvo nalazi nikada nije bilo gore, a perspektiva nikada mračnija. Ne postoji niko ko misli da je danas dobro i da će sutra biti bolje. A izborna kampanja, od koje zavisi naša sudbina, nije donijela ništa novo. Isti kliše, ista priča, isti likovi. Izgleda da je samo više novca koji se ulaže u kupovinu glasova i kod vladajućih stranaka i kod opozicije. Anemično, tromo, otrcano, suvoparno i bezidejno!, piše Branko Perić za Buku.

Mediji ovih dana izvještavaju o kolosalnom bezakonju oko osnivanja i rada rudnika uglja na lokalitetu “Bukova kosa” kod Prijedora: rudnik je započeo sa radom bez koncesione dozvole marta mjeseca 2024. godine, jalovina se odlaže u neposrednoj blizini naseljenog područja, površinski kop uzrokuje klizišta koja ugrožavaju imovina i bezbijednost mještana, a sumporna isparenja ugrožavaju zdravlje i izvorišta pitke vode. Navodi se da je stiglo i upozorenje Ujedinjenih nacija u kome se institucijama Republike Srpske preporučuje da revidiraju dozvole za otvaranje rudnika i da sarađuju sa pogođenom zajednicom. Centar za životnu sredinu iz Banjaluke snažnim angažovanjem tri godine upozorava na ekološku katastrofu. Vrhovni sud Republike Srpske poništio je odluku o dodjeli koncesije, ali Rudnik i dalje radi!

Podsjećam čitaoce da je prije nekoliko godina na području opštine Teslić, u šumskom rejonu Javorova, prema policijskom izvještaju, izvršena gola sječa jednog cijelog šumskog odjela u organizaciji Srđana Klječanina Rufija, odbornika SNSD-a u Skupštini opštine Teslić i čovjeka od povjerenja Milorada Dodika. Prema izjavama šestorice osumnjičenih, balvani iz opustošene šume su “uredno fakturisani i ugrađeni u klupe u Zavodu “Miroslav Zotović”, kojem je Vlada robu poklonila”.

Krivični slučaj gole sječe šumskog bogatstva još nije okončan, ili se za to ne zna. Rufi se prije četiri godine preselio na “Bukovu kosu” i započeo površinski kop uglja. Nedavno mu je dodijeljena koncesija, a u najavi je i koncesija lovišta u Foči i u Nacionalnom parku “Sutjeska”.

Izgleda da je pustošenje prirodnog blaga Republike Srpske u rukama SNSD-a i ekskluzivnog koncesionara Vlade Republike Srpske Rufija!?

Bespravno prisvajanje prirodnih resursa u sprezi državne vlasti i privatnih kompanija ugrozili su ustav, vladavinu prava i ekonomske temelje Republike Srpske. “Bukova kosa” je postala simbol pljačkaškog pohoda vlasti na prirodne resurse Republike Srpske. Bezočna pohlepa pretvorila se u neviđenu i neshvatljivu pljačku koja se mora zaustaviti. A zaustavljanja nema ako ga ne organizuje narod.

Kada vlast obesmisli samu sebe, pobuna postaje obaveza. Zbog toga je veliki protest na “Bukovoj kosi” bio neophodan kao posljednja opomena vladajućoj pljačkaškoj koaliciji da je izgubila povjerenje, ali i opomena novoj vlasti da će svaka zloupotreba vlasti biti žestoko kažnjena.

Da je bilo opozicione pameti i zrelosti, izborna kampanja opozicije bi se cijelo vrijeme izbornog procesa odvijala na “Bukovoj kosi” kod Prijedora, jer je ilegalni Rudnik uglja vrh organizovanog kriminalnog cunamija. Ali, opozicija, razjedinjena, malokrvna i vladajućim strankama slična, za to nije imala smisla i snage, a ni hrabrosti. Indeks kriminala, koji je svakodnevno servirala javnosti, koristila je kao jedini oblik opozicionog izbornog nastupa. U tom mnoštvu predstavljenih kriminalnih prizora i primjera, birači se nisu mogli snaći. Priče o kriminalu vlasti nikoga nisu dodirnule, jer je kriminal postao opšte mjesto i svakodnevna priča. I dobre primjere izborne kampanje, kao što je šetalište na Vrbasu, vlast je dočekala kao šlagvort i predstavljala kao investicioni promašaj.

Vrijeme velikih izbornih priča je prošlo, došlo je vrijeme društvene akcije i pokreta. Trebalo je osmisliti nove vidove legitimne pobune i protesta da bi se sunovrat zaustavio. Recimo, višednevni performans na “Bukovoj kosi”, koji bi bio posvećen organizovanom državnom kriminalu, korupciji i nepotizmu, na kome bi se o tome pričalo, pjevalo, slikalo, igralo i kroz razne umjetničke forme govorilo, bio bi politički, umjetnički i sociološki događaj, koji bi se, ako ništa drugo, održao u kulturi sjećanja. Ili, na Bukovoj kosi sagraditi spomenik organizovanom kriminalu i Rufiju. Bilo bi to u izbornoj kampanji pemetnije nego ustoličenje kneza Lazara na kružnom toku u Banjaluci.

Uz malo političke pronicljivosti, “Bukova kosa” je mogla biti mjesto za veliku istorijsku promociju i preokret.